Afganistan je bio zemlja u kojoj su se presijecale kulture i civilizacije, stoljećima su se sukobljavala različita carstva i razdirala beskrajnim ratovima. Ondje je Aleksandar Veliki utemeljio, u četvrtom stoljeću prije naše ere, mitski Aï Chanum, najistočniji od grčkih gradova; ondje je cvjetalo tajanstveno kraljevstvo Baktrije, miješajući helenističku i budističku tradiciju, a tamo su u planinama Bamiyana isklesani veličanstveni divovski Bude, koje su talibani 2001. minirali.

Ali gotovo svi ti ostaci bili su napušteni, pokopani stoljetnim zaboravom, opljačkani od strane carstava koja su sa svojim valovima razaranja prolazila ovom zemljom. Sve dok nakon Prvog svjetskog rata novostvorena nezavisna afganistanska država – oko koje su se Rusi i Britanci sporili u takozvanoj Velikoj igri – nije odlučila Francuskoj povjeriti osnivanje arheološke misije s ciljem otkopavanja svih tih izgubljenih tragova. DAFA (Francuska arheološka delegacija u Afganistanu) imala je kulturnu misiju; ali ispred svega je bila politika. Nova država i njezin kralj Amanullah Khan morali su izgraditi prošlost koja će odgovarati nacionalnim težnjama nove zemlje.

Izložba koja je ovih dana postavljena u Muzeju orijentalne umjetnosti Guimet u Parizu, nazvana „Afganistan. Ombres et légendes (Afganistan, sjene i legende)“, priča je o ovoj naučnoj avanturi koju je prekinula sovjetska invazija 1979. Ulazak moskovskih trupa gurnuo je zemlju u niz građanskih ratova koji još nisu završili i koji su tokom tih desetljeća uništili većinu neotkopane baštine. Jedan je gubitak posebno simboličan: uništenje ostataka Aï Khanum, što na uzbečkom znači "Mjesečeva gospođa", koje je otkrio francuski arheolog 1926. godine, iako su iskopavanja započela tek 1960-ih.

 

Ovako oksfordski helenista Robin Lane Fox opisuje grad u biografiji Aleksandra Velikog. “Što je čovjek dalje od svog doma, to se čvršće vezuje za sve što mu je jednog dana značilo. U Afganistanu, gdje rijeka Kokcha teče iz planina i plavih rudnika Badakhshana da bi se spojila s gornjim tokovima Oxoa (današnja Amu Darya), gledajući na koridor kroz Pamir prema Kini, golemi grad Aï Khanumov počeo je izzalzoti na vidjelo 1960-ih. Nekih 5000 kilometara od Egejskog mora živjeli su grčki, makedonski i trački građani koji su uživali u hramovima, vježbaonicama i arenama kao da su u gradu na grčkom kopnu”.

„Mnoga mjesta su uništena. Aï Khanum je totalno opljačkan osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća“, naglašava Nicolas Engel, jedan od kustosa izložbe koja kombinira fotografski materijal i različite video zapise s komadima iz zbirke. Sporazum između Afganistana i Francuske dogovorio je raspodjelu onoga što je pronađeno. "Bragram, gdje je pronađeno vrlo važno blago, također je opljačkan od osamdesetih. Sada se postavlja pitanje kako sačuvati arhitektonsku baštinu koja je preživjela, kao što su tvrđave Hindukuša.“

Uz razaranje koje se dogodilo tokom sovjetske invazije i, kasnije, tokom građanskog rata 1990-ih koji je sukobio različite gospodare rata jedne protiv drugih, što je gurnulo zemlju u nasilje i anarhiju, uspon Talibana na vlast bio je katastrofalan, jer ova radikalna Islamistička milicija od početka je nastojala uništiti tragove svake neislamske prošlosti u zemlji. Povratkom talibana u vladu, nakon povlačenja Zapada u ljeto 2021. godine, mnogi se arheolozi boje povratka ikonoklastičkog bijesa i njihovog finansiranja kroz unosnu trgovinu antikvitetima.

Uništenje Buda u Afganistanu 2001. godine bilo je povezano s činjenicom da su tisućljetni kipovi - izgrađeni su u 5. ili 6. stoljeću - bili smješteni usred teritorije Hazara, afganistanske etničke šiitske grupe, posebno progonjene od talibana.

“Aï Khanum je najistočniji od helenističkih gradova”, nastavlja Nicolas Engel. Za njegovim se ostacima tragalo stoljećima. Zapravo, u „Čovjeku koji bi da bude kralj“, romanu Rudyarda Kiplinga pretvorenom u film Johna Hustona, Danny Dravot i Peachy Carnehan prelaze planinski lanac Hindu Kush u potrazi za beskonačnim bogatstvom. Ono što pronalaze, osim puno nevolja, je izgubljeni helenistički grad, koji je osnovao Sikander, što je perzijsko ime za Aleksandra Velikog.

Dio pronađenih predmeta odvezen je u Francusku, drugi je ostao u Kabulskom muzeju, opljačkanom tokom rata, iako su važna blaga bila skrivena u Centralnoj banci čekajući bolja vremena. Od odlaska francuskih arheologa, ruševine su opljačkane. Nadalje, područje je bilo na prvoj crti fronta između talibana i savezničkih snaga u zimu 2001. godine, kada je došlo do intervencije SAD-a nakon napada 11. septembra. Trenutno je gotovo nemoguće znati što je spašeno.

Nalazište je 1926. prvi put locirao francuski arheolog Jules Barthoux u jednoj od prvih misija DAFA-e. “Locirali su grčki grad koji su tražili otkako su stigli u Afganistan,” piše Françoise Olivier-Utard u knjizi o historiji DAFA-e. Međutim, prema sovjetsko-afganistanskom sporazumu, stranci nisu mogli boraviti na granici sa SSSR-om pa su arheološki radovi stoga bili nemogući.

Tek 1961. ponovo se pojavilo zanimanje za izgubljeni grad. Kralj Zahir Shah je tokom lovačke ekspedicije naišao na prijestolnicu Aï Khanuma. Tako je započelo 16 istraživačkih kampanja koje su trajale 13 godina. Pod vodstvom Paula Bernarda uz sudjelovanje sovjetskih arheologa, otkriće dokumenata i natpisa omogućilo je uvid u život tih makedonskih doseljenika u srednjoj Aziji.