Da je Bakir Izetbegović potpisao u Neumu Izborni zakon u korist HDZ-a, zasigurno ne bi bio ovoliko napadan od ambasada i dijela međunarodne zajednice. Ovo je česta tvrdnja koju čitamo po društvenim mrežama i samo je djelomično tačna. Naime, plan uništenja SDA bi i dalje bio operativan bez obzira na to šta je Izetbegović uradio. Da je potpisao, napadali bi ga nevjerovatnom žestinom upravo iz tadašnje opozicije, i to s tvrdnjama da je izdajnik koji je prodao i dogovorio se kao što mu se i babo navodno dogovarao sa Srbima i Hrvatima.
Ne zaboravimo da je Sabina Ćudić usred pregovora u Neumu, na koje se Naša stranka nije udostojila doći zajedno sa SDP-om, davala intervju na FACE TV-u, u kojem je naglašavala Izetbegovićevu „prodaju i izdaju“ koja je u toku, da bi godinu dana nakon toga ne trepnuvši trojkaški ušutjela i pristala na sve u direktnu korist HDZ-a i SNSD-a. Odnosno, u političkom smislu, da je potpisao, Bakiru Izetbegoviću bi moglo biti samo gore. I s moralne i s pragmatično političke pozicije jednog lidera nacionalne stranke napravio je jedino što je mogao – bio principijelan.
Ipak, ono što zbunjuje i trojku i zapadne diplomate jeste kako je moguće da nema većih nemira u SDA. Jer, čini se, mimo uobičajenih previranja, koja su uvijek prisutna u jednoj velikoj političkoj organizaciji, da je SDA poprilično stabilna i homogena. Pojedini visokopozicionirani kadrovi neprimjereno šute, s druge strane, neki do sada neprimijetni su pokazali srčanost i odlučnost što će sigurno kapitalizirati u budućnosti. Sve u svemu, SDA se čini stabilnom, što je mimo svih očekivanja, te su neki skontali da je treba razdrmati i rastresti i atomizirati u jednu šaku jada koja bi na koncu trebala završiti u ogorčenim frakcionaškim borbama za čelnu poziciju.
Upravo je to smjernica u današnjem trenutku društveno vrlo beznačajnog, a nekada vrlo moćnog i utjecajnog Mustafe ef. Cerića, koji je pozvao potpredsjednika FBiH Refika Lendu da popusti i razmisli oko potpisa za formiranje Vlade FBiH. Kada primjetite da on samo kukuriče iste mantre kao Konaković i da su mu nastupi sinhronizirani s onim državnog SDA parlamentarca Šemsudina Mehmedovića, onda to postaje prvoklasna tema. I ne samo to da sva trojica trube isto, nego Cerić sa šubarom na glavi, nakon što je branio Kinu od Ujgura i glorificirao Kadirova, prehranjuje se po iftarima s političkim polusvijetom iz Zenice u društvu tog istog Mehmedovića. Nešto su skontali i za to imaju nečiju podršku i tapšanje.
Naravno da je posve legitimno da Mehmedović tipuje na vrh SDA i da provodi javnu kampanju. Ako bi neki SDA-ovac prigovorio, bilo bi to posve izvan demokratske prakse i onoga što nominalno zagovara SDA. Međutim, ovdje se navija da Lendo potpiše ne da se okonča jedna mučna agonija, već da se može reći da s Bakirom niko neće, da je izgubio sve pozicije, da se unutar strukture SDA počne širiti gorčina, da se dojučerašnje kadrove po institucijama antagonizira te da se to sve skupa kapitalizira na kongresu stranke.
U svemu tome smiješno i poprilično očajno jeste ko je izabran da to provodi. Da sutra NLO otme Bakira i da on netragom nestane u bespućima Mliječne staze, Šemsudin Mehmedović ne bi imao nikakve šanse da postane lider SDA. Pa vidljivo je da nema pozitivne reakcije na njegovo otvoreno nuđenje strukturi stranke, osim naravno njegove lične pratnje i dijela medija koji ga pozivaju u gostovanja željni drame, krvi, suza i čitanosti. Cerić ef. je s druge strane odavno postao karikatura onog čovjeka koji je nekada bio.
Dakle, zanimljivo jeste da podmetanja o tome kako BiH i Bošnjaci nemaju više ugleda ni na Zapadu, od kojeg navodno štetno bježe, ali ni na Istoku, kojem se navodno štetno okreću, i da je za to kriva SDA, najglasnije protežiraju i zagovaraju Elmedin Konaković, Mustafa ef. Cerić i Šemsudin Mehmedović. Konaković će to izreći s ciljem da unizi SDA i da zakucava teoriju kako je on obećani izaslanik koji će izvesti ovaj narod u smjeru civiliziranog Zapada. U isto vrijeme hrvatski ministar Radman i američki državni tajnik Blinken definiraju hrvatsku ulogu kao vodeću u evropskim integracijama BiH.
U prijevodu to znači da Bošnjake treba „kultivizirati i civilizirati“ unutar katoličkog koncepta tzv. evropskog islama, koji nije ni turski ni arapski. To su urbi et orbi definirali, očito nimalo slučajno, fra i fra Ivo i Luka Marković, a verificirao „Katolički tjednik“. Za tu kultivizaciju treba da angažiraju gromovite urođenike potkapacitirane inteligencije kakav je Elmedin Konaković. On je, prema projekcijama zapadnih stranih diplomata, trebao zauzeti mjesto bošnjačkog lidera nakon trajne marginalizacije SDA.
To se neće i ne može dogoditi jer lider nikada nije krajnja tačka, on se nalazi u sredini i spaja raskidano. Konaković je već sada tako očito mjesto razdora, i onih vjerskih i onih nacionalnih, prepoznat kao izdajica, potrošna je roba, eksplozivna masa koja može uraditi jedino štetu. U svemu ovome tužno je da od međusobnih borbi Bošnjaci nemaju vremena da traže i projiciraju i stvaraju ono šta je njihova specifična težina spram Istoka i Zapada, i to u kulturološkom i ekonomskom smislu. Ali kako to predstaviti ako ne znate prepoznati vlastite vrijednosti i dopuštate da vam neko prišiva potrebu kultivizacije? I to koje?
Ako su Amerikanci najveći naši prijatelji i nikako ne smijemo da od njih okrećemo glavu i treba da razvijamo s njima najbolje zamislive odnose, onda je sasvim normalno da se ispoštuje i njihova, kamo su sami istakli u State Departmentu, najvažnija vanjskopolitička agenda – zaštita LGBT prava. To znači da je sasvim normalno podržati, u ime tog zaljubljenog pogleda u Zapad, LGBT iftar za Lejletul-kadr u Sarajevu, na koji ne morate doći ni kao postač ni kao musliman jer ističu organizatori da se žele okupiti „bez obzira na vjerska uvjerenja i tradicije“. Jedino što trebate biti jeste LGBT aktivist.
I gledajte sada ovu specifičnu vrijednost – vidi se u tome da Bošnjaci, kao maltene jedina autentična i samosvojna i kulturološki utemeljena i razvijena zajednica muslimanskih vjernika na tlu Evrope, budu jedan eksperiment, jedno zamorče za ideološke agende truhloga Zapada.
