Na izbornoj skupštini Streljačkog saveza Republike srpske koja je nedavno održana izabrano je novo rukovodstvo za neredne četiri godine. Za predsjednika Upravnog odbora jednoglasno je izabran ratni zločinac Ljubomir Borovčanin.
Inače, Ljubomir Borovčanin jedan je od sedam visokih oficira vojske i policije bosanskih Srba koji su osuđeni u predmetu „Popović i drugi“. Borovčanin je jedini optuženi u ovom predmetu koji nije uložio žalbu na svoju kaznu u trajanju od 17 godina. Nakon izdržane dvije trećine kazne Borovčanin je pušten na slobodu.
Morbidno je postaviti ratnog zločinca za predsjednika Upravnog odbora Streljačkog saveza. Čovjeka koji je odgovoran što, između ostalog, nije spriječio strijeljanje ljudi u Srebrenici 1995. godine. Pitate se kako je to moguće? Da biste konkurirali za neko radno mjesto, morate priložiti potvrdu o nekažnjavanju. Sutra će neko poput Borovčanina konkurirati za poziciju u, recimo, nekoj sigurnosnoj agenciji i priložit će potvrdu da nije kažnjavan.
Svojevrsno „pomilovanje“ ratnih zločinaca, koji bez obzira na to što su osuđeni za najteža krivična djela i izdržali zatvorske kazne, omogućio je naš pravni sistem, da budemo precizni, ministar pravde Bosne i Hercegovine. Iz HDZ-a naravno.
Ljubomir Borovčanin, ratni zločinac
Na ovaj problem nedavno je upozorio Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije IFIMES iz Ljubljane u analizi koja se bavi podrivanjem mira u Bosni i Hercegovini. Kao krivci, označeni su, između ostalih, visoki predstavnik Christian Schmidt, djelimično američka administracija, te specijalni predstavnik EU u Bosni i Hercegovini Johan Sattler, koji dopuštaju pravnu paralizu Bosne i Hercegovine, te „neuvođenje pravomoćnih presuda ICTY/MKSJ u pravni sistem BiH i upis u zvanične evidencije BiH, što direktno blokira HDZBiH i Dragan Čović“.
Odgovornost Schmidta i Sattlera
„Neupisivanje pravosnažnih presuda je u neposrednoj vezi za neprimjenom ‘Inzkovog zakona’ o negiranju zločina genocida. Posljednja negiranja genocida od Milorada Dodika u vezi s pravomoćnim presudama ICTY/MKSJ, koje su obuhvaćene ‘Inzkovom odlukom’ i zločina na pijaci ‘Markale’ u Sarajevu, dokaz su da je EU odustala od naslijeđa ICTY/MKSJ, koji je pravosnažno presudio genocid, Udružene zločinačke poduhvate i involviranost Srbije i Hrvatske u rat u BiH. Tužilački slučaj ‘Dobrovoljačka’, napad na vojnu kolonu JNA u maju 1992. godine, proizvod je kršenja i neprimjene međunarodnog prava, pravne stečevine EU i UN, političkih blokada i opstrukcije Aneksa B Revidirane državne strategije za progon ratnih zločinaca. Podizanjem optužnice za navodne zločine, koje su počinili pojedinci iz civilnog, vojnog i policijskog rukovodstva tadašnje Republike BiH, a nakon stava i mišljenja haškog tužilaštva, dio je sistemskog pravnog nepoštivanja međunarodnih stečevina i zloupotreba domaćeg prava. Optužnica je podignuta čak i nakon što su i strani tužioci angažirani u Tužilaštvu BiH zaključili da ne postoji osnovana sumnja da je počinjen ratni zločin napadom na kolonu JNA u maju 1992. godine te da je vojna kolona bila legitimni vojni cilj. Umjesto da se tužilački resursi usmjere na Aneks B Revidirane državne strategije i da se ispoštuju nalozi Međunarodnog rezidualnog mehanizma kroz izvještaj sutkinje Joanne Korner, Tužilaštvo BiH je svoje kapacitete usmjerilo na optuženje rukovodstva Republike BiH koristeći dokumente koje je Vojni sud iz Beograda 2001. godine dostavio haškom tužilaštvu. Upravo je ovaj slučaj najilustrativniji primjer nedjelovanja međunarodne zajednice, koja podržava kršenje i neprimjenu međunarodnog prava, pravnu stečevinu EU i UN, političke blokade i opstrukcije Aneksa B Revidirane državne strategije za progon ratnih zločinaca“, navodi IFIMES.
Ovakav pristup prvih osoba međunarodne zajednice Christiana Schmidta i Johanna Sattlera, pored urušavanja suvereniteta Bosne i Hercegovine, doprinosi i mogućem oružanom konfliktu u Bosni i Hercegovini, zaključuje IFIMES.
Ako se stvari posmatraju iz ove perspektive, Lidija Bradara donekle je, nažalost, upravu – Dario Kordić u Bosni i Hercegovini formalno nije ratni zločinac jer su ga Lidijine kolege iz Ministarstva pravde BiH propustile evidentirati kao takvog. Iz ovoga se može zaključiti da je Dario Kordić ratni zločinac u Hagu, ali u Vitezu, gdje je počinio monstruozne ratne zločine, Kordić nije zločinac. On to može dokazati tako što će priložiti potvrdu o nekažnjavanju.
Inače, svaka presuda bez obzira na to je li izrečena u Bosni i Hercegovini ili od međunarodnih sudova trebala bi biti upisana u krivičnu evidenciju i ostati tu dok se po zakonu ne izbriše iz evidencije. Dakle, kada danas želite izvaditi potvrdu jeste li kažnjavani, u evidenciji se nalazi kada ste osuđivani, za koje djelo, koji sud je izrekao kaznu itd.
