Da nije svaka majka, kćerka, sestra (žena) ista u očima mainstream medija i NGO sektora zaduženog za zaštitu ljudskih (ženskih) prava, pokazuje brutalno vrijeđanje ministrice vanjskih poslova BiH Bisere Turković od „novog dobronamjernog i za kompromis spremnog“ Milorada Dodika. Naime, Dodik se u izjavi za medije osvrnuo na kritiku Bisere Turković zbog dodjeljivanja ordena Vladimiru Putinu sljedećim riječima: „Kod Srba postoji izreka kao da je nastala zbog nje. Svaka joj je za šamara.“
OSMORKINI NOVINARI I POLITIČARI SEKSISTI KAO I DODIK
Najveći problem nije samo očito seksistička izjava, nego je indikativna (ne)reakcija visokih funkcionera šestorke (osmorke/trojke), sarajevskih (režimskih) medija i „nezavisnih analitičara“. Razlog tome jeste zataškavanje Dodikove izjave kako bi osmorka (šestorka/trojka) opravdala vlastito učešće u „ljubavnom trojstvu“ s Dodikom i Čovićem.
Također, osnovana je svaka sumnja da ne samo ne osuđuju Dodikov istup nego funkcioneri „osmorke“ (šestorke/trojke) „plješću“ takvoj seksističkoj izjavi. Prisjetimo se kada je Fuad Kasumović zastupnici u Skupštini ZDK Emini Tufekčić (SDA) pred očima javnosti poručio da joj „svaka šamara traži“. Potpunom istim riječima kao i Dodik, koji je konačno, čini se, dobio koalicionog partnera po mjeri, te ne čude izjave o obostranoj ljubavi. Na Kasumovićevu izjavu svi institucionalni zaštitnici žena ostali su nijemi, a čini se da će tako biti i sada u slučaju Dodik, jer kada god je u pitanju žena iz SDA, tada je dopušteno sve, pa i seksizam najgore vrste.
Osim što političari iz „režimske koalicije“ imaju seksističke izjave, to rade i novinari bliski režimskoj trojci iz Sarajeva. Vođa osmorkinih novinara Senad Hadžifejzović u predizbornoj kampanji za opće izbore 2022. godine pokazao je novi nivo primitivizma kada je direktno u svom Centralnom dnevniku u rubrici Centralno grijanje Biseru Turković pokušao ismijati s prikazivanjem njenog izbornog plakata ispod kojeg stoji natpis naselja Kobilja Glava, aludirajući na njen fizički izgled. Naravno, na takvo primitivno vrijeđanje na osnovu fizičkog izgleda jedne žene, opet, udruženja za ženska prava i komisije za ljudska prava koja su kontrolisana od liberalne ideološke klike se nisu ni tada, kao ni sada, oglasili. Međutim, kada je u pitanju „spašavanje vojnika Senada“, tada plaćenička udruženja nisu šutjela, nego se oglasilo Udruženje „BH novinari“ i osudili su, možete misliti, Kapidžićevu odbranu Bisere Turković, te to tumačili kao politički pritisak na Senada Hadžifejzovića i FACE TV. Umjesto da zaštite Biseru Turković, Udruženje „BH novinari“ obrušavaju se na Faruka Kapidžića, koji je stao u zaštitu jedne žene, te mu maltene poručili: „Kako se usuđuješ da braniš majku troje djece od našeg novinara, kako se usuđuješ, kada svi drugi šute?“ Ko tu na koga vrši pritisak? Faruk Kapidžić na Senada Hadžifejzovića ili Udruženje „BH novinari“ pokušava zastrašiti hrabrog i beskompromisnog Kapidžića? Očigledno da je druga opcija u pitanju i njihovo oglašavanje predstavlja „tipičan primjer“ kako obrnuti tezu i okriviti žrtvu. Malcolm X je u jednom od svojih posljednjih govora upozorio: „Mediji su najmoćnija stvar na zemlji. Dovoljno su moćni da nevine učine krivima, a krive nevinima. To je moć masovne kontrole uma.“
Dakle, prema mainstream novinarima iz Udruženja „BH novinari“ Senad može vrijeđati bilo koga na osnovu bilo čega (jer je zaštićena novinarska vrsta), ali političar mora da šuti, jer svaki komentar ili istup od političara je „pritisak“ na novinare. Međutim, kada političari osmorke vrijeđaju urednike i novinare Stava, Faktora, Hayata..., tada Udruženje „BH novinari“ zauzimaju stranu političara, a ne novinara. To jasno pokazuje dvostruke standarde i odjednom postaje jako bitno je li osoba bliska stavovima SDA ili nije.
