Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
Priredio: Šaban GADŽO
Tijelo spava, tvoj nur na nebu,
radi tvoje borbe, luk je nategao!
(Poslaniku, s. a. w. s., govori, a sada će nam to pojasniti sljedeći stih.)
Filozofa i ono što mu usta zbore
luk tvog nura strijelom probada!
(Dakle, sprečava ga u njegovoj namjeri da omalovaži Kur'an.)
Tako je učinio (Allah Uzvišeni), a i više od toga
kada je rekao: On spava, a njegov udio i sreća ne spavaju.
(Poslanika, s. a. w. s.)
Sad se hz. Mevlana ponovo vraća onoj dvojici sahira, kojima se obraća njihov babo:
“Duše očeve, kada sahir zaspe,
njegov posao je bez procvata i sjaja.”
(Tj. nema nikakvog dejstva jer oni spavaju.)
Obojica poljubiše njegov grob
i prema Misiru odoše radi teške borbe.
/Vidimo ovdje: (...) i prema Misiru (prema Egiptu) odoše..., što nam kazuje da ova dva sahira nisu bila u Egiptu, a u predaji se jednoj govori da su njih dvojica živjeli u Ninivi (to je danas sjeverni Irak, kod grada Mosula), ali su bili toliko poznati da je po njih Faraon poslao da dođu./
Kad u Misir, radi tog posla stigoše,
potražiše Musaa i njegovu kuću.
Potrefilo se da je toga dana, kada su stigli u Misir,
Musa pod jednom palmom spavao.
Potom im ljudi ukazaše na njega govoreći:
“Idite u onaj palmovik i potražite ga!”
Kada stigoše, među hurmovim stablima
vidješe spavača koji je bio budnost svijeta.
(Pogledajte kako se lijepo izrazio: spavač koji je bio budnost svijeta!)
Sad će nam to sljedeći stih još bolje pojasniti:
Radi blaženstva, oči su mu bile sklopljene,
a cijelo Nebo i Zemlja u njegovu vidokrugu!
/Oči njegove duše su gledale Allahovo carstvo! Ovo nas podsjeća na ono poglavlje u Mesneviji gdje hz. Mevlana kazuje o susretu bizantijskog izaslanika s hz. Omerom. Pa kada izaslanik dolazi, i hz. Omer, r. a., isto tako spava ispod palme s ćerpičem pod glavom, a taj izaslanik se trese kao prut, pa kaže: “Ovaj strah nije od čovjeka, jer sam bio na dvorovima i Cezara i Kisre, i perzijskih i bizantskih vladara, i nisam nigdje osjetio strah, a pred ovim čovjekom, bez ikakve zaštite, ja se tresem kao prut” To je zato što su oni u vezi s Nebom. Evo vidimo kako nam to govore ovi bejtovi – Cijelo Nebo i Zemlja (su) u njegovu vidokrugu!/
Ah, mnogo li je ljudi čije su oči budne, a srca
uspavana. Šta stvarno vide oči onih od vode i gline?
