Nedavno su policija i tužilaštvo (još nema službene potvrde kojeg nivoa) krenuli u istražne radnje, privođenja, pretrese, izvide i uvide u dokumentaciju, djelovanja kabineta bivšeg SBB-ovog ministra u Federalnoj vladi Veska Drljače. Bivšem ministru oduzet je i mobitel, a na naše upite nadležnim tijelima o povodu i sumnjama, do završetka ovog broja nismo dobili informaciju. Drljača je bio i dopremijer Vlade FBiH i Radončićev čovjek od povjerenja, što dokazuje i to da mu je u kabinet instalirao svoju dugogodišnju tajnicu Saidu Kastrat. Sve ovo događa se u svojevrsnoj tajnosti, a očito i u posvemašnjoj tišini koja nije pratila slučajeve privođenja i hapšenja načelnika Ibrahima Hadžibajrića i ambasadora Abdulaha Skake i Senaida Memića. Drljaču policija istražuje po nalogu tužilaštva, a nije bio pod tretmanom medija kao Abdulah Skaka, za kojeg su namijenili i represivnu mjeru zauzdavanja u lisičine, jer bit će da se vratio iz Katara i odazvao pozivu Tužilaštva da bi potom spektakularno filmski bježao na putu do privremene ćelije u Radićevoj ulici.
Naravno, ovdje nije riječ samo o selektivnoj pravdi već i očitom političkom montiranju kroz proizvodnju medijskih senzacija i skandala. Uporno i ustrajno, kao na tvorničkoj traci. Budući da kreatorima nije u interesu da ozljeđuju Radončića, Drljača je pošteđen baš kao i HDZ-ova nekadašnja ministrica kulture Zora Dujmović, kojoj se sudi pod optužbom za nezakonito zapošljavanje savjetnika, inače isti potencijalni krimen za koji je Skaka već presuđen od dijela medija. Međutim, nije u interesu kreatora haosa da se sudi HDZ-u, potrebno je da se sudi SDA-u, ne pojedincima unutar njega, nego u totalu konceptu i ideji te stranke koja ima demokratski potencijal za razliku od stranaka trojke koje unutarstranačke kongrese provode totalitaristički s jednim jedinim kandidatom za predsjednika.
Da se sudi HDZ-u, sigurno se ne bi dopustilo poludjelom Slavenu Ragužu i fra Luki Markoviću da iznose bolesne tvrdnje kako je objavljivanje snimke na kojoj ratni zločinac Dario Kordić izgovara da bi u sekundu ponovio sve što je radio tokom rata ustvari neka zavjera Bakira Izetbegovića i Željka Komšića. Zapravo, mi uviđamo da je hrvatskoj politici i crkvenim centrima moći više krivo što se snimka pojavila iz nečijeg neopreza nego ono što se na njoj nalazi. A ta snimka nije djelo nikakve „duboke države“ već je došla od Hrvata, pripadnika nekadašnjeg HOS-a iz jedinice ubijenog Blaža Kraljevića. Poslao ju je ovaj častan čovjek kolumnisti „Stava“ Amiru Hasanoviću s obrazloženjem da se „ne želi identificirati s ovim i sličnim govnima koja su ubijala ženu i djecu“. Naravno da smo je objavili.
