Ljudi sa livada
Mi, izbjeglice iz Srebrenice
Tih dana, kasnijih mjeseci i godina najvažnije, nekako i određujuće, pitanje bilo je – Je l’ preš’o? Moglo se odnositi na oca, na brata, na djeda, na amidžu... u prvim danima bilo je to pitanje kojim se otklanja briga, daje nada da će nečiji neko preći. Taj trenutak kada za oca možeš reći – Preš’o je – najsretniji je i najtužniji trenutak. Vrištao bi na sav glas od sreće, a trudiš se svim silama zaustaviti radost, smanjiti osmijeh na najmanje da se tvoj najbolji drug ne bi rasplakao od tuge za svojim ocem koji nije, ili barem nije još preš’o.