/Šta može vidjeti oko ovih dunjalučkih ljudi predanih tjelesnim uživanjima? Kao hajvan su – ne vidi ništa drugo osim ono što može svojim osjetilima dokučiti! Sjećate se, poznat je taj slučaj, koji se navodi i u Buhariji i Muslimu, u kojem nam Poslanik (s. a. w. s.) kazuje o trojici ljudi – o jednom ćelavcu, jednom gubavcu i jednom slijepcu, kojima Allah (dž. š.) šalje meleka u ljudskom suretu i pojedinačno ih pita šta bi oni željeli. Ćelavac bi volio da mu se svijet ne izruguje, da ima lijepu kosu, pa mu je to Gospodar odmah dao, narasla mu je lijepa kosa. A šta bi volio od imetka? On kaže – volio bi devu. Allah mu je dao steonu devu koja se množila i iz toga je ogromno stado nastalo da je dolinu popunilo. Gubavca je upitao šta bi on želio, pa je rekao da bi volio da ima lijepu kožu, da je kutarisan tog belaja, te bolesti kožne. To mu je bilo uklonjeno. Allah mu je to uklonio, a na pitanje šta bi volio da ima od imetka, on je rekao – kravu. Allah mu je dao steonu kravu, a onda bereket toga je toliki bio da se cijela dolina govedima njegovim ispunila. Treći, slijepac, rekao je da bi on volio da mu se vid povrati, da vidi ljepote Božijeg stvaranja koje kao slijepac ne može da vidi, a na pitanje šta bi volio da još ima od imetka, on je rekao – ovcu. Dobio je gravidnu ovcu koja se janjila i bereket jedan toliki je bio da je cijela dolina bila puna njegovih stada. Sada melek po Allahovom emru obilazi svu trojicu. Dolazi kod ćelavog i traži od njega, kao siromah, da mu nešto da. On mu kaže da nema vremena da se bavi s tim jer je puno zauzet nekim važnijim poslovima i tako da mu ne može izaći u susret. Onda ga on pita: “A da nisi ti onaj ćelavac, jednom što si bio fukara pa zaimao?” “Ne, ovo sve što ja imam to je sve naslijeđe od mojih predaka.” “E, ako lažeš, neka tako i bude!” I Allah je sve to oduzeo od njega što mu je bio dao. Drugi će isto tako postupiti i on će kazati da je zauzet brigom oko svoje porodice, tako da mu ne može izaći u susret. Kada ga ovaj podsjeti na to da je nekada bio gubavac, on će reći: “Ne, ovo sve što sam ja stekao dobio sam u naslijeđe od svojih predaka.” “Dobro, ako lažeš, neka tako i bude!” I sve mu je to oduzeto. E, treći, kada je njemu došao, on kaže: “Čovječe, ja sam bio slijep i fukara, pa mi je Gospodar povratio vid i dao, evo vidiš, koliko stado – bujrum, uzmi koliko hoćeš!” Onda mu se on otkrio i rekao da je melek od Gospodara poslan i da mu prenosi vijest o Allahovom zadovoljstvu s njim. Ovaj primjer interesantan je zato što je na kraju spomenut onaj kome se je vid vratio. Mi u ovome smislu govorimo – da nam Allah podari duhovni vid, pa da vidimo stvari onakve kakve jesu. Ovi bejtovi nas na to upućuju, a to će nam još u nekoliko narednih bejtova podvući. U ovom primjeru vidimo kako se čovjek uzobijesti čim se osjeti neovisnim. Zaboravi na sve, a onda – i laže, i petlja, i sebi to pripisuje. Zato ovdje i kaže: Šta stvarno vide oči onih od vode i gline?! To je samo skoncentrirano na imetak, čast, položaje na ovom svijetu. Suštinski, tu nema insana, tu je hajvan u pitanju!
Kome je srce budno, ako mu i spavaju
tjelesne oči, otvorit će mu se stotinu drugih očiju.
(Otvorit će mu se oči duše, duhovni vid, pa će mnogo bolje i više vidjeti nego što vidi ovim dunjalučkim očima.)
E sada jedan izuzetno značajan bejt:
Ako nisi ehli-dil (ako nisi čovjek srca), budan budi!
Traži srce i u borbi budi (radi toga)!
