Godine 2019. održava se prva bh. „Povorka ponosa“ pod sloganom „Ima izać’!“. Navodno je svaki slobodoljubivi građanin Sarajeva podržao ovaj mimohod, a sjatilo se u glavni grad mnoštvo LGBT-ovaca iz čitave regije. Do koje je mjere ovdašnje društvo moralo zać' s pameti, govori i atmosfera koja se manifestirala dvije godine ranije, kada se fina gradska raja nadigla na potpetice i poručivala da je „vjera za četiri zida“, odnosno smetali su im javni iftari po Sarajevu.
Digla se graja raje da se Sarajevo islamizira, da se građani maltretiraju islamom, pa se čak pozivalo na nane i dede i „kako je to nekada bilo“ dok su građani još bili pioniri maleni i dok se živio idilični „ex Yu-Yu“ suživot i jele baklave sveudilj komšijskih hrvatskih i srpskih kuća po Sarajevu, a ne kao sada, kada se jedu samo po bošnjačkim i još se usuđuje da se jede javno. Već smo tu mogli primijetiti da je nešto ozbiljno krenulo nakrivo, dok se javna šetnja jednih vidi kao civilizacijski doseg, a javni iftar drugih kao nešto nazadno što treba da se pošto-poto skloni s ulice i smjesti unutar četiri zida.
Zapravo se još jednom demonstrirao teror manjine nad većinom što se uozbiljuje ovih dana, kada se legitimni mirni prosvjedi proglašavaju nekom vrstom anarhizma. Štaviše je Dino Konaković prijeteće izjavljivao da će poslati svoje stranačke brigadne turulje na protestante. I ovdje je riječ o pokušaju manjine (političke) da zastraši većinu koja osjeća da je izdana i obespravljena, da joj ambasadorski kolonizatori šarafe po državi sa srpsko-hrvatskim majstorom i njegovim priučenim bošnjačkim električarem. No, da su Bošnjaci tretirani kao manjina te da se dio njihove politike doista nalazi u mentalnom stanju manjine, govori i izjava Ćamila Durakovića, potpredsjednika Rs-a, koji je komentirao napade na povratnike Bošnjake u manjem entitetu.
„Zabrinjava da sistem u Rs-u ne može garantovati sigurnost manjinskim zajednicama“, izrekao je što su neki mediji proglašavali odvažnom izjavom. Mojne, Ćamile! Mimo toga da je Duraković nedavno tvrdio da se s Dodikom može sarađivati, da će mu pružiti ruku, da se osjeti pozitivna energija i slične bljuvotine sasvim u skladu s izjavama trojkaša koji su se lizali sa srpskim i hrvatskim nacionalistima, posve je netačno da „ne može“. Sistem Rs-a to „ne želi“ pa dodatno potiče atmosferu linča s namjerom da Bošnjake ili zastraši ili još jednom natjera na progonstvo. Međutim, centralno mjesto gdje je Duraković zašo' s pameti jeste etiketiranje Bošnjaka kao „manjinske zajednice“. Svrstavanje konstitutivnih Bošnjaka u red nacionalnih manjina i djelovanje s političke pozicije manjine otkriva sav jad dijela bošnjačke politike. Nije ni čudo da su posve nadigrani i posvojeni unutar narativa Dragana Čovića, koji je posljednjih godina radio na internacionalizaciji hrvatske borbe za navodnu ravnopravnost, jasno pozicionirajući Hrvate kao konstitutivni narod i boreći se da, bez obzira na brojčanu potkapacitiranost, ne postanu nacionalna manjina. U suštini, nema ništa sporno u tome da hrvatski političari žele najbolje za svoj narod, ali u tome žele uspjeti uz pomoć OHR-a, američke i britanske ambasade na način da jedan hrvatski glas vrijedi kao četiri bošnjačka te da se zacementira u Ustavu FBiH to da ne samo HDZ treba da bude dio svake vlasti nego da pritom određuje koji će to bošnjački politički manjinski subjekt biti njegov partner.
