Kada je egipatski vladar prije 3.500 godina sanjao kako sedam mršavih krava pojede sedam debelih, objasnio je suštinu ekonomije – ciklično ponavljanje perioda rasta i perioda pada ili stagnacije, perioda visokih cijena i perioda niskih cijena, dobrih godina i manje dobrih godina. Upravo smo u onom periodu manje dobrih godina, periodu rasta cijena i ekonomske stagnacije. Trebali bismo biti spremni da onim “debelim” godinama nahranimo ovu “mršavu”, ali nismo. Zato smo već zabrinuti kako ćemo preživjeti zimu jer cijene energenata, posebno onih koji se koriste za grijanje, skočile su u nebo – pelet poskupio 100 posto, poskupjela drva, briket, plin (a nije sigurno ni da će biti plina).

Tek što smo izašli iz jedne grijne sezone, zakoračili u ljeto, a već se brinemo šta će biti u novoj grijnoj sezoni. Više nemamo luksuz da ovaj kratki ljetni period odahnemo i ne razmišljamo o grijanju. Jedno od najvažnijih pitanja ovoga ljeta jeste kako preživjeti zimu. Jedno ljeto prekratak je period za neke drastične promjene, za traženje alternative, ali je ipak ostalo dovoljno vremena da napravimo plan kako olakšati sebi život tokom predstojeće sezone grijanja.

U tu svrhu mogu biti korisni savjeti profesora s Odsjeka za energetiku Mašinskog fakulteta u Sarajevu Azrudina Husike.

“Jedno ljeto, jedna polusezona prekratak je period da bismo nešto drastično promijenili, jer domaćinstvo svakih 10-15 godina mijenja ili ulaže u sistem grijanja, dakle ako uloži jednom u kotao ili peć ili toplotnu pumpu, takvi sistemi traju najmanje 10-15 godina i ne možemo mi preko ljeta nešto drastično promijeniti. Treba da pravimo pritisak da vlast radi svoj posao kao što je urađeno za izvoz peleta, briketa i ogrjevnog drveta. Vidjet ćemo kakvi će biti rezultati, malo se zakasnilo, vlast je radila reaktivno, a trebalo je prevenirati da ne dođemo u tu situaciju. Ali šta je, tu je. Zima dolazi tako da je na domaćinstvima da razmišljaju kako je preživjeti”, kaže Husika. 


Azrudin Husika

Prema njegovim riječima, trenutno je alternativa električna energija čija se cijena, iz nekih socijalnih razloga i predstojećih izbora, za domaćinstva neće mijenjati. Dugoročno gledano, i cijena struje će rasti, slika koju sad imamo u pogledu cijena za dvije-tri godine bit će znatno drugačija.

FLUKTUACIJA CIJENA

“Ono što je kod nas karakteristika jeste da domaćinstva kratkoročno primaju signale s tržišta koji su posljedica nekih loših odluka vlasti pa imamo situaciju da vam je odjednom pelet jeftiniji nego električna energija, gas sad skup – sad jeftin. Velike su tu fluktuacije cijena, a ne bi trebale biti tako, trebali bismo imati konzistentnu politiku spram energenata za grijanje kako bi domaćinstva mogla donositi prave odluke. Ovako, u narednih nekoliko mjeseci za domaćinstva je najbolja opcija grijanje pomoću toplotnih pumpi, naravno, gdje to sistem dozvoljava, imaju za to neki preduslovi – da sistem grijanja bude neki noviji u kombinaciji s podnim grijanjem i da imate odgovarajući priključak na elektroenergetsku mrežu. Ako to imate, u nekom periodu će vam se sigurno isplatiti investicija u toplotnu pumpu koja nije mala, ali jednom kad investirate, onda električnu energiju ne morate nabavljati na nekom zategnutom tržištu; naravno, nabavljamo je, ali znatno jednostavnije nego druge energente i plaćamo je nakon što je potrošimo, dok ostale energente plaćamo unaprijed, još čekamo u redu od aprila, maja da bismo dobili kad nam treba u oktobru ili novembru. Ta vremenska dimenzija plaćanja i korištenja dodatna je pogodnost za električnu energiju. Nije dobro da mi koristimo električnu energiju pomoću radijatora i grijalica, ali s toplotnim pumpama to je mnogo efikasnije. Ipak, jedno domaćinstvo treba uložiti 10-15 hiljada maraka i mnogi to ne mogu sebi priuštiti”, kaže Husika.

