„Lepa Brena je publici u sarajevskoj Zetri poklonila tri sata vrhunske glazbene zabave i odlične atmosfere, a Zetra je bila prepuna i u transu“, pisalo se 2009. godine  od Vardara pa do Triglava. No, nakon objavljivanja fotografija na kojima „velika zvezda“ narodne muzike pozira u uniformi Vojske Rs-a, atmosfera se uveliko promijenila, a i ovih dana svjedočimo slične nedoumice. Brena je, naime, ugodno prošetala Šeherom, izazvala veliku pažnju i najavila svoj proljetni koncert u Sarajevu. Dan poslije Brena je odradila tezgu na Vlašiću i poručila: „Rođena sam kao osoba koji želi razveseliti i spojiti ljude bez ikakvih različitosti. Večeras smo pjevali srcem i svi zajedno uživali.“

Pjevačica, koju mnogi pamte po spektakularnom spuštanju helikopterom na pozornicu, očekivano je ponovo podijelila javnost u dva tabora – na one koji su s oduševljenjem pozdravili njenu šetnju Sarajevom i na one koji se protive njenom pjevanju u gradu koji je bio pod višegodišnjom opsadom. Brenin „slatki greh“ je odijevanje uniforme agresorske vojske u kojoj je 1993. došla u poharanu Bosansku Posavinu, u Brčko, grad u kojem je nekad živjela.

U emisiji „Nedjeljom u dva“ ispričala je srceparajuću priču kako je išla izbaviti oca, a ne pjevati vojsci tzv. Republike srpske. Iako je po toj priči spašavala ljudski život i zbog toga odjenula odoru koja navodno nije vojna nego ona u kojoj je snimala spot, činjenice govore drukčije. Oni koje „slučaj Brena“ zanima arhivirali su te fotografije i dobro pamte Brenu u odori agresorske vojske. Svjedoci iz Semberije navodno tvrde da je Fahreta obišla linije s najzloglasnijim komandantima te vojske.

Većinu ovih informacija prenio je još 2009. hrvatski tjednik Arena, koji je inače pretendirao žutom tisku i jeftinim senzacijama da bi se nakon toga slike širile medijima poput kakvog turbo-folk refrena. Slike i spot koji su se mogli naći na internetu neosporno svjedoče da je Brena svoje obline smjestila u četničkoj odori i oko toga nema spora.

Nema spora i oko toga da u spotu pod nazivom „Ljubav je“, koji je snimila za propagandne svrhe srpske vojske, nosi srpsku uniformu i onu ozloglašenu crvenu beretku pod kojom su po Bosni ubijali najveći zločinci koje ova zemlja pamti. Uz to, spot promovira spremnost srpskih vojnih jedinica koje na zvukove muzike spremno skaču na gotovs u nekoj vojarni.  

Stoga, ostaje da se pitamo koliko je nevinih ljudi srpska vojska zaklala dok je slušala pjevušenje Lepe Brene i njene pjesme „Ljubav je“ i kako je moguće da Bošnjaci, uprkos svih jasnih slika koje su obišle medije, i dalje hrle i u transu zazivaju Fahretu Jahić. I ne samo nju jer sluša se i četnička crna udovica Svetlana Ražnatović - Ceca, zatim Stojanka Novaković Stoja, Rada Adžić – Dara Bubamara, Seka Aleksić, Jelena Karleuša... i tako do Aleksandre Prijović, koja je ustvari novi „poslovni projekt“ Brene i Bobe Živojinović, odnosno „Zvezda Granda“.

Uložili su u posljednjih desetak godina u „image“ Prijovićke silne novce, u njen što „prirodniji“ izgled i estetske operacije te je udali za najstarijeg sina Filipa, koji je „sramežljivu“ Priju na početku karijere podržavao i ohrabrivao tokom snimanja eksplicitnijih scena u spotovima. Suština je da je skrenuta pažnja s priče o Breninom i Bobinom razvodu i bankrotu, da su „Zvezde Granda“ dobile novu „zvezdu“, koja prolazi i na Istoku i na Zapadu kao relikt „jugonostalgije“, bez da opterećuje s historijatom vezanim za VRs i Arkana, a zapravo je obični proizvod fast food muzičkog konzumerizma za udovoljavanje niskih strasti narodnih masa, među kojima se posebno ističu neki Bošnjaci čijoj gluposti ili, bolje bismo mogli reći, neukusu kao da nema kraja.

Možemo shvatiti da neko sluša takvu muziku, ali nejasno je da je takav (ne)ukus jači od osjećaja ljudskog dostojanstva. Da nije bilo Breninog oblačenja u srpsku uniformu, moglo bi se reći da je njeno pjevanje sasvim mehka verzija današnjeg  turbo-folka i da je ona kraljica ukusa naspram gore spomenutih pjevačica. Također, veliki dio pjevača starije „novokomponirane“ narodne muzike ostaju i dalje popularni, kao što su Dragana Mirković, Lepa Lukić, Mile Kitić, Šemsa Suljaković, Miroslav Ilić i drugi.

Međutim, koliko je znano, niko od njih nije oblačio odoru srpske vojske. Zašto onda neki Bošnjaci zazivaju Brenine koncerte? Njene pjesme bude uspomene na ono divno doba zajedništva raspjevane Jugoslavije kada je Fahretino bedro i poprsje označavalo eros napretka bivše države, a ona je iz sveg glasa pjevala „ja sam Jugoslovenka“. Mnogi su maštali da urone u njene bujne obline i zaborave na stvarnost uz napjev „bum, Cile, bum“.

U onoj dekadentnoj fazi Jugoslavije, kada su popustili lanci socijalističkog samoupravljanja, dakle osamdesetih godina prošlog stoljeća, Fahretina obnažena slika je visila po gotovo svim šoferskim kabinama, rudarskim nastambama, željezarama i brodogradilištima, postolarskim radnjama, tvornicama papra i olovaka, potajno su na nju slinili tzv. intelektualci radničke klase, ali i pritajene četničke vojvode, ma, jednostavno bila je nacionalna ikona. Uz to, postala je i glumica u hit serijalu „Hajde da se volimo“.

Tih vremena se nostalgično sjećaju naše narodne mase i to je jače od slike kokete u srpskoj uniformi. Što reći nego da je (ne)ukus pobijedio i da će, ne dao Bog, opet neko pjevati „Hajde da se volimo“ dok nas deportiraju ili kolju. Možda će se Fahreta tada opet zaklinjati Allahom i nama bošnjačkim ovcama pjevati jedan od svojih hitova iz prijeratnog repertoara: „Hej Šeki, Šeki, tako ti Allaha, dovest ću te, Šeki, do prosjačkog štapa“. Ima u tome nekog izazova, rekli bismo, jer eros ide uz tanatos (smrt).

Kolju nas, a mi se sjetimo bedra i poprsja Fahrete Jahić, koja je davno postala srpska snajka. Napokon, priznajmo, Fahreta je oduvijek bila samo Lepa Brena, stoga osmeh od uha do uha s crvenom srpskom beretkom na glavi ne bi nikoga ni trebao čuditi. Neće nas ni čuditi kada ponovo nastupi u Sarajevu u punoj Zetri. Lepo Sarajevo lepo gori.