Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
Priredio: Šaban GADŽO
NOVO POGLAVLJE
Musaovo rođenje i dolazak patrole Imranovoj kući i nadahnuće Musaovoj majci da ga baci u vatru
Samo žena Imranova, koja je Musaa na svijet donijela,
skute je povukla od te buke i dima.
(Opet nas upozorava: Pazi se, čovječe, ovakve buke i dima, ovih talambasa koji reklamiraju nazoviljepotu, a iza toga se krije nešto što će ti krv prosuti! Samo se majka Musaa, alejhis-selama, na ovo nije odazvala, zbog snage imana koji je bio pri njoj. Ko se uspije sačuvati od te buke i dima – eto mu nadahnuća!)
Te babice u kuće je poslao,
radi uhođenja, taj prevarant.
(Vidite kako je to bilo razrađeno, na svakom nivou, da bi se spriječilo njegovo rođenje. I babice su sada zadužene, idu, prate sve.)
One su mu kazale: “Tamo je dijete.
Majka mu nije došla na mejdan
jer je u strepnji i sumnji.
U ovom sokaku je jedna lijepa žena.
Ima dijete, ali je vrlo vješta.”
Onda patrola dođe. Ona dojenče
u peć baci, po Božijem emru.
(Došlo joj je nadahnuće da baci Musaa, a. s., u peć, u vatru.)
Nadahnuće je došlo k ženi od Tog Obaviještenog
da je taj dječak od asla Halilova.
(Od korijena Ibrahima, a. s.)
Sada to hz. Mevlana objašnjava sljedećim bejtom:
Pri njemu je zaštita Uzvišenog: “O, vatro,
budi hladna!” Tako vatra neće biti
vruća i neukroćena.
Upućuje nas na ajeti-kerim.
Kada su Nemrud i njegovi vojnici bacili Ibrahima, a. s., u vatru, Allah Uzvišeni je vatri rekao: O, vatro – rekosmo Mi – postani hladna, i spas Ibrahimu! (El-Enbija, 69)
(Da je samo rečeno postani hladna, umro bi od hladnoće, ali je i ovo rečeno: i spas Ibrahimu!, tako da mu se ništa nije desilo.)
Sad nam biva jasno zašto je ovako povezao ova dva bejta. Musaovoj majci dolazi nadahnuće da je taj dječak od asla Halilova – to je ista stabljika i, kao što vatra nije jednog doticala, neće ni drugog.
Po nadahnuću žena ga je u varnice bacila.
Na tijelo Musaovo vatra nije traga ostavila.
(Kada je ta patrola otišla i kada su ga izvadili iz vatre, on je samo bio rosan, kao da je tek iz kupatila, iz banje izneseno dijete.)
Dakle, patrola ode razočarana s tog mjesta.
Opet, ukazivačice, koje su o toj stvari bile upućene,
s patrolom pokrenuše raspravu
pred Faraonom radi nekoliko danka.
(dank, to je šesti dio novčanice)
Ove ukazivačice, babice (špijunke!), bile su uvjerene da se dijete tu krije i sada pred Faraonom obraćaju se ovima koji su bili patrola. Započinju raspravu i prebacuju im zašto nisu to bolje pogledali. A ovim riječima – radi nekoliko danka, kojima završava drugi stih, otkriva nam kakva je priroda ljudska. Naizgled, one se zalažu za Faraonovo dobro, a jok! Čovjek rȃdi rȁdi svoje koristi, pa i ove žene kada ovako nastupe pred Faraonom računaju da će Faraon to cijeniti pa će nekoliko novčića kao nagradu dobiti. Ovdje bi se moglo reći sljedeće: Svi te vole zbog sebe, a ja te volim zbog tebe, a ti bježiš od mene!