Prema njegovim riječima, druga je opcija elektrootporno grijanje – električne grijalice i radijatori, ali da se koriste u periodu nižih tarifa za domaćinstva. Već tu imamo energiju koja je znatno jeftinija od energije u prirodnom gasu ako uzmemo koliko košta kWh po nižoj tarifi. To nije dobro, to je tržišna nelogičnost, ali s jedne strane imamo reguliranu cijenu električne energije, s druge cijenu gasa koja se formira na tržištu i zbog toga je ta nelogičnost isplivala na površinu.

“U ovoj krizi najkorisnije je da tokom ljeta oni koji su zaduženi za energetiku u Bosni i Hercegovini – pošto nemamo prirodni gas, a ni skladišta za prirodni gas, ali imamo pelet i ugalj, koji treba usmjeravati u termoelektrane – vode računa da oktobar dočekamo s punim depoima uglja za termoelektrane. Isto tako, pelet bi trebao biti što dostupniji običnim građanima, pa, ako treba, i subvencionirati ga, ne dugoročno, ali za ovu zimu. Mnogi su nabavili pelet, a onda su ostavljeni na milost i nemilost izvoznicima koji vani mogu postići znatno više cijene i sad su se naši sugrađani odjednom našli u raljama tržišta Evropske unije, što ne možemo izdržati”, objašnjava Husika.

Teško je, dodaje on, biti pametan i kazati evo, ovo je rješenje, ali onaj ko ima novca da investira – a svakako vrijednost novca opada zbog inflacije iz dana u dan – najbolje je da investira u toplotne pumpe. Investicija će mu se vratiti za pet do sedam godina i neće više trgati živce kad će kupiti pelet, drva ili ugalj. “O zagađenosti zraka ove zime neće niko ni pričati, a mislim ni da niko od lokalnih vlasti koji se brinu za kvalitet zraka ne bi smio imati obraza da stanovništvu govori o tome da koristi neko gorivo koje manje zagađuje. Ove zime nismo u poziciji da biramo energent. Birajući između grijanja i zdravlja, čišćeg zraka, jasno je šta je izbor”, objašnjava Husika.

U ovakvim krizama obično se potegne priča o toplovodima iz termoelektrana i korištenje toplote za zagrijavanje. Husika je mišljenja da je vrijeme takvih infrastrukturnih projekata naslonjenih na termoelektrane prošlo. Naime, do 2050. godine prestat će se koristiti ugalj za proizvodnju električne energije, tako da se infrastruktura, koja bi bila izgrađena, ne bi mogla u tako kratkom periodu amortizirati. S tim se već zakasnilo. Kada ih nismo izgradili do sada, ne treba ni sada. Ali to ne znači da lokalne sredine ne trebaju razvijati sisteme daljinskog grijanja pri čemu ti sistemi trebaju biti sasvim inovativni.

