Poprilično mlako i nezainteresirano je u ovdašnjoj javnosti dočekana vijest da je sinodalna skupština u Frankfurtu, koju čine nadbiskupi, biskupi, pomoćni biskupi te katolički laici, provela reformatorsku revoluciju. Odlučili su, mimo dozvole pape i Vatikana, da se uvodi blagoslov homoseksualnim parovima, da će žena biti uključena u predvođenje liturgijskih slavlja (žena svećenica), da će se davati blagoslov razvedenim i ponovo vjenčanim te općenito da će se uvoditi laici u prostor koji je do sada bio rezerviran isključivo za svećenstvo.

Reformatori planiraju da ovi zaključci trebaju postati globalni proces, a podrška dolazi sa svih strana te je posebno naglašena u Švicarskoj i Belgiji. Vatikan se protivi organiziranju kroz sinodalna vijeća, ali papa je do sada u nekoliko navrata naglašavao potrebu pastoralne skrbi i nad homoseksualcima, bez da je iskazano odobravanje ove vrste veze. Međutim, sinodalne kontroverze u biti nisu nimalo kontroverzne jer ih u Njemačkoj podržava 93 posto  vjernika i 81 posto biskupskog kadra.

Ove informacije vrlo su zanimljive s obzirom i na tvrdnje bosanskih fratara Ive Markovića i Luke Markovića da Bošnjake muslimane i Islamsku zajednicu u BiH treba civilizirati i kultivirati. Zapravo su krajnje bezobrazno poručili da je treba evropeizirati u skladu s vremenom, odvući je od utjecaja Republike Türkiye i drugih islamskih zemalja, odnosno deturcificirati, dearabizirati i na koncu, jasno je kao dan – deislamizirati. Mi ne znamo spremaju li fra i fra Marković već neke sinodalne seminare u Sarajevu u kojem vježbaju liturgijska slavlja za homoseksualne parove koje će voditi žene svećenice, ali možemo reći da su zaista uznapredovali s obzirom na to da su koliko jučer služili mise zločincu Anti Paveliću. Očito da i za Bošnjake muslimane pripremaju sinodalne globalne reforme koje će nazivati „kulturaliziranjem“ i „civiliziranjem“.

Zanimljivo je i to da je fra Ivo Marković voljen i podržavan od muslimanskih feministkinja (da, baš se tako imenuju) koje su bliske stranci Narod i Pravda Elmedina Konakovića. Da se uloga žene iz temelja želi redefinirati i u krugovima nadobudnih muslimanki kojima se politički razdanilo u krilu Konakovićevog stranačkog projekta, načuli smo ima već nekoliko godina.

Pisala se iz tog kruga inicijativa prema reisu Kavazoviću o „ženi imamu“, ali očito je procijenjeno da „još nije vrijeme“ i da je potrebno omekšati i javnost i samu Islamsku zajednicu. I zato se prošle godine pojavio blasfemični Mustafa Akyol, turski disident, nekadašnji podržavatelj nimfomana i sektaša Haruna Yahye, s reformatorskim tekstovima koji bi rado redefinirali suštinu Kur'ana i šerijata. Akyol je također podržavatelj homoseksualizma i njihovog prava na vjersku bračnu zajednicu, a nekim čudom je svoje stavove progurao u novine Islamske zajednice, dok su mu ekstatične preporuke davali alimi poput Enesa Karića.

Međutim, reformatorski zahvati unutar katoličke crkve nisu od jučer. Izmijenili su u Njemačkoj krajem 2022. radni zakon nakon što je 125 zaposlenika crkve priznalo da su homoseksualci. Katolički reformatori rodnu raznolikost danas vide kao „bogatstvo“. Ahenski biskup smatra da je „homoseksualnost Božija volja“ i da „nije riječ o zabludi već šarolikosti i raznolikosti u Božijoj bašti“. Po njegovom mišljenju, to je promijenjena „životna realnost koja traži vjersku inkluzivnost“, to jest promoviraju to kao „novu životnu stvarnost“.

