Bošnjačko biračko tijelo ne prestaje da iznenađuju geste čelnika Naroda i pravde. Iako su u prvom valu političkog nastupa sebe željeli predstaviti kao stranku desnog centra, s vjernicima i vjernicama na listama, s vjerskim načelima u svom djelovanju i s vjerskim narativom, posljednji istupi sasvim su suprotni.
Kontinuirana podrška s nivoa vlasti LGBT+ paradi u Sarajevu, otvoreni napad na reisul-ulemu, zatim ismijavanje s hidžabom ministrice Turković bila su sasvim dobra potka zadnjem zahtjevu za zabranom selama u javnim institucijama, koja je došla od njihovog visokog funkcionera iz Travnika. Ko je pratio djelovanje rukovodstva NiP-a, ovaj zadnji zahtjev iz Travnika bio je samo logični slijed događaja.
Ipak, neko će s pravom pitati kako je moguća takva transformacija za samo četiri godine. Sjetimo se da smo na prethodnim izborima imali kandidate NiP-a koji su na svoje plakate ispisivali kur’anske ajete. Kako je moguće da se s te početne pozicije dođe na poziciju gdje se problematizira selam u javnim institucijama, koji je, uzgred budi rečeno, nestao i kao pozdrav na skupovima NiP-a?
Neko bi rekao da se radi o ideološkom lutanju, ali ne samo. Pažljivom promatraču neće promaći da se zapravo radi na ideološkom utjecaju Naše stranke na NiP. Ona je toliko jaka da ne možete, u zadnje vrijeme, razlikovati napad Naše stranke na ezan od, recimo, napada NiP-a na selam. Radi se o identičnoj ideološkoj matrici i argumentaciji koja ide uz te napade. I za NS, kao i za NiP, ezan i selam u javnom prostoru su nešto što nije kulturno. Nešto što smeta. Nešto što remeti njihov pogled na multikulturalizam. Jer šta je Bosna bez Bošnjaka? Šta su Bošnjaci bez islama? Šta je islam bez selama i ezana? Ništa! Forma bez sadržaja. Našoj stranci to je zapravo agenda.
Naravno, selam je međunarodno priznati pozdrav u Ujedinjenim nacijama i potpuno je ravnopravan s drugim pozdravima. Može se nazivati javno i privatno, te ne remeti sekularnu uređenost države. Sve je drugo autošovinizam i kompleksi inferiornosti ostali još iz komunističkog vremena. Pokušaj nametanja autocenzure kod Bošnjaka.
No, zašto je tim putem krenula stranka koja je, kako sebe vole definirati, potekla iz safova, koja na čelu ima javno deklariranog hadžiju? Zbog čega ovaj ideološki salto mortale? Zapravo, radi se o reakciji na neprihvatanje na koje su naišli u tim safovima, među džematom i džematlijama, od vjerničke populacije. Na koncu, i od Islamske zajednice. Tu treba tražiti i razloge onog beskrupuloznog napada na instituciju reisul-uleme koja do sada nije zabilježena u javnom diskursu političkih predstavnika Bošnjaka. Dakle, radi se o ideološkom utjecaju Naše stranke, s kojom su u koaliciji, i o kompleksu neprihvatanja.
Teoretski gledano, NiP je imao šanse ideološki se smjestiti na desnom političkom spektru, na kojem realno ima mjesta i koji je, iz različitih razloga, potreban Bošnjacima. Možda više kao politička ideologija koja će bošnjačke politike centra skloniti s desnice, u koju ih guraju nedobronamjerni analitičari lijevog svjetonazora, upravo jer im nepostojanje bosanske i bošnjačke desnice to omogućava. Dakle, NiP se ideološki mogao jedino smjestiti desnije od SDA. Zatim, predstaviti se kao poštenija kopija SDA, s kadrovima koji nisu opterećeni s aferama i s odgovornom državotvornom politikom.
No, šta smo u praksi zapravo dobili?
Dobili smo ideološki hibrid u protuprirodnom bludu između ideologija Zukorlića i Bojana Bajića, dok otvaranjem vrata tzv. gatačkom klanu i drugim preletačevićima (iz raznih stranaka) nije napravljena poštenija verzija SDA, već ona zbog koje su ljudi često napuštali SDA. Tako je u procesu čišćenja Stranke demokratske akcije NiP služio kao kontejner za kadrovske otpatke i političke ispušene muštikle. Zato danas, kad napadate prethodnu vlast, vi najviše napadate kadrove NiP-a, čije su godine staža u vlasti mnogo veće od kadrova bilo koje druge stranke.
Naravno, kad sve ovo imate u svojim redovima, ne možete očekivati odgovornu državotvornu politiku. Politika “sa svima možemo osim sa SDA” odraz je neodgovorne politike. Taj narativ pozajmljen od Naše stranke u konačnici ima za proizvod to da vam postaju prihvatljive separatističke politike i lideri, a da su vam neprihvatljivi oni koji su kičma odbrane suvereniteta države.
Ipak, politikama koje su željele da pobjede SDA bila je potrebna jedna ovakva stranka. Bio je potreban neko ko će iz “povijesnog muslimanskog kruga” uzeti komad i odnijeti ga na tamo njihovu gomilu. Jedino je tako njihov tas mogao prevagnuti i jedino tako su kadrovi Naše stranke mogli biti lideri procesa. Jer, kada bi likovi poput Forte, Kojevića, Boške Čavar, Miomirke Melak, Ivane Marić mogli biti politički faktori da nije bilo NiP-a? Zato je Bojan Bajić, nekadašnji predsjednik Naše stranke i njen ideolog, rekao da je Dino Konaković historijska, ključna figura bez koje bi Naša stranka i dalje bila u opoziciji, bez mogućnosti aktivnog mijenjana stvarnosti.
Dakle, Dino Konaković nije tu da bi vladao, niti “liderisao procesima”, kako voli često isticati. Konaković je tu da omogući da procese vode kadrovi Naše stranke, a sve, od “Parade” do selama, govori u prilog toj činjenici.
Ipak, čudi da i pored tolikih ideoloških lutanja i stranputica, koje nisu imanentne bošnjačkom biračkom biću, NiP u Sarajevu uspijeva zadržati kakav-takav rejting. Još je Bašeskija opisujući sarajevske Bošnjake zapisao da slabo dolaze pameti i da gledaju da udovolje drugima. Tako je valjda i s NiP-om, koji još jedino može ponuditi anti-SDA retoriku kao isplativu robu. Naravno, da se naši birači često opredjeljuju protiv nekoga, pa je to vjerovatno i jedino objašnjenje ove gore pojave.
I da se vratimo na razlog pisanja ovog teksta, odnosno na zahtjev za zabranu selama u institucijama od javnog značaja. Ono što bi moglo uslijediti u ovom nizu jeste zahtjev za zabranu nošenja hidžaba zaposlenim u javnim institucijama. Poslije ezana i selama, na red bi mogla doći i mahrama kao “vid nekulture” u javnom prostoru. Zapravo, ta je vrata već odškrinuo Konaković napadom na mahramu ministrice Turković.