Sarajevska čaršija bruji uzduž i poprijeko Marindvora o smjeni nekadašnjeg direktora KCUS-a Farisa Gavrankapetanovića s mjesta direktora Bošnjačkog instituta, a kao razlog se navodi netransparentno trošenje vakufskih dobara Adil-bega Zulfikarpašića. Nismo primijetili da se ovaj događaj izvlači u javnost (i bolje da je tako zbog digniteta Instituta i njegove uloge po Bošnjake), a kamoli da se Faris povezuje s bratom Ismetom Gavrankapetanovićem, koji je, po našim informacijama, doveo Opću bolnicu „Prim. dr. Abdulah Nakaš“ na prosjački štap. Dva brata, bivši director KCUS-a Faris, štićenik Zlatka Lagumdžije s dokumentiranim djelima netransparentnog trošenja i izvlačenja para iz KCUS-a, te Ismet, politički štićenik NiP-a i fine gradske raje od medija predstavljen maltene kao čudotvorni svetac-izlječitelj kojem bi pozavidio i fra Jozo Zovko i Gospa Međugorska, trebali bi prema ustaljenim medijskim adetima koji vrijede za porodicu Izetbegović u najmanju ruku biti prozvani za neki transgenetski grijeh – koju ovdašnji politikanti u medijima nazivaju „dinastija“. Ništa od toga nismo vidjeli. Niko se nije zgražao nad sudbinom koja je ova dva brata (i sestru Fatimu) odvela u moralni sunovrat za razliku od njihovog babe mladomuslimana Munira Gavrankapetanovića. Nije Nedžad Latić napisao tekst „o sunovratu (mlado)muslimanske ideologije“ kao u slučaju hapšenja Abdulaha Skake povezujući to s njegovim dedom Ismetom Kasumagićem. Međutim, Latić se uskoro i sam našao prokazan od mučitelja i isljednika UDBE Munira Alibabića Munje kao „radikalna šura koja je naručivala i ubistva“ pa je odjednom propisao braneći polazne mladomuslimanske tačke svoje porodice, ali i lik i djelo rahmetli Hasana Čengića, kojega je do jučer razvlačio žutotiskašim naslovima po svom portalu. Dakle, od selektivne pravde do selektivne pameti (između licemjerja i šizofrenije) onih koji reagiraju tek kada su lično pogođeni lažima i podvalama. Zbog manjka zajedničkog stava i konsenzusa, uslijed prenapregnutih egoizama, zbog neprepoznavanja zajedničke linije odbrane, i jest nam ovako kako je.
Nadalje, Muris Memić je na suđenju izgovorio da je začuđen otkud mu kod rahmetli sina nelegalni pištolj, a prije toga je izjavio da mu ga je kupio za osamnaesti rođendan. I niko ništa. Bitno je da se dr. Kemal Dizdarević gizda po medijima i proizvodi konstrukcije koje bi trebale izazvati javnost da sumnjaju u koga drugog ako ne u liderstvo SDA.
Tu nije kraj jer umjetno proizvedena afera Respiratori zahvatila je odnedavno i sržna mjesta bošnjačkog identiteta kada su dva naučnika Husnija Kamberović i Šaćir Filandra počeli prčkati po Prvom bošnjačkom saboru s ozbiljnim optužbama adresiranim na Aliju Izetbegovića, Aliju Isakovića i Enesa Durakovića – o podjeli Bosni, o zakulisnim igrama oko vraćanja imena Bošnjak. Pokušaj izazivanja respiratornog gušenja u samoj srži i tvrdoj jezgri bošnjačkog identiteta proizvodi se planski i orkestrirano te je naručena zamjena teza kojom se pokušava tobožnjim krupnim izdajama nekadašnje bošnjačke politike zataškati i revitalizirati izdaja današnje politike prosrpske i prohrvatske trojke.
Zapravo, otišlo je toliko daleko da bi trebalo lijepo zamoliti gospodu poput Kamberovića i Filandre da se opredijele. Vraćaju nas unatrag i opravdavaju nametnuto ime Musliman, a istodobno inauguriraju nemoguću bosansku naciju, koju niti u jednom periodu historije do današnjeg dana nisu željeli ni Hrvati ni Srbi, pa bi bilo pristojno da se obojica vrate na period prije sedamdesetih, zajedno s ostalim trojkašima, te da izaberu šta će biti između triju kategorija: Jugoslaven, Hrvat ili Srbin. Šaćir neka bude Hrvat, Husnija neka bude Srbin, kada zajedno nastupaju neka budu Jugoslaveni u državi „Otvorenog Balkana“.
Nas Bošnjake, koji se tako osjećamo, koji smo to osvijestili i ni trc ni mrc, neka lijepo i za sva vremena ostave na miru.
