Torbjorn Pedersen je 10. oktobra 2013. napustio posao, djevojku i porodicu u Danskoj kako bi krenuo na epsko putovanje. Cilj mu je bio posjetiti svaku zemlju na svijetu i to isključivo bez letenja.

Pedersen je za sebe postavio tri ključna pravila. Proveo bi najmanje 24 sata u svakoj zemlji, živio bi od budžeta od otprilike 20 dolara dnevno i opirao bi se povratku kući dok ne završi svoju misiju, koju je okončao 24. maja ove godine. Nakon skoro deset godina putovanja, Pedersen je uspješno posjetio svoju 203. i posljednju zemlju, Maldive, i započeo dugoočekivano putovanje nazad u Dansku.

Bilo bi lakše letjeti avionom, naravno, ali Pedersen je želio da svoju namjeru sprovede do kraja.

˝Bio je to historijski osjećaj povratka kući brodom, jer ljudi vas mogu vidjeti na horizontu i stajati i mahati mi dok se spuštam s broda˝, kaže Pedersen, koji je putovao kao ambasador dobre volje danskog Crvenog križa, dodajući da se to činilo kao prikladan način za završetak projekta.

Nakon proslave na Maldivima, 44-godišnjak se vratio u Maleziju preko Šri Lanke kako bi se ukrcao na masivni MV Milan Maersk, kontejnerski brod koji je otprilike veličine 3,6 fudbalskih terena. Krenuo je na 33-dnevno putovanje u svoju domovinu.

˝Iz kabine sam gledao kroz prozor u Maleziji i sinulo mi je da će se svaki dan pogled postepeno mijenjati dok konačno ne ugledam Dansku. Čak i da sam u tom trenutku slomio nogu, stigao bih kući. Nema više zmija, divljih pasa, malarije ili viza koje treba osigurati, samo sam morao izbjeći pad u more˝, kaže Pedersen za CNN.

Emotivan povratak kući

Dana 26. jula, Pedersen je hodao lukom Aarhus, na istočnoj obali Danske, gdje ga je oko 150 ljudi čekalo da proslave.

Među razdraganom publikom bili su i njegova supruga Le (Pedersen je zaprosio svoju djevojku na vrhu Kenije 2016., a vjenčali su se 2021), otac, braća i sestre, prijatelji, projektni partneri i mnoge pristalice koje prate njegov blog Once Upon a Saga i na društvenim medijima.

˝Vidio sam mnogo suznih očiju otkako sam se vratio. Uplakani ljudi su prilazili da me zagrle. Također sam dobio mnogo poklona: dansko pivo, mlijeko, hranu  i upoznao sam ljude koji prate moje društvene mreže iz Kolumbije, Australije, Norveške… to je bilo nevjerovatno˝.

Dok je primao mnoštvo poziva, poruka i zahtjeva za intervjue, Pedersen je s porodicom u kući svog oca.

Takođe uživa u svim malim stvarima poput čistog i hladnog danskog vazduha, jutarnjih trčanja sa Leom i ledeno hladnog danskog mlijeka u svakoj prilici.

˝Moja porodica je zaista ponosna. Ima puno ljubavi oko mene. Povratak kući je nešto na šta sam se fokusirao, nešto što sam najduže želio da ostvarim. Ali još uvijek se navikavam da je putovanje završeno i shvatam šta slijedi˝, rekao je.

Prije polijetanja 2013. godine, Pedersen je radio u brodarstvu i logistici, što se pokazalo kao neprocjenjivo iskustvo pri planiranju složene rute i prilagođavanja na putu.

Tokom godina na putu, Pedersen je trpio višemjesečna odlaganja izdavanja viza u mjestima poput Sirije, Irana, Naurua i Angole.

Također je prebolio tešku cerebralnu malariju u Gani, preživio je intenzivnu četverodnevnu oluju dok je prelazio Atlantik od Islanda do Kanade, kretao se zatvorenim kopnenim granicama u zonama sukoba i morao je odgoditi mnoga isplovljavanja zbog pokvarenih brodova ili iscrpljujućih birokratija.