TOPLOTNE PUMPE I SOLARNI SISTEMI

“Budućnost na nivou daljinskih grijanja su velike toplotne pumpe koje će koristiti prečišćenu kanalizacionu vodu kao izvore toplote u kombinaciji s potrošnjom električne energije za pogon toplotnih pumpi, te sistemi na biomasu, ali nipošto na pelet, jer veliki sistemi moraju koristiti drvnu sječku, to je puno niži kvalitet, jeftinije gorivo – okorak, kora – drvni otpad, ali kada ga pretvorimo u energent, nije više otpad i neće nam niko praviti tržišni problem zbog korištenja tog energenta. Naravno, imamo još i korištenje geotermalne energije ondje gdje je ona dostupna, naprimjer Ilidža i Fojnica. U sisteme s toplotnim pumpama mogu se za podršku uključiti i solarni sistemi za proizvodnju toplote, koja će se koristiti u sistemima grijanja, naravno, ne u svim dijelovima Bosne i Hercegovine jer, kada najviše trebamo grijanje, onda sunca najmanje ima. Ali za gradove poput Mostara toplotne pumpe koje mogu osigurati energiju za grijanje i hlađenje, raspoređene po gradu sa solarnim sistemima, pravi su izbor. Značajan su izvor toplote industrije, mnoge imaju otpadnu toplotu, čije je korištenje mnogo povoljnije i može se koristiti za daljinsko grijanje. Ali mjera broj jedan u svakoj kombinaciji jeste energijska efikasnost, ono što zovemo ‘utopljavanje’, moramo masovno provoditi povećanje energijske efikasnosti kuća i zgrada kolektivnog stanovanja, to je sigurna investicija. Ako smo energijski efikasni, možemo se grijati na šta god. To da kuće stoje po trideset godina bez fasade treba zabraniti i podsticati ljude da nemaju kvadrate koji im ne trebaju, jer imamo vrlo rastrošne kuće bez fasada i s viškom kvadrata, a onda ljudi upadaju u energijsko siromaštvo jer ne mogu grijati takve objekte, ne mogu ni građani mnogo bogatijih zemalja finansirati takve objekte kakve mi imamo. Ali to je proces koji će, ako sad počnemo predano raditi na tome, imati efekte za pet, deset godina. Za ovo ljeto ne možemo mnogo toga uraditi, moramo racionalno razmišljati, odreći se nekih drugih stvari kako bismo nadomjestili skuplje grijanje, ali dugoročno ako vlasti hoće nešto uraditi, onda ima rješenja”, govori profesor Husika.

Općenito, stječe se dojam da se svijet okreće električnoj energiji kao energentu budućnosti. Ne može se za rat reći da je donio nešto dobro, ali rat u Ukrajini ubrzat će dekarbonizaciju i prelazak s fosilnih goriva na obnovljive izvore energije. Ka elektrifikaciji se ide sve više jer tehnologije za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora postaje sve dostupnija kroz koncepte kao što je, recimo, “prosumer”, gdje će svako domaćinstvo moći sebi proizvoditi energiju. Ne mogu proizvoditi dizel i benzin, ali električnu energiju mogu pomoću sunca i solarnih elektrana na krovovima svojih kuća, te će tu energiju i trošiti. Preko vikenda se može napuniti električni automobil, zagrijati voda za sve ono za šta nam treba  tokom sedmice. Ove tri potrebe, kao što su potreba za mobilnošću, grijanjem i hlađenjem i električnom energijom, ubrzo će se spojiti u jedan sistem. Republika srpska je već usvojila zakonsko rješenje koje to omogućava, a u Federaciji BiH usvajanje je u proceduri.

Zbog povećanih potreba za električnom energijom, kako se povećava broj onih koji za alternativu plinu biraju struju, moguće su i nestašice, barem tako najavljuju strani mediji.

“Zato sam napomenuo važnost rudnika preko ljeta. Iako nas uskoro čeka maksimalna potrošnja energije zbog potreba za hlađenjem, ipak je tokom ljeta manja potrošnja. Taj period moramo iskoristiti da rudnici maksimalno rade da osiguraju ugalj za struju, barem tu smo suvereni, imamo svoj izvor i tu s našim elektroenergetskim sistemom, ako budemo imali dovoljno zaliha, nećemo imati problem s nestašicom i poskupljenjima. Ipak, troškovi rudnika rastu zbog cijena goriva, tako da je razumno očekivati izvjesno poskupljenje, ali ne toliko drastično kao u svijetu”, kaže Husika.

Sad vidimo koliko je važno imati svoj resurs, počevši od uglja, biomase, ogrjevnog drveta do peleta. I mnogo jače evropske ekonomije, poput njemačke i austrijske, vraćaju se uglju.

I mi moramo, smatra Husika, ići u smjeru zaštite vlastitih interesa. Trebalo je davno ograničiti izvoz peleta, treba zamijeniti lož-ulje peletom gdje god je to moguće, a u većini slučajeva s vrlo malom investicijom to se može učiniti. Decenijama nas neko magarči, izvozimo pelet po dvostruko nižoj cijeni nego što uvozimo lož-ulje. Pelet je naš obnovljivi resurs, trebamo se okrenuti onome što je naše, a ne ono što nam drugi nude.