Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.

Priredio: Šaban GADŽO

 

NASLOV VEČERAŠNJEG DERSA

Poređenje Kur'ana veličanstvenog s Musaovim štapom i Mustafine, alejhis-selam, smrti s Musaovim snom i onih koji traže izmjenu Kur'ana s dvojicom mladih sahira, koji su namjerili dograbiti se štapa kada su našli Musaa da spava

Hakkova plemenitost Mustafi je obećala:

“Kada ti umreš, neće umrijeti ovo prvenstvo!

(Kur'an će vječno ostati kao najveća mudžiza – Ja ću ga čuvati!)

Ja tvoj Kitab i tvoju mudžizu uzvisujem.

Ja dodavanje i oduzimanje od Kur'ana sprečavam.

/Ovdje nas upućuje ne ajeti-kerim, esteizubillah:

Mi smo objavili Kur'an i Mi ćemo ga čuvati! (El-Hidžr, 9)

Da navedemo još dva ajeti-kerima. Esteizubillah:

On je, zaista, Kur’an plemeniti, u Knjizi brižljivo čuvanoj – dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti, on je Objava od Gospodara svjetova. (El-Vaki'a, 77-80)

Reci: “Kad bi se svi ljudi i džini udružili da sačine jedan ovakav Kur'an, oni, takav kao što je on, ne bi sačinili, pa makar jedni drugima pomagali.” (El-Isra, 88)/

Ja ću tebe na oba svijeta uzdignuti!

Klevetnike ću od tvoje vijesti odbiti!

/Opet nas upućuje na ajeti-kerim: Allah tebe čuva od ljudi – od onih zlih, opakih ljudi. (El-Ma'ide, 67)

Ovaj ajeti-kerim je objavljen nakon što je Hidžra završena i u tim prvim danima takav je to bio hal (stanje među muslimanima) da su očekivali u svakom času da budu napadnuti, da budu meta mušričkih napada. Tako da Poslanik (s. a. w. s.) danima oka nije sklopio po noći. I onda je jednu noć rekao: “Kamo sreće da ima neki dobar čovjek da me čuva večeras!” Nakon što je to izgovorio (to nam prenosi hz. Aiša, r. a.), čuo je nekoga kako hoda blizu njegovih vrata pa je upitao: “Ko je to?” i čuo je odgovor: “Sa'd ibn Malik.” (To je Sa'd ibn Vekkas, r. a.) “Šta te dovodi u ovo doba?”, pita ga Alejhis-selam. On mu kaže: “Došao sam da te štitim, o, Allahov Poslaniče!” I to je prva noć da je Poslanik zaspao nakon Hidžre. Ovim ajetom Allah Uzvišeni kaže da će ga štititi direktno On./

Niko nije u stanju nešto dodati i oduzeti u njoj.

 (U Knjizi, u Kur'ani-kerimu.)

 Ti drugog zaštitnika, boljeg od Mene, ne traži!

/I ovdje nas upućuje na ajeti-kerim: Allah je najbolji čuvar i On je najmilostiviji! (Jusuf, 64)/

Tvoj sjaj iz dana u dan povećavam i pojačavam!

Tvoje ime na zlato i srebro utiskujem!

Nakon Kur'ani-kerima, sada Gospodar govori kakvu mertebu Poslanik ima kod svog Gospodara: Tvoj sjaj iz dana u dan povećavam i pojačavam! (I On će tako činiti sve dok je svijeta i vijeka!) Tvoje ime na zlato i srebro utiskujem! Vidimo, gdje god je upisano Allahovo ime, bilo to na levhi, kitabima..., da uz Allahovo ime ide i Poslanikovo, zlatnim slovima/tintom pisano.

Minber i mihrab uređujem radi tebe!

U ljubavi je tvoj kahar postao moj kahar!

/U ljubavi prema tebi tvoj kahar (tvoja briga i neraspoloženje) jeste i Moj kahar. Kroz tvoju ljubav prema Meni to je postala Moja stvar – tebe zaštititi, jer nepravda protiv tebe je kao nepravda protiv Mene!/

 

Tvoje će ime, iz straha, prilikom namaza,

skriveno i tajno izgovarati.

/Sada nam govori šta je bilo u samom početku, kada su muslimani morali da se kriju po klancima da bi klanjali. Sve dok hz. Omer (r. a.) nije primio islam, i tek su tada prvi put javno klanjali u haremu Kjabe. Hoće Gospodar da nam kaže: I u ovako teškim halovima tvoje ime će prilikom namaza skriveno i tajno izgovarati./

Iz žestokog straha i bojazni od prokletih

kafira, tvoj din će se skrivati pod zemljom.

