Iz Sarajeva sam krenuo 26. septembra 2022. Maršruta je bila: Sarajevo – Priboj, Nova Varoš – Sjenica – Novi Pazar. S mojim saputnikom Ahmetom Alibašićem Čaršibendijom dogovorio sam da konačimo u Novom Pazaru, meni jednom od dražih gradova u Sandžaku i regiji. On je bogat dobrim i gostoljubivim ljudima, kulturno-historijskim blagom i dobrom gastronomskom ponudom. Ko to nije oduševljen novopazarskim mantijama i ćevapima, kahvom i domaćim sokovima?! Ni silna kiša koja je stalno padala nije me omela da se u ovom gradu osjećam ugodno. Jer mnogo je toga što ga povezuje sa Sarajevom. Oba grada osnovao je Ishak-beg Ishaković, približne su im i nadmorske visine (Sarajevo – 540, a Novi Pazar na 496 metara), a uz to su multietničkog, multikulturalnog i multikonfesionalnog miljea, s Bošnjacima kao većinskim narodom. I po kiši, koja je kontinuirano padala, šetali smo gradom, družili se s prijateljima.

Sutradan ujutro nastavili smo put za Skoplje, glavni grad Sjeverne Makedonije, gdje sam, u okviru obilježavanja Dana Bošnjaka (28. septembar), trebao prisustvovati tradicionalnom festivalu poezije – Balkansko veče poezije, koje se, devetu godinu zaredom, održava u organizaciji Omladinskog kulturnog društva Bošnjaka Šadrvan. U sklopu tog poetskog susreta pjesnika Sjeverne Makedonije održat će se i promocija moje knjige Zulija, koja je prevedena na makedonski jezik. To je bio i najveći povod da, nakon godinu dana, ponovo pohodim Skoplje i Sjevernu Makedoniju.

Budući da građani Bosne i Hercegovine bez vize ne mogu putovati preko Kosova, prinuđeni smo bili na duži i zahtjevniji put preko Kopaonika, Brusa, Blaca i Prokuplja do autobana, a potom pored Leskovca, Vladičinog Hana, Vranja, Bujanovca i Preševa na sjevernu kapiju Sjeverne Makedonije. Penjanje na Kopaonik i spuštanje do Brusa bili su najzahtjevniji dijelovi puta. Morao sam se boriti s mnogim krivinama i maglom, a pokatkada i kišom. Sve u svemu, uživao sam u krajolicima kroz koje smo prolazili, posebno u planinskim pejzažima Kopaonika na kojima su izgrađeni brojni hoteli i ostala infrastruktura za uspješan zimski i ljetni turizam. Ništa manje nije bila zanimljiva ni bujanovačko-preševska dolina, na kojoj su nikle mnoge moderne i veoma lijepe džamije s vitkim munarama. Te su džamije i ponajljepši detalji na razglednicama mjesta u kojima su podignute. Slično je u kumanovskom kraju, kroz koji stižemo u Skoplje.

Na nagovor Jusufa ef. Čolovića, jednog od najistaknutijih Bošnjaka u Sjevernoj Makedoniji, u prigradskom naselju Batinci u popodnevnim satima spojili smo doručak i ručak. Gospođa Razija, koja je nekada u Bosni zamijetila da volim teleću džigericu, prijatno me iznenadila tim jelom. U Batincima smo ostali do predvečer kako bismo zajedno otišli u Dom kulture Kočo Racin, gdje će biti tradicionalni, deveti po redu festival poezije. Osim po osnivaču Ishak-begu Ishakoviću, i Skoplje ima dosta sličnosti sa Sarajevom, čak i više od Novog Pazara. Približnog su broja stanovnika, imaju prepoznatljive čaršije. Skopska Turska čaršija ili Bit Pazar ima jednu od najvećih zelenih pijaca na Balkanu na kojoj možete naći sve vrste voća i povrća i proizvoda od njih, a posebno su poznate paprike i ajvar. Ako u toj čaršiji niste jeli gravče na tavče, kao da i niste bili u Skoplju. Peče se i jede u glinenim, pravougaonim posudicama. Riječ je o grahu koji je nagusto pripremljen. Možete poručiti da bude solo ili s prilogom od nekoliko ćevapa. Prije Jusufovog poziva da dođemo u Batince kanili smo svratiti na to gravče na tavče.

