Vojna ofanziva koju je Azerbejdžan pokrenuo juče u separatističkoj regiji Karabah ponovno je to mjesto dovelo u centar pažnje medija. Riječ je o enklavi naseljenoj Armencima na azerbejdžanskoj teritoriji. Sukob je eskalirao nakon nekoliko mjeseci napetosti i međusobnih optužbi. Ali to je sukob koji traje godinama.
Ambasada Republike Azerbejdžana u Bosni i Hercegovini oglasila se o mjerama poduzetim kao odgovor na provokacije armenskih oružanih snaga koje su ilegalno stacionirane u regiji Karabah u Republici Azerbejdžan.
"U regionu su pokrenute lokalne mjere protiv terorizma kako bi se spriječile moguće provokacije velikih razmjera od strane armenskih oružanih snaga koje se nalaze u ekonomskoj regiji Karabah, te kako bi se osigurala implementacija odredbi trilateralne izjave, kao i za razoružanje i povlačenje jedinica oružanih snaga Armenije sa teritorija Azerbejdžana, neutralizacija njihove vojne infrastrukture i osiguranje sigurnosti mirnog stanovništva, civilnih službenika i vojnog osoblja uključenog u radove na rekonstrukciji koji se sprovode na tom području, kao i vraćanje ustavnog sistema Republike Azerbejdžan."
Dodaje se da su mete poduzetih mjera isključivo ilegalne vojne formacije i vojna infrastruktura.
"U okviru preduzetih mjera, sistemima visokopreciznog naoružanja onesposobljavaju se položaji formacija oružanih snaga Armenije na prvim linijama i pozadinskim područjima, kao i dugotrajni vatreni položaji, te borbena sredstva i vojni objekti. Mete poduzetih mjera su isključivo ilegalne vojne formacije i vojna infrastruktura. Azerbejdžan ne cilja na civilno stanovništvo. S tim u vezi, neophodno je da se armensko civilno stanovništvo kloni vojnih ciljeva", navodi se. Naglašava se da je jedini način da se postigne mir i stabilnost u regionu potpuno povlačenje armenskih oružanih snaga iz regiona Karabah.
Ministarstvo vanjskih poslova Republike Turkiye saopćilo je da Azerbejdžan na svojoj suverenoj teritoriji poduzima neophodne mjere. U saopćenju se navodi da nelegitimni armenski naoružani elementi u azerbejdžanskom regionu Karabaha već duže vrijeme nastavljaju oružane napade i provokacije protiv azerbejdžanske vojske. “Azerbejdžan je morao da preduzme mjere koje je smatrao potrebnim na sopstvenoj suverenoj teritoriji“, navodi se u saopćenju iz Ankare.
Turkiye je također poručila da smatra da je osiguranje nastavka pregovaračkog procesa između Azerbejdžana i Jermenije na način orijentiran na rezultate jedini način da se uspostavi stabilnost.
Teritorija Nagorno-Karabaha, Armencima poznata kao Artsakh, planinsko je područje bez izlaza na more u regiji Kavkaza. Spor je intenziviran nakon raspada Sovjetskog Saveza. Godine 1998. Armenci koji žive na toj teritoriji tražili su da tadašnja autonomna pokrajina Nagorno-Karabah iz sovjetskog Azerbejdžana postane dijelom Armenije.
Nakon raspada SSSR-a, napetosti su se pretvorile u otvoreni rat, u kojem je Armenija preuzela kontrolu nad Karabahom i sedam susjednih okruga. Više od milion ljudi, većinom etničkih Azerbejdžanaca, bilo je prisiljeno napustiti svoje domove, a regiju trenutno naseljava oko 120.000 Armenaca. Rat je uzrokovao smrt više od 30.000 ljudi.
Tokom rata, 1991. godine, u Karabahu je održan referendum na kojem je 99% stanovništva glasalo za proglašenje separatističke teritorije nezavisnom republikom. Sada ima vlastitu vladu koju nije priznala nijedna država, uključujući Armeniju, unatoč tome što ima njezinu vojnu podršku.
Nakon sukoba, Organizacija za evropsku sigurnost i saradnju (OESS) stvorila je Grupu Minsk kojom dopredsjedavaju Rusija, Francuska i Sjedinjene Države, u pokušaju pronalaženja rješenja za sukob.
Međutim, od 1994. do 2020. trajali su neprekidni okršaji, uključujući intenzivne četverodnevne borbe 2016. godine, koje su ostavile stotine mrtvih s obje strane porozne granice. Godine 2020. Azerbejdžan sa ekonomijom ojačanom prodajom plina i podrškom turskih bespilotnih letjelica, započeo je novu ofanzivu na enklavu kako bi stavio pod kontrolu teritoriju na koju polaže pravo.
Azerbejdžanske snage zauzele su stotine sela u regijama pod armenskom kontrolom, uključujući Shushu, blizu Stepanakerta, glavnog grada nepriznate regije Karabah. Do prekida vatre došlo je tri mjeseca kasnije, nakon sukoba u kojem je poginulo 7000 ljudi, među kojima stotinjak civila, prema podacima istraživačkog centra Međunarodne krizne grupe.
Prekid neprijateljstava postignut je uz posredovanje Rusije. Dio sporazuma uključuje raspoređivanje kontingenta od 2000 ruskih plavih šljemova u Karabahu za održavanje mira i praćenje provedbe sporazuma. Moskva ima diplomatske i ekonomske veze s obje strane granice i igra važnu ulogu u održavanju stabilnosti. Armenski mediji ističu da Azerbejdžan nastoji iskoristiti rat u Ukrajini i nesposobnost Moskve da zadrži svoj značaj u regiji, kako bi ponovo intervenirao na toj teritoriji. Naime, nakon rata 2020. granice između Armenije i Azerbejdžana znatno su smanjene, a front je puno bliži. Ruske trupe nisu imale kapacitet intervenirati u svim okršajima koji su se dogodili posljednjih mjeseci.
Iako su obje vlade posljednjih mjeseci stalno izjavljivale da priznaju teritorijalni integritet jedna druge, napetosti u Karabahu nisu jenjavale. Prekid vatre nije spriječio spontane sukobe, koji su eskalirali posljednjih sedmica. Najmanje 200 vojnika poginulo je otkako je proglašen prekid neprijateljstava.
Međutim, glavni fokus napetosti je oko azerbejdžanske blokade koridora Lachin, jedine ceste koja povezuje Karabah s Armenijom. Vlasti Artsaha i Jerevana tvrde da je Azerbejdžan devet mjeseci blokirao ulazak hrane, lijekova i goriva u regiju u kojoj živi 120.000 Armenaca. Dan prije nego što je Baku najavio vojnu ofanzivu, dopuštena je uspostava humanitarnog koridora kako bi hrana mogla ući u to područje.
