Kada je Afraa pronađena pod ruševinama zgrade u Siriji, njena pupčana vrpca je još uvijek bila vezana za njenu majku, koja je umrla neposredno nakon porođaja. Snimak spašavanja bebe usljed zemljotresa u februaru ove godine, obišao je cijeli svijet, a bebica se od tada značajno oporavila.

Danas Afraa ima šest mjeseci. Sretna je, vesela i zdrava bebica.

Njena tetka i tetak odgajaju je zajedno sa svoje sedmoro djece u sirijskom gradu Jindayrisu, nedaleko od turske granice.

˝Još je mala, ali me podsjeća na svog oca i naročito na svoju sestru Navaru, ima njen osmijeh. Svi su preminuli u zemljotresu. Mnogo smo vremena provodili s njima i malena nam uopće ne smeta˝, kaže bebin tetak Khalil al-Sawadi, ljuljajući nasmijanu devojčicu.

Dana 6. februara, razorni zemljotres pogodio je jugoistočnu Turkiye i sjevernu Siriju, usmrtivši više od 44.000 ljudi. Neposredno nakon što je razorni potres pogodio Jindayris, Afraina majka se porodila pod ruševinama svog doma. Umrla je prije nego što su ih spasioci pronašli. Beba Afraa je, piše BBC, jedini član ove porodice koji je preživio: njen otac, Abu Rudaina, majka, i njena četiri brata i sestre su preminuli.

˝Vidjeli smo da se kuća Abu Rudaine srušila. Moja supruga je počela da vrišti:´Moj brat, moj brat!´. Krov im se srušio. Neko me je nazvao i rekao da su našli žensko tijelo. Čim sam stigao, počeo sam da kopam, tada sam čuo glas. Beba Afraa je još uvijek bila vezana za svoju majku. Bili smo odlučni da je spasimo, znali smo da će ona biti jedina uspomena da je ova porodica postojala˝, prisjetio se Khalil trenutka kada je izvukao Afrau ispod ruševina.

Dramatični video spašavanja podijeljen je na društvenim mrežama i postao je viralan. Beba je prebačena u bolnicu i prvobitno je dobila ime Aja, što na arapskom znači čudo.

Doktor koji ju je zbrinuo rekao je da je imala čvoruge i modrice i da je jedva disala. Nakon šest mjeseci te povrede se više ne vide.

˝Neposredno nakon zemljotresa imala je problema sa disanjem zbog prašine iz ruševina, ali sada je njeno zdravlje odlično. Vodili smo je kod doktora da je pregleda i ozdravila je 100 posto˝, kaže Khalil.

Ali, proteklih šest mjeseci bilo je izuzetno teško. Kada je Afraa bila u bolnici, hiljade ljudi širom svijeta ponudilo je da je usvoje, pa su Khalil i njegova supruga Hala morali dokazati da su zaista u srodstvu prije nego što im je dozvoljeno da se brinu o njoj.

˝Osjećao sam da ne žele da nam predaju Afrau˝, kaže on.

Hala je uradila DNK test i čekala je ˝skoro 10 dana˝ da dobije odgovor.

Bilo je toliko interesovanja za Afrainu priču da su Khalil i njegova porodica bili zabrinuti dok su čekali rezultate DNK. Plašili su se da bi neko mogao pokušati da je kidnapuje.

U bolnici su provodili onoliko vremena koliko su mogli i poduzeli dodatne mjere opreza.

˝I civilna i vojna policija pomogle su nam da je zaštitimo. Bilo ih je puno. Ostajali su u sobi pored Afrae i bdjeli nad njom dan i noć˝.

Na kraju, DNK rezultati su potvrdili da je Hala krvna srodnica, odnosno sestra Afrainog oca i djevojčica je otpuštena iz bolnice.

Jedna od prvih stvari koje su Khalil i Hala uradili je da su joj dali novo ime: Afraa, po njenoj majci.

˝Ona je sada jedno od moje djece. Ne mogu dugo bez nje. Kad poraste, ispričat ću joj šta se dogodilo i pokazati joj slike majke, oca i braće i sestara, koje smo sahranili dan nakon što smo nju pronašli. Ukopani su u obližnjem selu, gdje je Civilna zaštita kopala masovne grobnice˝.

Hala je bila trudna u isto vrijeme kad i Afraina mama, a tri dana nakon Afrainog rođenja, Hala je također rodila djevojčicu. Zvali su je Ataa po drugoj tetki koja je umrla u zemljotresu.

Njihov dom u Jindayrisu bio je toliko oštećen da više nisu mogli tamo živjeti.

˝Ima velike pukotine i nije bezbjedan. Izgubio sam svoj dom i auto, morao sam krenuti ispočetka. Ne mogu sebi priuštiti čak ni da šaljem svoju djecu u školu˝, kaže Khalil.

Dva mjeseca su živjeli u šatoru u kampu gdje je život bio izuzetno težak, bilo je jako vruće, a imali su dvije bebe o kojima su se brinuli".

Porodica je konačno uspjela pronaći kuću za iznajmljivanje u mjestu gdje sada žive, ali se boje da neće moći dugo ostati.

˝Veoma je skup i ne znam da li ćemo moći da ga zadržimo još˝, kaže Khalil.

Ljudi su im nudili pomoć da se presele u Ujedinjene Arapske Emirate ili Veliku Britaniju, ali on ih je odbio.

˝Iskreno, i dalje sam se brinuo (ako odem u inostranstvo) da bi nam mogli oduzeti Afrau˝.

On podsjeća da ˝u Jindayrisu ima ljudi koji žive u lošijim uslovima˝.