/Ako nisi od ovih ljudi čije su srčane oči otvorene i koji stvari vide onakvim kakve jesu, onda – budan budi! (Gledaj sada da noći provodiš u bdijenju, terbijeti svoj nefs i svoje tijelo. Po noći ibadet čini, svoje tijelo i svoj nefs uzapti, pritijesni ih; traži ljude budna srca. Budi odgojen – visoko se duhovno uzdigni!) Promislimo malo o tome šta je to noć. U ajetu se kaže: Počeli smo ovo objavljivati u noći Kadr. (El-Kadr,1) U noći Kadr se spušta Kur'an Poslaniku (s. a. w. s.) i svim zemljanima. A uzdignuće, povratak Gospodaru – Miradž, dešava se u Lejlei-miradžu. U Noći miradža (opet u noći!); dakle noć je “mjesto” gdje se specijalni darovi Gospodara izlijevaju i ako bismo mogli makar da što češće provedemo noć u ibadetu, posvećeni Gospodaru Uzvišenom. Jer ona je iznesena, nju je Gospodar izveo iz Dženneta i spustio na ovaj svijet. Zato u Džennetu nema noći. A dan je izveo iz Džehennema i spustio ga na ovaj svijet, zato ga nema u Džehennemu, u Džehennemu je trajna noć – tmina. Da se vratimo na bejt – Ako nisi ehli-dil, budan budi! Ovako kreni da radiš i onda traži srce, traži te ljude, u kontaktu s njima oživjet će ti srce kao što će oživjeti ovoj dvojici sahira čim dođu u kontakt s Musaom, alejhis-selamom. Čak da se čovjek i bavio s takvim stvarima, dođe li u kontakt s ovakvim insanima, inšallahu teala, eto hajra. I u borbi budi, dakle radi toga u stalnoj borbi budi; evo, to je veliki džihad, borba sa samim sobom, sa svojim nefsom. Pa pošto nam ovdje govori o Faraonu sve vrijeme, a sve nam kazuje – čovječe, ti imaš svog faraona! Sjećate se kada kaže u bejtu Ti sada napadaš na Faraona, a nemoj tako raditi, tvoj faraon samo nije imao sredstava koje je imao Musaov, a ko zna kakav bi on bio, možda još gora goropad. Zato nam se prenosi od hz. Muhammeda Nakšibenda da je rekao: '“Murid na duhovnom putu (tarikati-alijje), čak i kada bi dospio na najviše duhovne stepene, smatrat će svoj nefs stotinu puta gorim od Faraonovog, a ako tako ne postavi stvari, neće imati koristi od duhovnog puta.” Vidite šta je rekao – ako svoj nefs ne bude smatrao stotinu puta gorim od Faraonovog i tako bude postavio stvari, neće imati koristi od duhovnog puta. Zato, zapamtimo ovaj bejt: Ako nisi ehli-dil, budan budi, traži srce i u borbi budi radi toga!
A ako je tvoje srce budno, spavaj mirno!
Nisu odsutne tvoje oči od sedam i šest.
(Tj. od sedam nebesa i šest smjerova, tvoje duhovne oči nisu odsutne, to je pred tobom.)
Pejgamber je rekao: ,“Moje oko spava,
ali kad se to moje srce u san zavelo?!”
/Pa nikad. Upućuje nas na hadisi-šerif: Moje oči spavaju (zatvorene su, znači to se može vidjeti; vidjeli su ga kada bi prilegni, oči su zatvorene), ali ne spava moje srce i ne zaboravlja na Allaha! – 'Ajnāni tenāmāni, ve la jenāmu qalbi an Rabbi./
Uzmimo da stražar spava, car je budan.
Dušu žrtvujem spavačima srčanog basireta!
/Uzmimo da stražar spava, tj. da spavaju ove tjelesne oči – car je budan, srce je budno. I sada hz. Mevlana za takvu kategoriju kaže: Dušu žrtvujem spavačima srčanog basireta! Oni koje možemo vidjeti da su im oči sklopljene, ali srčani basiret otvoren, vide stvari onakve kakve jesu./
Opis srčane budnosti, o, duhovnjače,
ne bi stao u hiljade mesnevija!
/Vidite šta nam kaže hz. Mevlana – kada bi i hiljade mesnevija mogao da napišem, govoreći samo o srčanoj budnosti, ja to ne bih mogao izreći!/
Sad se vraća ponovo ovoj priči, oni su došli, i gledaju Musaa:
Kad vidješe da on spava opružen,
radi krađe štapa se dogovoriše.
Dvojica sahira se hitro k štapu usmjeriše,
govoreći: Iza njega trebamo prići i onda štap oteti.
Kad bijahu nadòmak sprovedbe svoga plana,
taj štap poče podrhtavati.
Tako, sȃm od sebe, taj štap zadrhta,
da se obojica na mjestu skameniše od straha.
Potom on aždaha postade i nasrnu.
Obojica ustuknuše i pròblijēdiše.
Od užasa su na lice padali,
kotrljajući se, u bijegu, niz svaku kosinu.
Pa se uvjeriše da je on od Neba
jer su vidjeli granicu sahira.
(Tu je bila granica koja je pokazivala nemoć sihirbaza/čarobnjaka.)