/Ovako stanje je moralo da se desi da bi bili oni najbolja generacija. Nakon tegobe je došlo olakšanje. Da iz ovoga i mi uzmemo pouku. I mi pojedinačno ćemo prolaziti kroz ovakve halove. Neće biti lahko u početku nositi ovaj emanet, ali onda, ako Bog da, kao što će nam to i u narednim bejtovima reći, ako na pravi način to podnesemo, nosimo i iznesemo, vidjet ćemo kakve nas ljepote čekaju./

Ja ću munarama ispuniti horizonte!

Slijepim ću učiniti oči nepokornih!

/Svjedoci smo toga da danas vjerovatno nema nijednog dijela na zemaljskoj kugli gdje se s munara uz Allahovo ime ne spominje i ime Poslanikovo (s. a. w. s.). Slijepim ću učiniti oči nepokornih (onih nepopravljivih inadžija koji negiraju tebe i Kitab s kojim si došao)!

Nakon spomena Kur'ani-kerima i Poslanika (s. a. w. s.), sada nam ovako kaže u bejtu:

Tebi poslušni će gradove i čast zadobijati!

Tvoj din će se od Ribe do Mjeseca prostirati!

 (Tj. od Zemlje pa do Neba.)

Tebi poslušni, dakle oni pravi muslimani koji su ti teslim dušom i tijelom, takvi će gradove i čast zadobijati. Vidimo nakon tegobe i klanjanja, da kažemo pod zemljom, u pećinama, u podrumima, onda vas ovakva razgala čeka. I u svakom ovom halu uvijek su prisutni nosioci dina, nikada to neće biti prekinuto. Na to nas upućuje hadisi-šerif u kome se kaže: “Stalno i neprestano jedna skupina mojih sljedbenika djelovat će i raditi na širenju Istine, sve dok ne dođe emr (tj. naredba, odluka Allaha Uzvišenog) da se nešto izmijeni ili preokrene.” Iz ovih stihova vidimo sljedeće: morat ćeš, čovječe, prvo podnijeti teret da bi ti se onda, ako Bog da, otvorili gradovi i čast. Kroz šta su sve prolazili Poslanik i prvi muslimani, zabilježeno je u povijesti islama. Mi ćemo se sada uz ove bejtove prisjetiti najtežeg trenutka u kome su bili, a to je 5. godina po Hidžri, kada je bila opsada Medine. Jer je tu prijetilo da islam bude zbrisan sa zemlje, tako su oni naumili, neprijatelji islama: 12.000 mušrika se skupilo i opkolilo Medinu sa svih strana, a povrh toga, imali su i židovsko pleme Benu Kurejza u samoj Medini, koje je pogazilo ugovor koji su imali s Poslanikom (s. a. w. s.), a i munafici-licemjeri bili su prisutni. Mi dobro znamo da je taj nezaštićeni dio Medine, na savjet hz. Selmani Farisije, hendekom zaštićen od upada mušrika. Dugo je trajala opsada i u suri Ahzab,  koja se zove Saveznici, dakle svi ovi saveznici, ta plemena neznabožačka koja su se okupila na poticaj medinskih židova i židova s Hajbera, cilj im je bio da unište islam. I u suri Ahzab lijepo nam se govori kakva je to situacija bila: O, vjernici, sjetite se Allahove milosti prema vama kada su do vas vojske došle, pa smo Mi protiv njih vjetar poslali, a i vojske koje vi niste vidjeli – a Allah dobro vidi šta vi radite – kad su vam došle i odozgo i odozdo, i kad su oči vaše bile uprte jedino u neprijatelja, a duša došla do grkljana, i kad ste o Allahu svašta pomišljali – tada su vjernici bili u iskušenje stavljeni i ne mogu biti gore uznemireni, kad su licemjeri i oni bolesna srca govorili: “Allah i Poslanik Njegov su nas samo obmanjivali kad su nam obećavali!”, kad su neki među njima rekli: “O, stanovnici Jesriba, ovdje vam nema stánka, zato se vratite!”, a drugi među njima su tražili dopuštenje od Vjerovjesnika i govorili: “Kuće su naše nezaštićene!” – a nisu bile nezaštićene, već su se oni htjeli izvući. A da su im s raznih strana prodrli i da su potom od njih zatražili da opet postanu mnogobošci, oni bi to, ne dvoumeći se oko toga, brzo učinili, a bili su se još prije Allahu obavezali da neće uzmicati – a za Allahu datu obavezu će se odgovarati! (El-Ahzab, 9-15)

