Nedavno se fina gradska raja uskomešala na komentar “Stava” (VIŠE NA: Pogled na lik i djelo građanina D. Mustafića) o saradnji sarajevskog Narodnog pozorišta pod vodstvom Dine Mustafića s beogradskim Narodnim pozorištem kojega vode srpski nacionalisti i koje se ponosi programom koji promovira srpski nacionalni identitet. Nadigli su se čaršijski Panto i Kunto i jedna Vildana (VIŠE NA: Ivi i Vildani čestitamo 30 godina slobodne denuncijacije) u obranu Dine Mustafića.
Da ne ostanemo nedorečeni ponuditi ćemo dodatni prilog ovoj polemici podsjećanjem na događaj od 22. novembra 2021. godine. Izgleda da smo u dekonstrukciji ideološke pozadine Dine Mustafića neznatno pogriješili, barem kada je riječ o procjeni vertikalne dubine njegove odanosti jugoslavenskim (odnosno velikosrpskim) narativima. Čini se da je Dino Mustafić, u sarajevskoj malograđanskoj kulturnoj žabokrečini tretiran kao neki El Comandante, kao prvi tenor čaršijskog Bandiera rossa boy benda, ustvari jedan običan baćuška. A, možda bi neko ciničan mogao reći i babuška.
Ovo je posebno interesantno s obzirom na aktuelnu ukrajinsku krizu i rusku agresiju i rusku prijetnju na Balkanu. Naime, Dino Mustafić se kao direktor Narodnog pozorišta, tri dana prije proslave Dana državnosti Bosne i Hercegovine 25. novembra 2021. godine upustio u, njegovim riječima opisano, uspostavljanje “dijaloga između pozorišta i Ambasade Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini s ciljem institucionalnog zbližavanja sa Ruskom Federacijom”.
Naime, Mustafić je od Pozorišta kojega vodi napravio svojevrsno parainstitucionalno Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine povodom događaja u organizaciji Ministarstva kulture Rusije i Ambasade Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini, a uz podršku Narodnog pozorišta Sarajevo u kojemu se organizirao cjelodnevni program “Dani ruske duhovne kulture u Bosni i Hercegovini”. Ovu saradnju Mustafić je popratio medijskom konferencijom u Narodnom pozorištu Sarajevo, a na stolu su bile istaknute zastave Ruske Federacije i Bosne i Hercegovine, te su se prisutnima obratili: direktor Narodnog pozorišta Sarajevo Dino Mustafić, zamjenik ambasadora Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini Aleksej Kerestedžijanc, i atašeica za odnose s javnošću Ambasade Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini Anastasija Gajdalenok.
Kerestedžijanc je naglasio kako su Ministarstvo kulture Ruske Federacije i ruska ambasada u Bosni i Hercegovini prepoznali Narodno pozorište Sarajevo kao svoju kuću i da je upravo kultura temelj na kojem će se razvijati i nadograđivati dobri odnosi kako kulturnih institucija tako i država. Vrlo interesantno, posebno jer Dino Baćuška kao da nije primijetio famozna ruska “kulturna društva” koja su posljednjih godina paradirala Banjom Lukom, a iza njih su se krile Putinove paravojne formacije. Kome uopće trebaju bilo kakve prisnije veze sa današnjom Rusijom? Znamo da trebaju M. D. i njegovom Rs-u, ali koja je veza D. M. i njegovog RS-a s ovom strukturom, ona nosi u sebi i izazov potencijalno sigurnosno interesantnih informacija.
Naš pozorišni Baćuška je međudržavni odnos između svoga pozorišta i Rusije započeo izložbom Ruskog geografskog društva “Najljepša zemlja” nakon koje je upriličen okrugli sto na temu “Očuvanje duhovnih vrijednosti kao osnova za međukulturni dijalog”. Održane su i folklorne radionice za studentice i studente Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu i Muzičke akademije Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a događaj je zatvoren koncertom muzičkih folklornih kolektiva iz Ruske Federacije na kojem su predstavljena tri kulturno-umjetnička društva iz različitih ruskih pokrajina. Da bi se Sarajlije što lakše privoljele da prisustvuju ovoj interkulturalnoj višecijevnoj kaćuša priredbi, Ambasada Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini poklanjala je ulaznice za koncert građankama i građanima.
Ko je ovlastio Dinu Mustafića da kao direktor pozorišta uspostavlja međudržavne odnose s Ruskom Federacijom? Moguće “Trojka”, koja svaki svoj odlazak na kafu u Brisel tumači kao veliki diplomatski uspjeh kojim se hvališe po Facebooku. U tome je posebno agilna Naša stranka, pa je moguće da je Mustafić, kao njen osnivač, zadobio povjerenje premijera Kantona Sarajevo Edina Forte da glumi paradržavu u Narodnom pozorištu.
Naravno, niko ne bi trebao osuđivati ili biti prepreka kulturnoj saradnji, niti bi se trebalo posezati za logikom Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski u Zagrebu koja je skinula veličajnog Čajakovskog s repertoara radi solidarizacije s ukrajinskim narodom. Kakve veze ima Čajakovski s Putinom? Nikakve? Njegovo djelo još manje. No Mustafić, koji danas nariče po Twitteru solidarizirajući se s ukrajinskim narodom, ne bavi se kulturom i kulturnim razmjenama. Mustafiću je neojugoslavenska ideologija na prvom mjestu, pa zato i može da od Narodnog pozorišta u paradržavi “Republike Sarajevo” radi Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine.
Vjerojatno su i sami ruski diplomati i obavještajne krtice u Sarajevu bili u šoku spoznavši do koje je mjere pozorišni Baćuška odan „majčici Rusiji“ pa je uz zahvalnost iskazanu partnerima u Bosni i Hercegovini, ambasador Kalabuhov istaknuo značaj jačanja saradnje dviju zemalja i njihovih naroda. Otvaranje događaja u Narodnom pozorištu pozdravila je i HDZ-ova ministrica civilnih poslova BiH Ankica Gudeljević, potcrtavajući značaj susreta kultura, međukulturnog dijaloga i uvažavanja različitosti, “a što je ključ svakog uspjeha”. Definitivno je tako ako pitate njenog stranačkog šefa Dragana Čovića, kojemu proruski sentiment nije nimalo stran.
Ruski ambasador je, očito razdragan ovom neočekivanom pažnjom iz “Republike Sarajevo”, izrazio uvjerenje kako će organiziranje ovog i sličnih događaja postati tradicionalno, uključujući i organiziranje dana kulture Bosne i Hercegovine u Rusiji.
“U Rusiji postoji veliko interesovanje za BiH i siguran sam da će takav događaj naići na punu podršku“, kazao je, a to što je kazao nas upravo i zabrinjava. Što manje se Rusi za nas interesiraju, to je bolje za sve. Za bojati se da nam Mustafić u svojem panslavizmu i rusofiliji ne dozove i poneko rusko „kulturno-umjetničko“ društvo koje neće samo zauzeti pozorište već pokušati zauzeti i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
Dino Baćuška je u svemu tome siguran, jer ako, ne do Bog, panslavenska rusko-srpsko-bjeloruska vojska čizmom prijeđe Kozju ćupriju, znamo da je jedno radno mjesto osigurano – Dino Mustafić ostat će na mjestu direktora Narodnog pozorišta. U njegovom životu se ne bi puno promijenilo, samo bi umjesto “Bandiere rosse” na scenu postavljao Hor Crvene Armije s izvedbom “Kaćuše” i “Kaljinke”.