Nakon toga im se pojavi proljev i vrùćica.
Njihovo stanje stiže do agonije i čupanja duše.
/Ovaj govor o štapu upućuje na Kur'ani-kerim. Iz ovoga bi mogli zaključiti: Svi oni koji bi Kur'ani-kerimu pokušali prići na naopak način, koji ga negiraju i žele da ubace nešto svoje u njega, da ga izmijene, oni će u sebi ovakvo stanje doživljavati – agoniju i čupanje duše!/
Odmah poslaše jednog čovjeka
Musau radi isprike,
rekavši: “Mi smo te iskušali. A odakle nam
poticaj da te iskušamo, ako ne od zavisti!
/Vidimo ovdje ovo veliko zlo i veliku bolest koju je upleo u ovaj bejt. Mi smo te iskušali – sad nam je potpuno jasna stvar šta je istina; i sada ovo otkrivaju: (...) a odakle nam poticaj da te iskušavamo, ako ne od zavisti! Kako ovo razumjeti? Prvi put ga vide, a šta je to na čemu zavide? Sjećate se šta je rečeno u onome bejtu kada su prvi put čuli haber o toj dvojici (Musau i Harunu)? Faraonovi glasnici dolaze do njih i kažu im – Dvojica su došla pred Faraonov dvor i sve ih u crno zavili! Pa kaže u bejtu – oni su osjetili strah i ljubav; sjećate se kako smo rekli kako je taj strah od imana, od snage imana Musaa i Haruna, alejhis-selam?! A taj strah je otvorio put ljubavi, otvorio onu pokrivenu predispoziciju u svakom čovjeku da potvrdi dini-iman. Iz pozicije straha da će sada ta dvojica koji su tako vješti preuzeti sve one fadilete, te nagrade koje bi oni trebali da uzmu, pojavila se zavist, jer zavidnik – on zavidi drugome na nimetu koji mu je Gospodar dao, na način da želi da taj nimet propadne kod drugog! Imam-i Džafer-i Sadik (r. a.) lijepo je definirao zavist: “Zavist izvire iz sljepoće srca (a sve vrijeme u dersu je govor o srcu koje vidi i srcu koje ne vidi, o sljepoći ovoj) i poricanja dobrote Allaha Svevišnjeg, a to dvoje su krila nevjerstva! Zavišću se čovjek u žalost vječitu strovalio i u propast bacio iz koje se nikada izbaviti neće!” Treba dobro da razmislimo o ovome. Poričeš, sljepoćom svoga srca, tu dobrotu koju On daje onome kome hoće, ko je dostojan toga, a to su krila nevjerstva! A Džafer-i Sadik isto tako rekao nam je i ovo, da znamo i ovu jednu granicu: “Vjernik zavidi bez zlobe, dok licemjer zavidi sa zlobom!” U suri Felek učimo: min šerri hāsidin iza hȁsed – i od zla zavidljivca kad zavist ne krije! Dakle, vjernik kad zavidi na tom nimetu koji je Gospodar dao nekome, on žudi da i sam to ima (naravno, i to je zavist), ali ta zavist nije negativna, jer on ne želi nestanak tog nimeta kod te druge osobe. Dok licemjer zavidi sa zlobom. Njega neće zadovoljiti, niti se ta zavist može nečim prekinuti osim njegovom smrću ili nestankom tog nimeta, te blagodati kod osobe kojoj zavidi. A u jednom nam stihu hz. Mevlana ovako lijepo kaže: Pod stopama ljudi Božijih (evo, to je ehli-dil o kojima nam je maloprije govorio) prah budi! Prahom zavist zaspi kao dobri ljudi! Dakle, budi prah pod njihovim stopama, pa tim prahom koji si postao zaspi zavist kao dobri ljudi. Tako se ona anulira. A vidjeli smo šta je ona stijena, odakle zavist izvire – iz nefsa, nju samo može Poslanik (s. a. w. s.) razbiti i u prah pretvoriti. Zato je ljubav prema Poslaniku nezaobilazna. Ne odvajajmo se od salavata i traženja šefa'ata, zauzimanja za nas! Jer, gledajući nas – nikada se ona stijena s Hendeka nije u prah pretvorila!