Tako su govorili munafici i oni bolesnih srca, a potom su se pravdali; neki čak dolazili Poslaniku pa govorili – “kuće su nam nezaštićene, bojimo se” itd., samo da im dozvoli da odu s prvih linija; a kuće nisu bile nezaštićene, nego je to kategorija onih koji su samo čekali da provale mušrici i oni bi se odmah vratili svojim starim stopama. Oni su bili ti koji bi voljeli da su bili daleko u pustinji pa da se izvještavaju o muslimanima. Dok su ashabi kopali hendek, naišli su na veliku stijenu koju nisu mogli da savladaju. Došao je lično Poslanik (s. a. w. s.), udario je tri puta tu veliku stijenu i ona se sasula u prašinu, u prah. Tri puta je udario i svaki put je po jedna varnica iskočila. Jedna prema sjeveroistoku, jedna prema sjeverozapadu/sjeveru, a jedna prema jugu. I onda je rekao: “Evo vidim dvorce Šama (Sirije), Palestine, koji su mi otvoreni, ključevi su mi dati od toga (dakle, bit će to osvojeno).” Pa je rekao – da vidi dvorce Medaina (to je prijestolnica Perzije bila), a onda i palače i dvorce Sane u Jemenu. U najtežoj situaciji, kada je duša do grla došla, Poslanik (s. a. w. s.) govori o otvaranju svih ovih država prema dini-islamu. Šta nam ovo kazuje? Bude li čovjek na pravi način podnio iskušenja koja dolaze na putu dina, ako to zaista tako iznese, onda će ga sigurno čekati ovo – otvorit će mu se vrata neslućenih riznica. Nećemo mi govoriti o Bizantu i ovim zemljama, potražit ćemo poruku za nas lično. Jer sav je svijet u nama, pa da kažemo i ta naša Bizantija, i Perzija, i carstvo na jugu Jemena – u svim tim smjerovima bit će nama otvoreni putevi.

I sada onako, kada čovjek malo razmišlja o tom teškom trenutku koji je tada bio, a koji nama vječnu poruku nosi, pa možda možemo i na ovakav način prići tome: Prema toj strani mušričkoj, mora se napraviti neki rov, hendek, zid koji oni ne mogu da prođu. Dok se to kopalo, ispriječila se jedna velika stijena, niko je nije mogao da sruši osim Poslanika (s. a. w. s.), a u ajeti-kerimu nam se kaže: Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio... (El-Enfal, 33) Dakle, nemojmo iz naših života – neuzubillah – istisnuti Poslanika! Onda ova stijena, da kažemo – stijena našeg nefsa, ona će biti tu preko koje će uvijek ona vojska koja jedva čeka da te satare/sravni sa zemljom imati most da ti priđe i da te savlada. Jer i na Hendeku su bili u ogromnoj prednosti po broju i naoružanju, daleko spremniji su bili materijalno i brojčano od muslimana, a danas, promatrajmo taj jedan omjer u tom smislu! Ali, ako – biiznillah – budemo Poslanika (s. a. w. s.) u svome srcu nosili, srušit će se ta stijena, pojedinačno u svakog od nas – stijena enanijeta, i onda nēće moći da prijeđu s te druge strane ovamo. I taj sukob koji se desio, jedan dvoboj između Amra ibn Vudda, junaka sa strane mušrika, kome je na mejdan izašao hz. Alija, i ovo nam je išaret, ta sama imena.

Dakle, suprotstavimo ovoj Amrovoj strani (onoj strani koja je rob ovoga života) – šta? I koga? Tome se može suprotstaviti samo alijjet u nama, ono uzvišeno stremljenje! To je savladalo, pokosilo, junaka te vojske s druge strane. Razmišljajmo o ovim primjerima! Jer oni nose vječnu poruku, a ne samo da im prilazimo kao historijskim događajima. Oni su se zaista desili otprilike 1.400 godina prije, a sve je to vjerno zabilježeno. Kur'ani-kerim nam o tome govori. A šta je kod nas, pojedinačno, Medina? Mi to nosimo u sebi. Moramo zaštititi taj grad! On je stalno izložen nasrtajima neprijatelja. U ajeti-kerim se kaže: I zavodi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji im obećanja – a šejtan ih samo obmanjuje – ali ti, doista, nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim!' A Gospodar tvoj je dovoljan kao zaštitnik! (El-Isra, 64-65) Dakle, sve te vojske su opkolile našu Medinu, taj naš grad u prsima koji se nosi. Uselimo u taj grad Poslanika (s. a. w. s) i, inšallah, pobijedit će se ta vojska! Onda će te Allah (dž. š.) uzeti u zaštitu, kako nam u ovim bejtovima kaže: Ja ću te štititi, uzeo sam to Sebi u obavezu, iz ljubavi prema tebi! E onda će, da tako kažemo, na toj jednoj liniji silaziti podrška božanska, koja će nam baš u ovim kriznim trenucima, kada nam duša do grla dođe, priskočiti u pomoć.