ŽENE SDA – TRI DECENIJE IZLOŽENE GOVORU MRŽNJE
Decenijama se iznose gnusne uvrede prema ženama SDA od novinara i političara (neke „svježe“ primjere smo naveli), a udruženja koja se bar na papiru bave zaštitom ženskih prava sve te godine uglavnom šute, kao i novinari kojima su puna „usta“ zaštite žena u Bosni i Hercegovini. Bez sumnje da je osoba koja je najviše izložena govoru mržnje i seksističkim napadima prof. dr. Sebija Izetbegović. U više navrata smo pisali o razmjerima napada od novinara i opozicionih političara, od direktnih psovki, raznih prijetnji, podmetanja, teških klevetanja, pa sve do pozivanja na ubistvo nje i njenog supruga Bakira Izetbegovića po modelu rumunskog bračnog para Čaušesku. Da je bilo ko drugi u pitanju nakon iole sličnih izjava, stigle bi najoštrije osude od domaćih, regionalnih i međunarodnih organizacija za zaštitu ženskih prava, ali očigledno da Sebija Izetbegović nema isti tretman i za njeno vrijeđanje se ne mora odgovarati. Prisjetimo se i orkestriranih gnusnih uvreda hidžaba predsjednice „Žene SDA Sarajevo“ Alme Omerović od skoro cijele sarajevske medijske scene, samo zbog spominjanja riječi džihad (borba) u političkom smislu. Ni tada razna udruženja za ljudska prava, koja se „busaju u prsa“ zaštitom ženskih prava, nisu stala na stranu napadnute žene, nego štaviše učestvovali su u orkestriranom napadu omalovažavajući hidžab.
DVOSTRUKI STANDARDI
Zamislimo situaciju u kojoj je predsjednik SDA Bakir Izetbegović na imalo sličan način izvrijeđao Sabinu Čudić rječnikom Dodika ili Kasumovića? Kakav bi haos nastupio u javnosti i na društvenim mrežama? Kako bi reagovali režimski mediji, posebno oni regionalni? Kako bi reagovala udruženja za zaštitu žena i komisije za ljudska prava?
Nesumnjivo da situacija ni izbliza ne bi bila ista, a pogotovo ne bi bio „optužen za pritisak na medije“ političar koji bi stao u njenu zaštitu. Za novinare i NGO sektor uvrede prema SDA članovima se „ne pikaju“, te se čak i pohvaljuju i svrstavaju u borbu protiv „nacionalizma“ i „korupcije“. Svaka seksistička uvreda prema ženama SDA se tretira kao „simpatična stilska figura“ onih koji ne mogu da trpe „koruptivnu hobotnicu zvanu SDA“.
Bisera Turković, Sebija Izetbegović, Alma Omerović, Emina Tufekčić i mnoge druge žene iz SDA nisu „prave žene“ za sarajevsku „urbanu“ raju, sarajevske režimske medije i NGO sektor, jer one pripadaju posebnoj sorti žena, Bošnjakinja koje ne žele da se odreknu svojih uvjerenja, političkih, vjerskih i nacionalnih. Žene u SDA trpe posebnu vrstu pritiska, te im se zbog toga mora odati posebno priznanje te ih ohrabriti da ne podlegnu grozomornim etiketama koje im se prišivaju. Snobovska poza navodno moderne i emancipirane žene poput Sabine Čudić poželjna je i za „urbanu raju“ i za tzv. „međunarodnu zajednicu“, te je ona zaštićena poput „bjeloglavog supa“. Žene SDA ne samo da nisu zaštićene od onih koji su za to zaduženi nego se takvi nerijetko aktivno priključuju propagandistima koji potiču seksističke izjave i govor mržnje prema ženama SDA.
Dvostruki standard, bez obzira na to što je naša svakodnevnica, ne znači da treba postiti nešto što ćemo prihvatiti kao normalnost. Eto, možda najbolji primjer jeste kada Bakir Izetbegović pomene „prebrojavanje Bošnjaka“, on „radikalizira“ u očima Zapada, a kada Milorad Dodik dodjeljuje orden Putinu i organizuje policijsko-vojnu četničku paradu 9. januara na kapiji Sarajeva, tada mu trojkini resorni ministri pomažu da osigura transport oklopnih vozila.
