Unatoč tome što su jedna od najvećih etničkih grupa u Afganistanu, Hazari smatraju da ih se progoni, ne samo trenutni talibanski režim, već da to traje desetljećima. Posljednji čin tog progona bio je napad bombaša samoubice koji je prije nekoliko dana ubio 53 osobe (uključujući 46 žena i djevojaka) u školi u četvrti Kabula gdje žive većina Hazara.
Sutradan se ispred jedne od bolnica u kojoj je smješteno stotinjak ranjenih u napadu okupila skupina Afganistanki. "Zaustavite genocid nad Hazarima. Nije zločin biti šija", uzvikivali su. Hazarske škole, džamije i četvrti postali su mete.
Takozvana Islamska država u prošlosti je pozivala na brojne napade na ovu manjinu označenu kao heretike. Kada su talibani 1996. došli na vlast, pozvali su na rat protiv Hazara (uglavnom šija, mada ih ima u manjem broju i sunita i ismailija).
Nedavno su talibani protjerali na hiljade Hazara iz regije Hazarayat nakon spora u vezi sa zenmljom sa paštunskim vođama. Ranije ove godine, u junu, talibanski borci ubili su šest stanovnika šiitskih zajednica Hazara u afganistanskoj pokrajini Ghor.
To je potvrdila i istraga Amnesty Internationala. Napad je, prema organizaciji, bio dio šireg obrasca "nezakonitih ciljanih ubistava" ljudi koje talibani smatraju protivnicima, u ovom slučaju jer su pripadnici šiitske zajednice Hazara. Amnesty International je dokumentirao slična pogubljenja šiitskih Hazara u pokrajini Ghazni (juli 2021.) i pokrajini Daikondi (august 2021.).
Afganistan je zemlja manjina. Afganistanski Ustav iz 2004. priznaje 14 etničkih skupina, no zapravo ih je više. Hazari su u osnovi šije i predstavljaju 15% afganistanskog stanovništva (što je oko 38 miliona stanovnika). Oni su treća etnička grupa u zemlji nakon Paštuna i Tadžika, a govore perzijskim dijalektom Hazaragi.
Smatra se da su tursko-mongolskog podrijetla, potomci Džingis-kanovih Mongola koji su harali Afganistanom u 13. stoljeću. Vjeruje se da su prihvatili islam između kasnog 16. i ranog 17. stoljeća. Iako jedva da je ikakav predislamski element preživio, mnoga hazarska plemena prakticiraju neki aspekt zoroastrijske kulture.
Progon Hazara nije počeo jučer. Već u 19. stoljeću Britanci su se bojali da će se ujediniti sa svojim ruskim rivalima na sjeveru. Stoga je potaknut rat iscrpljivanja protiv Hazara. Ranih 1890-ih, združene snage emira od Kabula i dobrovoljaca s druge strane granice spustile su se na Hazarajat. Procjenjuje se da je 62% stanovništva masakrirano, a ostatak protjeran sa svoje zemlje. Njihove žene i djevojke prodane su u ropstvo a njihovu su zemlju konfiscirale horde Paštuna koji su dovedeni iz inozemstva. Bio je to genocid u punom smislu te riječi. Veći dio 20. stoljeća razne su ih vlasti držale izvan sistema.
Njegova drama nastavila se dolaskom talibana: ropstvo, prisilno raseljavanje, vjerski progon i etničko čišćenje. Zaboravljeni i marginalizirani, njihova se situacija značajno poboljšala tokom godina vlade koju su podupirale SAD. Prošla su dva desetljeća u kojima su mogli voditi svoju djecu u školu i mogli učestvovati u političkom i ekonomskom životu zemlje. Povratak talibanskog apsolutizma doveo je do intenziviranja progona Hazara.
Prvi Hazari koji su pobjegli bili su oni koji su otišli u Iran i Pakistan nakon genocida 1890-ih. Prema UNHCR-u, u Iranu živi više od 3,6 miliona Afganistanaca, od kojih je oko milion Hazara. Još oko 600.000 se preselilo u Pakistan i zadržali su svoj jezik, odjeću i običaje. U Australiji živi oko 42.000 Hazara a u Evropi njih oko 130.000.
