Šemsudin Mehmedović možda nije dobar materijal za predsjednika bilo koje stranke, ali je zato izuzetno zahvalan diskutant. Ma šta o njemu vi kritički napisali ili rekli on će se brže bolje potruditi da potvrdi napisano i to vlastitim djelima i riječima. Štaviše, Mehmedović će otići i korak dalje, te pokazati da je daleko gori od onoga što se o njemu misli i piše.

Tako smo u nedavnoj polemici, od koje je Mehmedović utekao kako bi je nastavio sa sigurne distance i s rezervnih položaja u drugim medijima, ustvrdili da je svojom kampanjom za predsjednika SDA Mehmedović pokazao da je "ideološki neprofiliran konformist spreman nacionalne interese podrediti vlastitim ambicijama" te da se svojim skandaloznim nastupima i još skandaloznijim izjavama "samoportretirao kao akutni slučaj kolonijalnog mentaliteta, pristalica servilnog odnosa spram stranih centara moći, karijerist spreman da krivotvori sjećanje na bivšeg stranačkog lidera kako bi doveo u pitanje integritet sadašnjeg te osoba koja je sposobna dehumanizirati svakoga ko se drzne kritikovati njegov kapitulantski politički kurs".

VIŠE O TEMI: POLEMIKA: Šemsudine Mehmedoviću, vi ste malo Brut, malo Iznogud

Za divno čudo Mehmedović je, ponovo, ne samo potvrdio svaku od ovih tvrdnji već i pokazao da su čak i takve kritike izuzetno blage opservacije koje ne dočaravaju istinsku Mehmedovićevu ideološku i idejnu nedoraslost za dopisnog člana SDA, a kamoli predsjednika ove stranke.

Kako njegova kampanja odmiče tako Mehmedovićevi nastupi postaju sve skandalozniji, a napadi na predsjednika SDA, Bakira Izetbegovića, sve prljaviji i podmukliji. Indikativno jeste da njegovi napadi dolaze, ili se rado dočekuju i prenose, s medija koji su već tradicionalno u antagonističkom odnosu ne samo spram SDA kao stranke već svega što ona simbolizira.

Mehmedović je već sada u potpunosti preuzeo lažljivi i klevetički narativ koji je bio oduvijek zajednički svim onima kojima je smetala SDA kao stranka koja artikuliše bošnjačke nacionalne interese. Kao i svaki dosadašnji spavač koji je napustio SDA, Mehmedović ne napada Bakira Izetbegovića s probošnjačkih pozicija već ga optužuje za ono za šta je bio redovno optuživan i rahmetli Alija Izetbegović. Mehmedović koristi doslovno velikosrpski propagandni narativ upotrebljavajući danas već staru i ohrdanu optužbu kako Izetbegović pravi "Bošnjačku republiku" i kako je u stvari SDA saučesnik SNSD-a i HDZ-a u "razvaljivanju Bosne i Hercegovine".

„Vidimo svi kuda ovo vodi, nismo slijepi. Bakir priprema temelje za Republiku Bošnjačku i svoje liderstvo kao bošnjačke verzije Dodika 2 koji bi se narednih deset godina svađao s Amerikancima i Zapadom“, rekao je Mehmedović u svojem današnjem intervjuu.

Nije li odvratno čitati takve optužbe od strane čovjeka koji je u SDA gotovo četiri decenije, jer se postavlja pitanje šta je on onda radio u takvoj stranci. Priča o poštenju, dok šuti o svojem ličnom bogatstvu, a tu vrst licemjersta može ilustrirati podatak da je rušio Zakon o akcizama, što je umalo zaustavilo izgradnju Koridora Vc, a onda odjednom traži da se prioritetno gradi dionica pored Tešnja. Povrh toga je zapanjujuća kognitivna disonanca Mehmedovićeve propagande jer dok optužuje Izetbegovića da tajno sarađuje sa Dodikom i Čovićem u razvaljivanju BiH istovremeno tvrdi da je Izetbegovića nepopustljivost spram ultimatuna srpske i hrvatske politike odgovorna za udruženi projekat marginalizacije SDA! Iako su Dodik i Čović, zajedno sa stranim centrima i nametnutim korisnim idiotima, učinili sve da izoluju Izetbegovića i SDA, te iako u tom smislu javno likuju već mjesecima, prevrtljivi Mehmedović tvrdi da se "Dodik i Čović najviše boje pada Izetbegovića"?! Nadalje, Mehmedović smatra da je SDA "postavljala nerealne ciljeve pred Srba i Hrvate" te je stoga Izetbegović kriv za srpski i hrvatski politički radikalizam, naročito za antidržavne poteze Dodika i Čovića koji samo reaguju na Izetbegovićeve provokacije!!!