Zapravo biskup ne umije vidjeti stvarnost onkraj materijalnog i pojavnog svijeta te reformatorski zahvat uspoređuje s kopernikanskim zaokretom u kojem je Crkva pružala otpor spoznaji da nije zemlja centar oko kojega se okreće sunce nego obrnuto. Iz toga proizlazi da biskup duhovnost promatra kao prirodno-tehničku nauku, a LGBT zajednicu kao napredak u toj nauci, kao novootkriveno sunce.

Činjenicu da papa pruža otpor sinodalnom putu, čuvajući tradiciju i temelje kršćanske duhovnosti, reformatori vide kao „zakazivanje crkvenog autoriteta“ i ignoriranjem „glasa Božijeg naroda“. Ovdje primjećujemo da od koncepta bogočovjeka, boga koji se spustio na zemlju i postao čovjekom (crkvena definicija poslanstva Ise pejgambera), crkveni reformatori su ušli u pripisivanje Bogu drugarske volje nekog „bogonaroda“, koji, eto, želi homoseksualizam kao novu stvarnost.

Pred katoličkom crkvom je ogroman izazov. Riječ je o doslovno atomskoj bombi bačenoj u srce moralne zbilje katoličkog civilizacijskog kruga, ni manje ni više. Ako pristanu na sinodalne reforme, morat će nemoral opravdati kroz svete spise i kanonizirati je kroz dogmu. To bi značilo da crkva prestaje postojati kao duhovna zajednica, to bi bio njen kraj. Ili će se katolička crkva rascijepiti napola te će reformatori činiti većinu, a tradicionalni katolici manjinu koja će biti progonjena i etiketirana kao radikalna. Neće prezati ni od izazova „prvoga gay pape“.

Pošto je riječ o globalnim procesima, muslimani, posebno oni u Evropi, ne bi trebali likovati, jer ovakve reformatorske tendencije već zahvataju i islamsko duhovno tkivo. I mimo rodnih i spolnih zavrzlama, primjećujemo da se slavi i uzdiže umjetno božanstvo tijela, novi fitnes i nutricionistički alhemičari bi materiju činili vječnom, oduprijeli bi se starenju, okretali bi prirodne procese pa sve više liče na čudovišne kiborge i androgine u kojem spol više nije ni bitan.

Katolici nažalost ne vide priliku da s monoteističkom braćom muslimanima uspostave teistički front i dijaloški odnos s ciljem zaštite moralnih i duhovnih vrijednosti, niti ga možemo očekivati. Borba križa (ili krsta) s polumjesecom je bitnija, a muslimane vide kao niža bića. Zato je i moguće da slave i opravdavaju presuđene ratne zločince poput Kordića i Mladića.

Bosna se može učiniti poprilično zanimljiva za razne oblike eksperimenata, a interes je usmjeren na Bošnjake muslimane. Štaviše, to se upravo i događa. Pokušava se islamskim institucijama oduzeti ono što im je misija – da vode čovjeka kroz ibadet i pokornost Bogu, da ovaj svijet tretiraju kao prolaznost i iluziju, a ne realnost i stvarnost. Na udaru je institucija kojoj se želi oduzeti pravo da uopće komentira bilo kakve društvene mijene.

Da bi uspjeli u tome, muslimanski faktor treba politički odstraniti ili ga zamijeniti njegovom maloumnom inačicom koja ne samo da je moralno fleksibilna nego tijelo osjeća kao božanstvo. Fiskulturnici iz NiP-a odličan su laboratorijski uzorak. Iz njega može proizaći prva reisovica, prva muftinica i prva efendinica. Jedino ako feministkinje iz Naše stranke i SDP-a neće tražiti dio kolača – u vakufskoj direkciji i obrazovanju. I da dovedu fra Markovića da ih „kultivizira“ i „civilizira“.