Srpska udovica iz reda Ostalih, zamonašena, tugaljiva glasa, ožalošćena i sameljena tegobnošću života, odaziva se na ime Predrag Kojović i prepoznatljivo je lice Naše stranke. Takav dojam utučenosti i prepuštenosti dok se drži misa zadušnica nad političkim grobljem građanskog principa ovaj političar ostavio je u svom nastupu na Federalnoj televiziji, nakon što je za portal Klix javno cinkao svoje poslodavce – Američku ambasadu u BiH.

Naime, Kojović je otkrio za Klix da on ne bi glasao za HDZ-ovog Čavaru, crnokošuljaša, podržavatelja hrvatskih ratnih zločinaca s američke crne liste, ali da je, eto, dobio pozitivni mig iz Američke ambasade pa je smatrao da je to sasvim okej jer je upravo njegov glas odlučio većinu u Federalnom parlamentu. Zbog te dvojbe, on ima problema sa spavanjem. Duša zadušnica mnogo pati i osjeti se to u glasu koji drhtulja kao netom zapaljena svijeća na političkom opelu četvrtom delegatu srpske opozicije.

Slaže se Peđa s time da, eto, ništa to ne valja kako se reda, ali našao se u takvoj teškoj životnoj situaciji i pred teškim životnim odlukama pa je makijavelistički odlučio dati priliku sebi i Marinku Čavari. Kao da je slovenski turista u Kambodži kojem su oteli novčanik i cuku i sada od njega traže da im prepiše očevu kuću u Kranjskoj gori, ako želi da cuko ostane na životu. I prepiše je, jer voli cuku više od kuće u Kranjskoj gori. Ovu strahotnost doživljaja svijeta Predraga Kojovića samo je pojačala Američka ambasada kada ga je demantirala saopćivši da se oni ne upliću u sastavljanje vlasti.

Mojne me zafrkavat', ambasadore! I ambasador Murphy je očito neka vrsta turiste u Bosni i Hercegovini. Šta je on radio svih ovih mjeseci? Zar su svi njegovi obilasci političkih takmaca po Federaciji BiH (jer u Srba nema prolaza) bili turističko razgledavanje? Nije u Bihaću pokušao utjecati na sastavljanje kantonalne vlade, o, ne, on se došao nadahnuti bistrinom Une i opaliti nekoliko fotografija koje će u penziji pokazivati komšijama Jacku i Jimu kada okrenu roštilj. Nema ambasador Murphy ništa s iživljavanjima i reketiranjima medija bliskim osmorki, pojavom koju je sudija Branko Perić s pravom nazvao medijski terorizam? Američka ambasada je posve nevini promatrač koji samo želi vladavinu prava i svako demokratsko dobro ovoj zemlji. Mojne me!

No, Predrag Kojović je na Federalnoj televiziji otkrio nešto puno zlokobnije od onoga da se Američka ambasada direktno upliće u politiku u našoj zemlji. To da se upliću smo znali, bilo je očito, a jedina razlika je da sada imamo i javno priznanje. Zlo koje je Kojović otkrio sadržano je u novom priznanju u kojem ustvrđuje da će s Dodikom u najboljem slučaju ostati na sadašnjem nivou saradnje s NATO savezom. Dakle, ništa od rada na članstvu u NATO-u. No, Kojović se vadi statusom kandidata za EU. Naravno, sada to može jer politička reprezentacija u BiH legitimni su politički Hrvati i Srbi, a Bošnjaka nema, oni su neki nedefinirani građani.

BHS postaje GHS. Poruka je jasna, kandidatski status je moguć samo u slučaju kada Bošnjaka nema. Za njih nema mjesta u EU. I tvrdi Kojović da se oni, siroti aktivisti za bolje sutra, samo bore da se krene s mrtve tačke. Zar neko stvarno misli da je to moguće s 2/3 srpsko-hrvatske separatističke politike na vlasti, dok 1/3 nedefiniranih građana (koja treba predstavljati najmanje 55 posto Bošnjaka u BiH) se dijeli na osam stranaka. Pritom tih osam ne samo da su nezasitni u svojoj pohlepi koju uspješno kamufliraju za naivne, nego su indicirani spavači srpsko-hrvatske politike, spremni na svaki ustupak. Treba li uopće izdavati neku vrstu predračuna po kojem se vidi da ne može i neće biti bolje.

Pritom su događaji u manjem entitetu s Pokretom za državu definitivno pokazali da ljevicu ne zanima probosanska politika.  SDA je dala u Pokret za državu 30.000 glasova (82 posto), a uprkos tome, Ramiz Salkić je smijenjen s pozicije šefa Kluba poslanika Pokreta za državu. Na njegovo mjesto imenovan je ponosni vojnik VRs Saša Grbić iz SDP-a, koji je imao nekoliko stotina glasova i preko kompenzacije dobio mandat. Ovo je pokušaj krajnjeg poniženja i pokazatelj s kakvim nečasnicima se ima posla.

SDP kadar je uz potporu SNSD-a organizirao jednu od najvećih političkih prevara uopće. Nikome ne pada napamet ispričati se onim patriotama u dijaspori koji su dali svoje glasove, a iznevjereni su. Vjerovali su da svojim aktivizmom pomažu državu, da im je cilj plemenit, nisu štedjeli lično vrijeme i novac, a dobili su vojnika Rs-a i jednog Vojina koji bunca po društvenim mrežama. I to bi trebalo braniti prava Bošnjaka u manjem entitetu. Sramota za sve koji su sudjelovali u ovakvoj dramaturgiji. Dijaspori ostaje gorak okus te je pitanje može li se nakon ovolikog razočarenja uopće računati da bi mogli dati veći doprinos u narednom izbornom krugu.

Bošnjaci će, ako žele opstati, morati redefinirati vlastitu poziciju, posebno kada je riječ o navodnim prijateljima sa Zapada. Jednosmjerna ulica s glavnim prometnikom policajcem koji glumi američkog turistu ne može biti rješenje koje će ikome donijeti dobro. Bosna i Hercegovina nije ni jednosmjerna ni slijepa ulica, ona je raskrižje putova, tzv. meeting point. Bošnjaci su njeno gradivno tkivo i sržno mjesto okupljanja na raskrsnici. U kojem smjeru će ići? U bilo kojem ako se na tom putu nalaze prijatelji.

Živi bili pa vidjeli!