Najznačajnjini zastoj bila je pandemija COVID-19.

Početkom 2020. neustrašivi putnik se iznenada našao zaglavljen u Hong Kongu na dvije godine, dok mu je do cilja preostalo da posjeti samo devet zemalja.

˝Osvrćem se na Hong Kong i to je pomalo paradoks. Bilo je to nekako i najgore i najbolje vrijeme u mom životu. Morao sam da se nosim sa situacijom i bila je tolika borba da riješim da li da odustanem od ovog projekta u devet zemalja koje nisu bile posjećene˝, prisjeća se Pedersen.

˝Ali čekajući da se svijet otvori, stvorio sam život u Hong Kongu i stekao toliko posebnih prijateljstava˝.

Pedersen je vrijeme provodio kuhajući večeru s prijateljima, pješačeći gradskim stazama, radeći s Crvenim križem, držeći motivacijske govore i radeći u crkvi danskih pomoraca.

Pošto je dobio radnu vizu i boravište u Hong Kongu, Pedersen se oženio svojom vjerenicom Le, koja se poslije morala vratiti u Dansku. Ovaj par nije baš tako zamišljao svoje vjenčanje, ali odluka da se vjenčaju je omogućila Le da dobije odobrenje za posjetu Pedersenu, jer je usljed pandemije Hong Kong u to vrijeme zabranjivao dolazak putnika iz inostranstva.

˝Proveli smo 100 dana zajedno, što je bilo divno˝, prisjeća se on, dodajući da im je to bio najduži zajednički vremenski period otkako je Pedersen napustio Dansku 2013.

˝Upoznala je moje prijatelje i razumjela moj život. Volimo planinariti po Hong Kongu i jedno uz drugo, prošli smo stazu MacLehose, koja je na više od polovine nadmorske visine Mount Everesta˝.

Od početka do kraja, Pedersen je zbrojio neke nevjerovatne statistike tokom svojih putovanja: 3.576 dana, 379 kontejnerskih brodova, 158 vozova, 351 autobusa, 219 taksija, 33 čamca i 43 rikše. U kilometrima, prešao je ekvivalent devet putovanja oko Zemlje i to ne uključujući dugo putovanje kući.

˝Ali ne radi se o brojevima. Radi se o slavljenju ljubaznosti ljudi i dijeljenju pozitivnog pogleda na svijet˝ , kaže Pedersen.

˝Ili sam ja najsretniji čovjek na planeti, ili je svijet na mnogo boljem mjestu nego što većina ljudi misli kada čita strašne, dramatične vijesti na društvenim mrežama i informativnim kanalima˝.

Nakon što je imao vremena da se odmori, Pedersen planira zamijeniti svoj život vječitog putovanja i malo drugačije krenuti naprijed.

Za početak, raduje se što će provesti više vremena sa suprugom i što će zasnovati vlastitu porodicu.

Šta dalje

˝Imamo puno stvari za proslaviti. Dok sam putovao, postigla je toliko stvari: završila je medicinu, doktorirala, počela raditi u farmaceutskoj kompaniji, napredovala, završila dva puna triatlona Ironman. Ona je superžena˝.

Dok kreće u novo poglavlje, Pedersen takođe sarađuje sa kanadskim rediteljem Mikeom Douglasom kako bi završili ˝Nemoguće putovanje˝, dokumentarac o projektu, i planira da napiše knjigu o tom putovanju.

˝Putovanje mi je pomoglo da prepoznam svoje prednosti, a interakcija s ljudima je jedna od njih. Nadam se da ću kroz govorničke angažmane moći živjeti tako što ću nasmijavati ljude, učiti ih i inspirirati da nikada ne odustanu˝, navodi Pedersen koji se namjerava baviti poslom motivacijskog govornika.