Ćamil Duraković, dakle, iznosi opasnu i posve neprihvatljivu retoriku, a ponaša se kao da je kakav imigrant iz Burkine Faso. Doduše, toplu dekicu u Službi za manjinske strance bi mogao dobiti od stopostotne srpske većine i stojedanpostotne ublehe po imenu Vojin Mijatović. Ovaj nekadašnji SNSD-ovac je prošlu godinu proveo zamajavajući Bošnjake s pozicije potpredsjednika SDP-a BiH, pa je najavljeno da će od svog vrhovnog vođe biti nagrađen mjestom ministra policije Federacije BiH u mogućoj nelegalnoj ambasadorskoj vladi manjinske trojke i većinskog HDZ-a. Zaista nevjerovatno jer Mijatović je otvoreno hvalio neustavni 9. januar, a nama bi pred očima trebala biti slika svih onih hiljada policajaca Republike BiH koji su dali svoje živote u odbrani svoje zemlje od 9. januara. Sramota! Puno veća od toga da je HDZ najavio da će za ministricu kulture FBiH postaviti šovinistički raspoloženu Bošnjakinju hrvatske vjere Sanju Vlaisavljević rođenu Hasanbegović. Teško da Sanja može biti gora od jedne Zore Dujmović, razlika je samo u tome da Vlaisavljevićka voli puno da priča pa su njeni arbitrarni stavovi poznati javnosti. Zora Dujmović samo sviće poglavniče, a ostatak vremena šuti i radi.
No, najava da bi Mijatović mogao preuzeti Ministarstvo unutrašnjih poslova FBiH nije samo pokazatelj do koje je mjere Bošnjacima namijenjeno da postanu obespravljena politička manjina, već i do koje mjere se ostvaruje koncepcija tzv. srpskog sveta. Vučiću više neće biti potrebno da zagovara tzv. Otvoreni Balkan, da prosipa maglu ne bi li na mala otvorena vrata ostvarivao svoje velikosrpske ciljeve. Neće biti potrebe za time. Pod jednim policijskim rotacijskim svjetlom, bez zaustavljanja, moći će da slobodno cirkulira od Beograda do Sarajeva. Ispratit će ga žandarmerija i tamošnji ministar policije, a dočekati ministar policije Rs-a, o sigurnosti će brinuti ministar Nešić, sve do Federacije BiH, gdje bi ga usred „srpskog“ Sarajeva mogao dočekati nasmijani Vojin Mijatović uz citat iz Balkanskog špijuna: „Soko zove orla!“
I zato se ima protestno izać' i treba se izlaziti sve dok ova politička manjina ne shvati gdje joj je mjesto. U suprotnom će Bošnjaci biti pokopani kao nacionalna manjina unutar svoja četiri zida, gdje bi im neki Mijatović iz Balkanskog špijuna mogao nadodati: „Ajde lepo priznaj, a Voja će ti oprostiti što te tukao!“
Nakon što je pritisak javnosti postao nepodnošljiv čak i po mjerilima debelokožaca iz SDP-a, dosjetili su se napraviti rotaciju te je Mijatović predložen za ministra obrta i razvoja, a za ministra unutrašnjih poslova najavili su stanovitog Almina Hopovca iz Unsko-sanskog kantona. Ali jao, uskoro se ispostavilo da Tužilaštvo USK provodi istražne radnje protiv njega. Po društvenim mrežama su u isto vrijeme počele kružiti izabrane Alminove misli, poput ove:
"Evo pijem pivo i gledam ravno u Goli otok. Kontam, treba ga ponovo staviti u funkciju."
Šta reći na ovu totalitarnu pamet koja bi trebala komandirati federalnom policijom? Možda tek da primijetimo da je Goli otok u susjednoj državi i da se ona ne zove Jugoslavija. Inače su na Golom otoku doista završavali Hopovci, sljedbenici HOP-a (Hrvatskog oslobodilačkog pokreta). Ovu političku organizaciju je 1956. u Argentini osnovao Ante Pavelić i predstavljala je sljednika Ustaškog pokreta.
Hopovci su se zalagali za "polučenje potpune slobode hrvatskog naroda i ponovnu uspostavu NDH na cijelom njegovom povijesnom i etničkom području između Mure, Drave, Dunava, Drine i Jadranskog mora".
Nekako teško ne možemo se oteti dojmu da ovo tukne na SDP-ovu koaliciju sa HDZ-om.
