Nakon decenija buma fosilnih goriva, zaljevske države gledaju na "zeleni" vodonik dok pokušavaju transformirati svoje ekonomije i ublažiti klimatsku krizu.
Proizvođači nafte u Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) i Omanu ulažu velika sredstva u klimatski prihvatljiva goriva u potrazi za alternativnim izvorima prihoda za sirovu naftu i plin.
Zeleni vodonik, koji je vodonik koji nastaje kada obnovljiva energija elektrolizuje vodu, čini se da rješava mnoge probleme: nisko zagađuje i ima široku potencijalnu upotrebu, što bi ga moglo učiniti unosnim i istovremeno spasiti planet.
Ali gorivo, koje trenutno čini manje od jedan posto ukupne proizvodnje vodonika, još nije komercijalno održivo i potrebno mu je veliko povećanje obnovljivih izvora energije – proces koji bi mogao potrajati godinama.
Uprkos tome, zaljevske monarhije osjećaju priliku da ostanu glavni igrači na energetskim tržištima kako prihodi od nafte padaju.
"Države Zaljeva imaju za cilj da vode globalno tržište vodonika", rekao je Karim Elgendy, saradnik britanskog trusta mozgova Chatham House.
„Oni vide zeleni vodonik kao ključan da ostanu velike energetske sile, što im omogućava da nastave svoj uticaj kako potražnja za fosilnim gorivima opada."
Većina vodonika se proizvodi iz zagađujućih fosilnih goriva, ali zeleni vodonik se ekstrahuje iz vode koristeći obnovljive izvore energije poput vjetra, sunca i hidroenergije.
Dok fosilna goriva stvaraju štetne stakleničke plinove kada sagorevaju, vodonik emituje samo vodenu paru. Promiče se za potencijalnu upotrebu u industrijama sa visokim zagađenjem kao što su transport, transport i čelik.
'Lideri izvoza'
Sa svojim ogromnim investicijskim kapitalom, naftom bogata Saudijska Arabija gradi najveću svjetsku tvornicu zelenog vodonika u NEOM-u, futurističkom megagradu vrijednom 500 milijardi dolara koji se gradi na Crvenom moru.
Fabrika vrijedna 8,4 milijarde integrirat će energiju sunca i vjetra za proizvodnju do 600 tona zelenog vodonika dnevno do kraja 2026. godine, kažu zvaničnici.
U julu su UAE, koji će ove godine biti domaćin klimatske konferencije Ujedinjenih naroda COP28, odobrili strategiju vodonika koja ima za cilj da ih učini jednim od 10 najvećih proizvođača do 2031.
"Vodonik će biti ključno gorivo za energetsku tranziciju", rekao je Hanan Balalaa, visoki zvaničnik u naftnoj kompaniji UAE ADNOC, nazivajući to "prirodnim produžetkom" za kompaniju.
"Vjerujemo da vodonik i njegova goriva nosioci imaju veliki potencijal kao nova goriva s niskim udjelom ugljika, koja su UAE u dobroj poziciji da kapitaliziraju", rekao je Balalaa za agenciju AFP.
Ali izgleda da je Oman, koji zaostaje za Saudijskom Arabijom i UAE u proizvodnji fosilnih goriva, spreman da vodi trku čistog vodonika u Zaljevu.
Sultanat je na putu da do kraja decenije postane šesti najveći izvoznik na svijetu i najveći na Bliskom istoku, navodi Međunarodna agencija za energiju u junskom izvještaju.
Oman ima za cilj da proizvodi najmanje milion tona zelenog vodonika godišnje do 2030. godine i do 8,5 miliona tona do 2050. godine, "što bi bilo više od ukupne potražnje vodonika u Evropi danas", saopštila je IEA.
Prema revizorskoj kući Deloitte, zemlje Bliskog istoka, prvenstveno Zaljeva, će kratkoročno voditi globalnu trgovinu čistim vodonikom, izvozeći oko polovine svoje domaće proizvodnje do 2030. godine.
Predviđeno je da će do 2050. godine Sjeverna Afrika i Australija imati najveći potencijal, iako će zaljevske države ostati "lideri u izvozu", navodi kompanija u junskom izvještaju.
Nada ili hype?
Ulaganje u zeleni vodonik nije obuzdalo ekspanziju nafte i plina, jer i UAE i Saudijska Arabija planiraju povećati svoju industriju ugljovodonika.
Stručnjaci predviđaju da bi još mogle proći godine prije nego što zemlje Zaljeva budu mogle proizvoditi zeleni vodonik po cijeni koja je konkurentna alternativama baziranim na fosilnim gorivima.
Iako je cijena obnovljive energije pala zbog tehnološkog napretka, zeleni vodonik se još ne može proizvoditi uz profit.
"Zemlje Zaljeva će se fokusirati na maksimiziranje prodaje ugljovodonika što je duže moguće", rekla je Aisha al-Sarihi, istraživačica na Institutu za Bliski istok Nacionalnog univerziteta Singapura.
"Biće potrebne godine pokušaja i grešaka da zeleni vodonik postane komercijalna roba", rekao je stručnjak, dodajući da "može biti novo gorivo budućnosti" kada tehnologija sazrije i troškovi padnu.
Potražnja za vodonikom također ostaje nejasna.
No, zaljevske države su dugogodišnji dobavljači energije za azijske zemlje zavisne od uvoza, kao što su Japan i Južna Koreja, koje planiraju da to uključe u svoje planove za dekarbonizaciju.
Abdullah al-Nuaimi, bivši ministar klimatskih promjena UAE, upozorio je, međutim, da "postojeća infrastruktura za transport vodonika nije adekvatna i da bi zahtijevala ogromna ulaganja da bi se modificirala".
"Vrijeme potrebno za prevazilaženje i rješavanje izazova s kojima se vodonik suočava je predugo", rekao je on za AFP.