POETSKI GOVOR NA DESETAK JEZIKA

Po dolasku iz Batinaca u centar grada jedva smo našli slobodno mjesto za parking automobila. I Skoplje kao i Sarajevo trese hronični problem parkinga u centru grada. Nekako smo se snašli. S parkinga smo produžili na lokaciju gdje će se održati festival. Prijatno smo se iznenadili popunjenim mjestima u Domu kulture. Almira Papić, organizator i domaćin poetskog druženja, kaže: “Već devetu godinu, u organizaciji Omladinskog kulturnog društva Bošnjaka Šadrvan, na ovoj manifestaciji učestvuju pjesnici iz svih nacionalnih zajednica koje žive pod našim, makedonskim suncem. Govorit će se stihovi na makedonskom, albanskom, bosanskom, turskom, hrvatskom, romskom, vlaškom i srpskom jeziku. Zato, neka ovo Balkansko veče poezije bude podsticaj da se i dalje razumijemo, da osjetimo ljubav i tugu bližnjeg, da podijelimo radost i sreću i da se pripremimo za kreativno zasijavanje narednih književnih izdanja. Pjesnici i pjesnikinje gledaju svijet oko sebe otvorenih očiju i slobodnog srca. Iz njihovih pera izviru stihovi na njihovim maternjim jezicima. Preko mosta uspostavljenog kroz jezike osjetili bismo i razumjeli ono što se iz njihovih duša izlilo na bijele listove papira. U okviru Festivala bit će promovisana poema Zulija autora Bajre Perve (BiH), koja je prevedena na makedonski jezik. Također, u holu Doma kulture Kočo Racin bit će izložene umjetničke slike slikara amatera. Pokrovitelji manifestacije je Grad Skoplje i Dom kulture Kočo Racin.”

Almira se dokazala kao prevodilac, publicist i književnik. Objavila je dramu Priča Javorova, prigodnu slikovnicu, pa Makedonsko-bosansko rječnik. Zajedno s Aidom Zuković prevela je Zuliju na makedonski. Uz materijalnu potporu Ministarstva kulture Sjeverne Makedonije izdavač je bilo Udruženje Šadrvan. Na kraju promocije izdavač je svim posjetiocima podijelio po primjerak, a meni je pripala čast da kao autor napišem posvete. Na promociji je govorio prevodilački duo i moja malenkost.

Ovu kulturnu manifestaciju pozdravnim govorima otvorili su Razmena Čekić Durović, državni sekretar u Ministarstvu ekonomije pri Vladi Republike Sjeverne Makedonije, i Robert Alađozovski, nacionalni koordinator za interkulturalizam, jedno društvo, kulturni razvoj i međuresornu saradnju Vlade Republike Sjeverne Makedonije.

Poslije promocije uslijedio je govor poezije. Ugodno je bilo slušati poeziju na tim silnim jezicima. Svi pjesnici su Bošnjacima Makedonije čestitali njihov nacionalni praznik, Dan Bošnjaka.

UTISCI UČESNIKA NA BALKANSKOJ VEČERI POEZIJE

Privilegija je bila biti posjetilac ove kulturne manifestacije gdje se pisana riječ izgovarala na jezicima naroda koji žive u Sjevernoj Makedoniji. Bez obzira na to da li ste razumjeli sve te poetske poruke, osjetilo se bogatstvo različitosti pretočeno u zajedništvo. Mnogi od učesnika svoje su impresije objavili na portalima i društvenim mrežama. Pjesnik Mehmed Arif, koji je stihove govorio na turskom jeziku, napisao je: “Veliko mi je zadovoljstvo učestvovati na Balkanskoj večeri poezije i dijeliti istu sredinu s vrijednim pjesnicima, piscima, umjetnicima. Zahvaljujem se Udruženju Šadrvan i predsjednici Almiri Papić što svake godine, na Dan Bošnjaka, održavaju ovu lijepu manifestaciju.”

Elma Selimi, Bošnjakinja iz Tutina, najbolji student medicine u Mitrovici, piše: “Kad je umjetnost u pitanju, za nedolazak kilometri nisu izgovor, obaveze nisu prepreka. Na ovom festivalu poezije upoznala sam vrsne umjetnike, profesore, akademike, ljude od nauke i pera! Predstavila sam publici moju zbirku poezije Zakasnićemo da budemo ljudi, čiji je recenzent bio akademik Ferid Muhić. Raznolikost korištenih jezika, pripadnosti i zajednička tačka poezije je mjesto odakle smo krenuli, a to je – put prihvatanja.”

Nadam se da nećemo zakasniti.