„Međutim, zbog pravilnika o vođenju evidencije na državnom nivou, nije predviđeno upisivanje presuda koje su izrečene od Haškog tribunala (Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, op. a.). Potrebno je da ministar izmijeni pravilnik, to može sam ministar, ne mora čak ići ni na Vijeće ministara, treba samo ubaciti još jednu rečenicu, dio rečenice da predviđa upisivanje presuda Suda u Haagu. Nama je Sud u Haagu još prije više od dvije godine dostavio sve presude MKSJ-a koje se nalaze kod njih u evidenciji. Sada mi imamo situaciju da ljudi koji su osuđeni od Haškog tribunala za ratne zločine mogu izvaditi potvrdu da nisu kažnjavani, a onaj što je za šumsku krađu osuđen na mjesec-dva zatvora, on se nalazi u evidenciji. Mi smo to pitanje pokrenuli i pošto očigledno HDZ nije za to, rekli su: 'Hajmo mi formirati radnu grupu za izradu tog propisa, a čim se formira radna grupa, ovi iz Rs-a to počnu osporavati, ne žele na to pristati itd.' Tako da to, u suštini, još nije riješeno. Ja vidim da to HDZ ne želi riješiti“, kazao je za Stav zamjenik ministra pravde u prošlom mandatu i profesor na Pravnom fakultetu u Zenici Nezir Pivić.
Procesuiranje negatora genocida
Podsjetimo, od uspostave Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine do danas samo jedan ministar nije bio ih HDZ-a, i to prvi ministar pravde Slobodan Kovač (SDS). Osam godina tu funkciju obavljao je Bariša Čolak iz HDZ-a, naslijedio ga je Josip Grubeša, koji je godinu dana manje proveo na toj poziciji, a ove godine je na čelo Ministarstva pravde došao HDZ-ovac Davor Bunoza.
Za razliku od IFIMES-a, Pivić navodi da neprocesuiranje osoba koje negiraju genocid, a prema izmjenama Krivičnog zakona koje je nametnuo Valentin Inzko, nema veze s upisom presuda u krivičnu evidenciju Bosne i Hercegovine.
„Ne može postojati veza, to je čista evidencija“, kaže Pivić.
Neprocesuiranje negiranja genocida rezultat je prije svega nedostatka hrabrosti državnih tužilaca koji ne smiju da procesuiraju Milorada Dodika.
Davor Bunoza, ministar pravde
„Zato je glavni tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine Milanko Kajganić pravdao neprocesuiranje Milorada Dodika, ali i drugih lica radi krivičnog djela negiranja genocida između ostaloga tvrdnjama da Tužilaštvo BiH nema dovoljno sudske prakse, da Tužilaštvo BiH nije zaprimilo niti jedan izvještaj policijskih snaga u BiH u vezi s izvršenjem krivičnog djela negiranja genocida i da centri za edukaciju sudija i tužilaca trebaju angažovati eksperte Evropskog suda za ljudska prava koji bi vršili edukaciju tužilaca. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine krivično goni na osnovu zakona, a ne na osnovu sudske prakse. Sudska praksa je tumačenje zakona od strane suda u jednom pojedinačnim postupku. Sudska praksa je koristan izvor prava i sudovima i praktičarima, a ona nastaje tako što sud dobije u rad predmet i nakon provedenog postupka donese presudu. Sud Bosne i Hercegovine do danas nije dobio na potvrđenje niti jednu optužnicu zbog izvršenja krivičnog djela negiranja genocida. Dakle, nije mogao ni napraviti sudsku praksu jer Tužilaštvo BiH nije podnijelo niti jednu jedinu optužnicu. Izvještaj o izvršenju krivičnog djela pripremaju i tužilaštvu dostavljaju agencije za provođenje zakona. Izvještaji u krivično-procesnom smislu nemaju poseban položaj u odnosu na krivičnu prijavu koju podnese fizičko ili pravno lice. Izvještaj i krivična prijava su samo oblici prijave izvršenja krivičnog djela. Tužilaštvu sukladno načelu oficijelnosti nije potreban niti izvještaj niti prijava kako bi krivično gonilo učinioca krivičnog djela. Dovoljno je da tužilac za izvršenje krivičnog djela sazna iz medija. Milorad Dodik i niz nosilaca javnih funkcija u entitetu Republika srpska su putem medija, društvenih mreža i na druge načine negirali genocid u Srebrenici pa da zanemarimo i sve krivične prijave koje su podnesene Tužilaštvu BiH, Tužilaštvu nije moglo ostati nepoznato izvršenje ovog krivičnog djela. Angažovanje eksperata iz Evropskog suda za ljudska prava pozdravljam, slažem se da je kontinuirana edukacija i profesionalno usavršavanje nosivi stub sudske vlasti i tužilaštva. Međutim, s obzirom na to da je praksa u entitetu Republika srpska da nosioci javnih funkcija negiraju genocid izvršen u Srebrenici u samoj Srebrenici i da preživjele žrtve i porodice žrtava još traže kosti svojih najmilijih ubijenih u genocidu, tu eksperti Evropskog suda nemaju šta da ‘educiraju’ već Tužilaštvo Bosne i Hercegovine treba da procesuira”, kaže Pivić, objašnjavajući kako nema nijednog razloga da se ne procesuiraju negatori genocida ma ko oni bili.
Bez obzira na to da li postoji veza između upisa presuda u krivičnu evidenciju i procesuiranja negatora genocida, dovoljno je veliki problem to što su osuđeni ratni zločinci „oslobođeni“ tereta svojih zlodjela u Bosni i Hercegovini, i to usljed blokada HDZ-ovih ministara.