Evidentna je zamjena teza kakvu bi potpisao svaki velikosrbin i velikohrvat.

Također Mehmedović ne odustaje od namjere da u javnost ubaci ideju da je "SDA izgubila izbore" mada zna da to nije slučaj, uostalom činjenice ga demantiraju. Ova laž mu treba kako bi opravdao svoju kandidaturu za predsjednika SDA, ali ona ima i dodatnu svrhu skretanja pažnje s procesa političkog inžinjeringa u režiji ambasada i stranih centara jer Mehmedović želi svu odgovornost za strani imperijalizam kojim je SDA odstranjena iz procesa odlučivanja prebaciti na Bakira Izetbegovića. Istovremeno time se Mehmedović pokušava omiliti ambasadama te priskrbiti njihovu podršku kao servilan poslušnik spreman da brani njihove interese, čak i kada su oni oprečni interesima bošnjačkog naroda.

Mehmedović iz nastupa u nastup pokušava da optuži Izetbegovića i abolira ambasade tvrdeći da Izetbegović "ima jasan plan da nas uvede u sukob sa SAD i Zapadom" iako odlično zna da su upravo SAD i Zapad tražili od Izetbegovića da radi suprotno onome što su bošnjački nacionalni interesi. Mehmedović u stvari zagovara kapitulaciju pred stranim diktatom jer smata da se "nije bosti sa rogatim" tj. da su vlastiti interesi važniji od interesa vlastitog naroda. Ponovimo još jednom, kukavičluk, oportunizam i servilnost nisu možda zakonski kažnjivi, no svejedno su posve neprihvatljivi za nekoga ko pretenduje da postane lider jedne nacionalne stranke.

Svojim nastupima Mehmedović simbolizuje ono što je možda najveći problem SDA. Ponajbolja ilustracija za ovu tvrdnju je njegova izjava kako "SDA direktorima treba objašnjavati da su još direktori iako to više nisu". I nije slučajno što upravo iz tog smjera dolazi određena podrška za Mehmedovića. Postoje određene "profesionalizirane" struje prisutne u svakoj stranci, a koje ne zanima ideologija i ideja vodilja, viši ili nacionalni interesi, političke platforme i tome slično već isključivo vlast. Vlast po svaku cijenu. Jer samo vlast može obezbjediti direktorske fotelje, tendere i život na visokoj nozi na kakav se sviklo i obilklo. Jedino oko čega ne može i ne smije biti kompromisa su pozicije i fotelje, sve ostalo je stvar umješne političke trampe. Šemsudin Mehmedović se pokazuje kao svetac zaštitnik takve kaste serijskih uljeba, stranačkih alpinista i karijerista. On je predsjednik po njihovoj mjeri.

Također, Mehmedović se i ovaj put okomio na sedmični list „Stav“ koji se nije i neće libiti komentirati političke pojave poput njegove, posebno kada one smatraju da mogu arbitrirati u pitanjima „bošnjaštva“, koje suštinski ne razumiju. Iz toga proizlazi da ne razumiju ni „bosanstvo“ jer jedno proizlazi iz drugoga, a kamoli da bi mogli razumijeti sofisticirani svijet mišljenja i djelovanja jednog Alije Izetbegovića na čiji se put poziva (zanimljivo jeste da se u istim srokovima i Konaković kune u identičnu političku stranputicu kao i Mehmedović.)

„Neki dan me Stav napao zbog bosanstva, a Alija je promovirao bosanstvo. Očito je da je sin postao kritičar svom ocu, ali ako je tako odlučio postaviti stvari onda će mu morati biti kritičar ne samo u temama koje on misli da treba otvarati, a i to će doći na red jer ću ja u narednom periodu postaviti takva pitanja“, potužio se danas Mehmedović ponovo pokušavajući oduzeti autorstvo piscu ovih redova i posve ga subverzivno pripisati Izetbegoviću.

Dakle, ponavljamo, Mehmedovićevo političko bosanstvo i životno te identitetarno bošnjaštvo je ništa više doli niz frazetina i klišeja koje je načuo po ambasadorskim koktelima i koje je mogao čitati u Twitter objavama nekog Dine Mustafića. Svojim istupima on otkriva da ove pojmove nije proživio, a niti osmislio, već ih kreira prema slici za koju smatra da bi se mogla svidjeti stranim centrima moći i njihovim domaćim implatantima.

Sve u svemu Mehmedović se u stvari razotkriva kao još jedna larva u očito dobranom crvotočnom kabinetu bošnjačke politike, još jedan termit koji proždire ono od čega živi, pristalica političkog kursa koji simbolizuje nametnutna „Trojka“, a koja za fotelje i sinekure predaje sve poluge vlasti u ruke Dodiku i Čoviću. To su političke snage koje kapituliraju u ime zajednice kako bi oni lično profitirali.