Neki su usljed emocija, pa i bijesa koji se miješa s nemoći pred svetom slikom palestinske patnje, počeli zazivati ili opravdavati Hitlera, lanetullahi alejhi. Posve pogrešno i nakaradno. Ipak, uporediti Adolfa s Benjaminom Netanyahuom, lanetullahi alejhi, može se smatrati posve opravdanim po više osnova.
Prvo, kontinuitet cionističkog imaginarija koji Netanyahu dosljedno i vjerno provodi, a tiče se izraelske imitacije nacističke ideologije lebensrauma, čistog njemačkog životnog prostora oslobođenog od različitosti, sada je namijenjena Palestincima, i to od onih nad kojima je lebensraum vršen i usavršavan u Drugom svjetskom ratu. Drugo, Netanyahu je Hitleru srodan i posredstvom teorije Übermencha, dakle njemačke nadrase, u ovom slučaju cionista u Izraelu koji su determinirani ostvariti svoju sektašku viziju izabranog naroda na od Palestinaca etnički očišćenom teritoriju.
Posve smo uvjereni da više nemamo vremena za obzire te da događaje treba nazvati pravim imenom, bez okolišanja. Dakle, treće, izraelski ministar koji je nedavno zagovarao bacanje atomske bombe na Gazu jeste posve u skladu s nacističkom teorijom „konačnog rješenja“ koja je označila konačnu fazu Holokausta u Drugom svjetskom ratu. Bez obzira na atomsku bombu, ona se već primjenjuje bacanjem nezamislivog broja razornih eksploziva na Gazu.
No, Izraelci imaju svog pandana i u srpsko-hrvatskoj politici tzv. humanog preseljenja, ali u izraelskoj doktrini puno goroj jer ne postoji zamjena teritorija kao u dogovorima Tuđman–Milošević. Doktrinu humanog preseljenja Izraelci zadnjih mjeseci otvoreno provode pozivima da Palestinci napuste dijelove Gaze, inače će ih se smatrati teroristima i pogubiti. Međutim, nije rijetkost da Izraelci generaliziraju i izreknu da pred njima nema ljudi, da su svi Palestinci ljudske životinje.
Neki su Bošnjaci po društvenim mrežama ustvrdili da je Netanyahu isti Radovan Karadžić. To je posve netačno. Gori je od njega – statistički ima veću ubilačko-genocidnu učinkovitost. Netanyahuova izjava “Ovo je globalna bitka! Ako Bliski istok padne u njihove ruke, Evropa je sljedeća!” posve je u skladu s najgorim srpskim nacional-šovinizmom koji je Genocid nad Bošnjacima opravdavao s “mudžahedinskom prijetnjom koju oni zaustavljaju da se ne raširi po Evropi”, što je u jednom odjeljku rata u Bosni i Hercegovini radila i hrvatska politika. Također, sličnosti nalazimo i u upotrebi konclogora koje su za Bošnjake osnivali i Srbi i Hrvati, ali definitivno ih je Izrael i u tome nadmašio. Gaza je najveći konclogor na svijetu. Ono što radi Izrael, na koncu, prepoznali su i današnji srpski i hrvatski nacionalisti te ovih dana otvoreno zagovaraju takav model nad Bošnjacima. Štaviše, srpski nacionalisti bune se na glasove otpora Izraelu koji dolaze iz Srbije te ističu da je historija Srba ustvari model iz kojeg su učili Izraelci. Misle pritom na period srpskih ustanaka iz 19. stoljeća. Svaki lonac nađe svoj poklopac, pa tako i onaj izraelski.
Monstruoznost onoga šta čini Izrael, barem na vizualnoj ravni koju svjedoči fotografija i videozapis, može se prispodobiti samo sa slikom pepela od ostataka jevrejskih žrtava u konclogorima nacističke Njemačke iz Spielbergova filma „Schindlerova lista“. No slike palestinske patnje ne bismo bili u stanju gledati da nije dvije države, Katara i Türkiye, odnosno njihovih medijskih servisa Al Jazeere i Anadolu Agency u Gazi. Cijena za njihove novinare koji prenose sliku istine i genocidnog izraelskog krvavog traga svijetu je stravična. Među ostalima, drastičan je primjer kamermana Anadolu Agency Mohamada Alaloula, koji je u izraelskom zračnom napadu u Gazi izgubio četvero djece i tri člana porodice. Svijet je ponajviše obišla slika šefa ureda Al Jazeere u Gazi Waela Dahdouha, kojem je ubijena čitava porodica u izraelskom zračnom napadu. Ipak, poruka je bila više nego jasna – Wael je klanjao dženazu svojoj ženi, kćerci, sinu i unuku i sljedeći se dan vratio na svoju dužnost očito posve svjestan, uprkos boli, da je prijenos slike istine iz Gaze moćan način da uzvrati paljbu.
Katar, uz Türkiye, ne odstupa od svoje politike i očito neće praviti kompromise pa čak i kada “moćni” Blinken zatraži od katarskih zvaničnika da “utišaju” Al Jazeeru. Dakle, jedna mala arapska zemlja koja prkosi velikim silama u gotovo neprijateljskom okruženju arapskih zaljevskih zemalja. Dok Izrael izvršava genocid u Gazi, u Ujedinjenim Kraljevskim Emiratima slave Dan vještica, a mi vidimo slavljeničke slike ljudi obučenih u kosture i zombije. Može li biti očitijeg licemjerstva, može li biti grozomornijeg manjka empatije s braćom Arapima i muslimanima? U isto vrijeme Saudijska Arabija presreće rakete koje ispaljuje Jemen na Izrael, pa se može reći da ga i brane, a radosna vijest koju šalju čovječanstvu jeste da konkurišu za Svjetsko prvenstvo u fudbalu 2034. te da su spremni točiti alkohol da navijači ne bi bili „na suhom“.
Pa treba reći da je pitanje onoga što Izrael radi Palestini, i to ne samo zadnjih mjesec dana, ustvari doživjelo vrhunac u kojem napokon padaju maske s grozomornog vašara taština i licemjernih političkih pijaca i na Istoku i na Zapadu.
Taj Zapad, ta navodno obećana zemlja koja je rasla i jačala na fatamorgani o ljudskim pravima, na poštivanju principa demokratičnosti i ravnopravnosti i slobode kao najuzvišenijeg dosega jednog društva, sada je posve moralno posrnuo, u potpunosti izgubio etičke orijentire, što, u konačnici, treba biti i jasna poruka prije svega Bošnjacima. Alternative na razmeđima Istoka i Zapada uvijek ima, a kada se u budućnosti govori o evroatlantskim integracijama, treba to barem činiti bez oduševljenja, sa svjesnošću da su prijatelji u politici uvjetna stvar i da cijena prijateljstva može biti prevelika za same temelje dostojanstva.
Međutim, bit će vremena za sagledavanje pozicija, do tada treba podsjetiti na kur'anski ajet „Allahu pripadaju Istok i Zapad, gdje god se okrenete, tamo je Božije lice“. U ovom trenutku ono što je pravda i što je krivda i na Istoku i na Zapadu ravna se prema Palestini, centru svijeta i težištu koje dijeli čovjeka od genocidnih manijaka.