Dalje ona dva sahira govore:
Caru smo skrivili. Oprosta nam traži,
o, ti odličniče Božijeg dergjaha!”
(Božije kapije, Božijeg dvorca, Božijeg praga.)
/Oni govore – Bogu smo zgriješili, sada vidimo šta smo radili sve vrijeme! I obratite pažnju na ove riječi – oprosta nam traži! Mole Musaa (a. s.) da se zauzme za njih kod Gospodara, da zagovara, da traži oprost za njih: O, ti odličniče Božijeg dergjaha! Ovdje nas upućuje na ajeti-kerim, esteizubillah: A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se, prema Allahovom naređenju, pokoravali. A da oni koji su se sami prema sebi ogriješili (a mi smo puni toga) dođu tebi (Poslaniče) i zamole Allaha da im oprosti, i da i Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv. (En-Nisa,64)
Mi smo (ovdje prisutni) bili svi na hadžu i sad se samo sjetite tog pristupa Poslaniku nekih tamo škola. Ako vas vide da ste podigli ruke pa Fatihu učite prema Poslaniku, oni vam kažu da leđa okrenete! To je, po njihovom mišljenju, širk! Nego, kažu, okrenite se prema Kibli! A gdje ćemo mi drugo osim na tu kapiju doći!? Pogledajmo još jednom šta nam ajeti-kerim kaže: A da oni koji su se sami prema sebi ogriješili dođu tebi... Kako to danas izgleda? Dođi svojim mislima, snagom svoga dina, svojim srcem pred Poslanika, s. a. w. s.
(...) I zamole Allaha da im oprosti i da i Poslanik zamoli za njih... Dakle, traži od Poslanika neka zamoli za tebe! (...) vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv. Ovdje nećemo govoriti zašto to neko radi nego da bismo sami sebe izgradili, onako da vidimo kakvih sve pristupa ima... A sve škole imaju svoje argumente, sigurno. I oni bi, vjerovatno, pričali o svojim argumentima, zašto to rade... Ali, biiznillah, upamtimo mi – nema drugog puta nikome mimo ovakvih Allahovih robova, mimo Poslanika (s. a. w. s.) i svih poslanika! Vidite kako se u ajetu kaže: A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se, prema Allahovom naređenju, pokoravali. I to je spas. I danas su prisutni njegovi varisi. U hadisu se kaže: “Ulema od mog ummeta su kao pejgamberi Benu Israila.” Nikada ovaj svijet nije bez takve kapije! Zato, budi prašina pod njihovim nogama!
On im oprosti i u trenu postadoše dobri.
Pred Musaom, na zemlju, glavu spustiše.
Musa reče: “Ja sam vam oprostio, o, plemeniti!
Vaša tijela i vaše duše postali su haram Džehennemu.
(Evo vidimo šta je to susret s Božijim ljudima, kakav je to bereket i fadilet! U jednom trenu sve se promijeni!)
Ja vas sām nisam vidio, o, prijatelji!
Sebe strancima činite u odnosu na ispriku!
/Zaboravite da se ovo desilo, kao da vas ja nisam ni vidio, niti spominjite ispriku; ponašajte se kao da se ništa nije desilo. /
Baš takvi kakvi ste i znalci,
u borbu uđite radi cara!”
(Baš takvi majstori kakvi ste i znalci, uđite u borbu protiv mene, da se obistini ono što je Allah, dž. š., odredio.)
I posljednji bejt:
Tad zemlju poljubiše i odoše.
Čekali su vrijeme i priliku.
(...) vrijeme i priliku, tj. za susret koji je dogovoren. Ali, Tad zemlju poljubiše i odoše – poljubiše zemlju pred Musaovim nogama, dakle – postadoše ova prašina o kojoj smo govorili! Kako je to u jednom bejtu rekao hz. Mevlana, kuddise-sirruhu:
Ja sam rob Kur'ana dok je duša u meni
i prah pod nogama odabranog Muhammeda!
Ako neko drukčije prenese i protumači
ove moje riječi, to mene vrijeđa!
In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
Vah-ji hak-vallahu a-lem bis-savab!
Drugi dio 29. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 25. 11. 2020. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