Do Kijameta ćemo ga ovjekovječiti!

(Tvoj din, dini-islam)

Ti se ne boj od dokidanja dina, o, Mustafa!

O, Moj Poslaniče, ti nisi sahir, nisi ti čarobnjak!

Ti si iskren i sudrug Musaov u hrci!

/Ti nisi sahir, upućuje nas na ajeti-kerim, esteizubillah: Oni se čude što im je jedan od njih došao da ih opominje i govore nevjernici: “Ovo je čarobnjak, lažov!” (Sad, 4) Oni se čude (mušrici) što im je jedan od njih došao da ih opominje i govore nevjernici – ovo je čarobnjak, lažov. Allah im odgovara: O, Moj Poslaniče, ti nisi sahir, ti si iskren i sudrug Musaov u hrci! (U hrci – u odori poslanstva.) (...) i sudrug Musaov – ti si obukao Musaov ogrtač, tj. Musaovu ispravnost i vjerodostojnost ti si dokazao. To dolazi iz istog izvora; svi poslanici iz istog izvora donose poruku.

Kada je jedan od najučenijih Benu-Israelićana Abdulah ibn Selam, r. a., bivši na palmi u trenutku kada Poslanik ulazi u Medinu, vidjevši ga, on se toliko obradovao i pustio iz sebe jedan poklič radosti. Njegova tetka koja je bila dolje pogleda ga pa mu kaže: “Ve la havle, da se pojavio Musa ibn Imran, ti se ne bi tako obradovao!” A on joj kaže: “Tetka moja, pa to je Musaov brat! On dolazi iz istog izvora, s istom porukom.”/

Kur'an je tebi poput štapa (Musau).

Nevjerstva povlači kao aždaha!

(Kao što je štap Musaov, a. s., progutao sve one sihire, spletke, mađije, e, Kur'an je tebi to! Njemu ne može prići nikakva laž a da neće biti progutana.)

 

Kada ti i pod zemljom zaspeš,

(kada preseli s ovoga svijeta)

kao njegov štap smatraj to što si izrekao.

(Taj Kur'ani-kerim koji si dostavio ljudima, svim ljudima ovoga svijeta, smatraj kao taj Musaov štap; njegove riječi ruše pred sobom sve laži!)

Ustremitelji na njegov štap nemaju moći.

Ti (mirno) spavaj, o, care, blagoslovljenim snom.

/Dakle, ova dvojica će probati da uzmu štap, oni i svi drugi nemaju moći da dođu do toga štapa. To jeste, svi pokušaji nevjernika i protivnika da izmijene ili iskvare tekst Kur'ana unaprijed su osuđeni na propast. Esteizubillahi: A on je, zaista, Knjiga zaštićena, laž joj je strana, bilo s koje strane, ona je Objava od Mudrog i hvale dostojnoga. (Fussilet, 41-42)

Ovdje bismo mogli uz ovaj prvi poslustih: Ustremitelji na njegov štap nemaju moći, samo onako spomenuti – kako jednom Hadži Hafiz reče – kopaju ispod Mesdžid-ul-Aksaa ne bi li našli Musaov štap... Pa kada bi ga i našli, zar bi štap u njihovoj ruci bio ono što je u ruci Musaovoj?! A pošto govori o Kur'ani-kerimu, zapitajmo se koliko nās poznaje Kur'an, uči i devami ga, ali to njegovo učenje ne proizvodi takav efekat da sve te spletke koje mu dolaze u susret budu pojedene. Da nije i Kur'an, a da nas Allah sačuva toga, u memorijama našim kao štap kod onih koji pokušavaju doći do njega i nadaju se da će taj štap imati efekat kao što je imao kod Musaa?! Dobro se zapitajmo kakav je naš odnos prema Kur'ani-kerimu! Da li prodajemo Kur'ani-kerim za neznatnu vrijednost, ne dao Bog?! I onda, normalno da će izostati onaj njegov moćni efekt./

Prvi dio 29. dersa iz trećeg sveska “Mesnevije”, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 25. 11. 2020. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.