Borba između sila Bliskog istoka prijeti da irački Kurdistan – do prije nekoliko godina sigurno područje i ključno za Sjedinjene Države – povuče u nestabilnost, pretvarajući ga u mjesto na kojem će najmoćnije zemlje regije ratovati za svoje geopolitičke interese. Bombardiranja iz Irana i Turske, američka vojna prisutnost, pritužbe na navodni izraelski utjecaj, činjenica da djeluje kao utočište za organizacije koje susjedi smatraju teroristima i sporovi oko nafte čine eksplozivan koktel koji su donedavno lokalne kurdske vlasti nekako svladavale ali bi mogao eksplodirati svakog trenutka.

U noći s ponedjeljka na utorak Iran je lansirao desetak projektila i nekoliko dronova samoubica na nekoliko ciljeva u Erbilu, glavnom gradu autonomne regije Iračkog Kurdistana. Četiri civila su ubijena - dva važna biznismena, kći jednog od njih i kućna pomoćnica - ali vlasti Islamske Republike tvrde da su došli do "špijunskog centra" Mossada, izraelske tajne službe, i da je napad bio opravdan kao odmazda za djelovanje stranih organizacija i država za protuiranske aktivnosti u tom području.

Nekoliko sati kasnije, u Ankari, turski ministar vanjskih poslova i bivši šef tajnih službi, Hakan Fidan, na sjednici Parlamenta, izdao je upozorenje: “Unatoč našim sankcijama protiv Suleimaniye, saradnja između PUK-a i PKK-a se nastavlja. Ako PUK ne promijeni svoj stav prema PKK, nećemo oklijevati poduzeti mjere.”

Suleimaniya je drugi najveći grad u iračkom Kurdistanu i sjedište vlasti Patriotske unije Kurdistana (PUK), političke formacije koja dijeli kontrolu nad teritorijem i regionalnom vladom s Kurdistanskom demokratskom strankom (PDK). PDK je proamerički orijentiran i blizak Turskoj, dok je PUK bliži vladi u Bagdadu i tradicionalno održava veze s Iranom.

Nakon neutralizacije PKK na turskom tlu, turske oružane snage su u posljednjih pet godina pojačale akcije na planinama koje graniče s Turskom i Irakom te između Iraka i Irana, gdje se nalaze baze kurdske skupine. Turska vojska također je napredovala i učvrstila svoje položaje unutar iračkog teritorija. Ali u posljednjih mjesec dana izgubili su nekoliko vojnika u borbama protiv PKK-a, otuda reakcija turske vlade.

Ne radi se samo o napadima u najsurovijim graničnim područjima. Do prije nekoliko godina regija Kurdistan je bio na glasu kao najsigurnija i najstabilnija u Iraku, kamo su dolazile strane investicije i turizam, gdje su se sklonili oni koji su bježali od sektaškog nasilja u ostatku zemlje. Ali to se mijenja. Podaci iz ACLED projekta oružanih sukoba pokazuju da se samo u prošloj godini više od 3700 nasilnih incidenata dogodilo u pokrajinama pod kontrolom regionalne vlade Kurdistana, uključujući bombaške napade, napade, borbe i politička ubistva, gotovo tri puta više nego u ostatak Iraka. Broj mrtvih i dalje je manji, ali stanovništvo kurdskih provincija predstavlja jedva 15% stanovništva cijelog Iraka.

Od 2020. Iran i njegove savezničke milicije u Iraku više su puta raketama i bespilotnim letjelicama napadale različite lokacije u iračkom Kurdistanu, posebno njegov glavni grad. Jedan od ciljeva bilo je područje aerodroma, na sjeveru Erbila, pokraj kojeg se nalazi vojna baza s trupama anti-isilovske koalicije i veliki konzularni kompleks SAD-a, zbog čega su neki komentatori tražili da američka vojska osoblje udaljiti iz stambenih područja zbog opasnosti koju predstavlja njihovo prisustvo. Bilo je i napada, ubistava i pokušaja atentata - iza kojih se vidi ruka susjednih zemalja - na kurdske aktiviste i političare.

Sada postoji strah da će se, uz već ranije poznate napetosti sa susjednim zemljama, proširiti i zaraza iz rata u Gazi. Iran optužuje da Erbil i Izrael održavaju navodno tajno savezništvo a to je priča koju ponavljaju i drugi regionalni akteri. “Mossad je s vremena na vrijeme davao pomoć pešmergama [iračkim kurdskim borcima], ali ni te veze ne treba preuveličavati. Te su optužbe u mnogim slučajevima dio antikurdskih i antisemitskih teorija zavjere”, kaže bivši strani diplomata s bogatim iskustvom u Iraku.

Istina je da je, historijski, Izrael podržavao kurdsku stvar u pokušaju da oslabi neprijateljske arapske režime, a kasnije i u slučaju Irana i Turske, kada su prestali biti saveznici. I sam Benjamin Netanyahu javno je podržao referendum o nezavisnosti Kurdistana raspisan 2017. godine, koji nije priznala niti jedna država na svijetu i koji je dodatno zamaglio odnose između Bagdada i te autonomne regije.

Kako javlja izraelska televizija i24, tada je Izrael kupio polovinu nafte koju je irački Kurdistan crpio naftovodom koji prolazi kroz Tursku, unatoč tome što se Bagdad protivio jednostranom izvozu od strane Erbila. Ta je pipa zatvorena prije godinu dana.

Prošle je godine Iran napao – bez ikakvih žrtava – kuću kurdskog poduzetnika koji je sastavljao plan za izvoz energenata u Evropu uz pomoć Izraela. Bila je to "višenamjenska poruka raznim ljudima i skupinama, a na njima je da je protumače", rekao je iranski sigurnosni izvor za Reuters. U slučaju poduzetnika ubijenog u ovosedmičnom napadu, pak, politički predstavnici PDK-a, PUK-a i iračkih stranaka rekli su da on nema nikakve veze s Izraelom. “Bio je nevina žrtva napetosti između Irana, Sjedinjenih Država i Izraela,” kaže Bayan Sami Abdul Rahman, savjetnik premijera iračkih Kurda: “Kao žrtve tolikih sukoba u prošlosti, [irački Kurdi] ne žele biti uključen u regionalni sukob. “Želimo imati dobre i mirne odnose s našim susjedom Iranom, ali ne možemo šutjeti kada se na ovaj način krši suverenitet naše zemlje.”

Iračka vlada, koja pokušava izbalansirati utjecaj Washingtona i Teherana, osudila je Iran pred UN-om (koje podržava Erbil), a pozvala je i svog ambasadora u Islamskoj Republici na konsultacije, a zatražila je i odlazak američkih trupa, nešto što Erbil odbija. (EL PAIS)