Znači, nije ovo ljubav prema Faraonu, ovo je ljubav opet prema svom nefsu; tako je čovjek i okrenut. Nedavno pročitah, kada je sultan Selim III bio u ratu s Rusijom 1801. godine, pa u vrijeme sukoba on je naredio da se na raznim mjestima uči sura Feth, kao podrška vojsci. Međutim, ništa se specijalno nije desilo na frontu. Nikakva pomaka ni uspjeha nije bilo. Sultan kaže da nastave i dalje s učenjem: – Naredite da se nastavi učenje! Dobiva odgovor: – Ali, vladaru, trebalo bi da podržite novčano to učenje, da se nagrade ti koji uče. Sultan im napisa kako možda nisu našli prave ljude za to, ali dajte im te akče! Poslije ovakvog zahtjeva, nije ni čudo što je efekt tog učenja bio takav.
Eto tako, radi nekih novčića mi to sve radimo, još pogotovo, ne dao Bog, kada koristimo din da dođemo do ovakvih novčića, i to je ono što nam se kaže na nekoliko mjesta u Kur’anu – prodavanje za neznatnu korist (v. El-Bekara, 79). Kako god to da se tumačilo (neću ulaziti u to), ali da Allah pomogne svima onima koji zarađuju putem dina, da im otvori prostranu nafaku na halal-način zarađenu na drugom mjestu, a da dinu od srca hizmete, ne očekujući nikakvu korist nego samo da im Allah probudi ljubav prema Njemu, jer je toga dostojan.
Kazale su (babice): “O, vi, zaduženi za patroliranje, vratite
se na to mjesto i ozbiljnije sobu pregledajte!”
NOVO POGLAVLJE
Nadahnuće je došlo Musaovoj majci da Musaa u vodu baci
Opet nadahnuće dođe: “U vodu ga baci,
nadu imaj i kosu ne čupaj!”
(Dakle, nadu u Allaha imaj, ne gubi je nipošto!)
Upućuje nas na ajeti-kerim: I Mi nadahnusmo Musaovu majku: “Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi ćemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga učiniti” (El-Kasas, 7)
(Vidimo kakav je jekin – čvrsto uvjerenje – Musaova majka imala.)
U Nil ga baci i imaj povjerenja!
Ja ću te, bijela lica, s njim spojiti!”
(Tj. nećeš biti potištena, već svijetla i presretna.)
Ovaj govor nema kraja. Sve njegove varke
splele su se oko njegovih potkoljenica i stopala.
(Sve što je zamislio Faraon sebi je naručio. Varalica i spletkaroš na koncu će sam biti žrtva svoje spletke. Uzalud je Faraon toliku djecu pobio. Na kraju, sam je bio sluga u toj igri sudbine, jer će onoga od koga je strahovao odgojiti na svom dvoru.)?
Dok je on na hiljade djece vani pobio,
Musa je bio u pročelju palače.
(Evo, ovo je posao našeg nefsa. Tražimo neprijatelje vani, a onog najljućeg smo zanemarili, koji je između naše dvije strane, taj nepokorni nefs.)
Iz ludila, poubijao je novorođenčad ma gdje bila!
Iz prepredenosti, taj dalekovidi slijepac!
(Vidite kako se ovdje ironično izrazio – dalekovidi slijepac! Faraon je pogled bacao u daljinu, “pronicljivo” predviđajući buduće događaje, a ono što se pred njim odvijalo za to je bio slijep.)
Aždaha je bila spletka Faraona inadžije.
Spletke careva svijeta je progutala.
(To je spletka nad spletkama bila, toliko jaka, kada bi se spletke svih careva svijeta skupile, ta njegova aždaha bi ih sve progutala. Kako je to sve razrađeno bilo samo da bi se spriječio Musaov, alejhis-selam, dolazak!)
Ali neko jači od Faraona se pojavio
i povukao kako njega, tako i njegovu spletku u propast.
Aždaha je bila i štap aždaha je postao,
Ova je progutala tu s Božijom pomoći.
(Aždaha je bila spletka Faraonova i štap Musaov je aždaha postao, jer znamo kada ga je bacio da je bio aždaha koja je drobila kamenje ispod sebe. Ova Musaova aždaha je progutala tu, s Božijom pomoći.)
Ruka je iznad ruke. Dokle ovo seže?
Do Boga, jer Njemu je povratak!
Dokle je dosezala ta ruka?, pita se i odgovara hz. Mevlana: – Do jedne nevidljive ruke, do Allahove ruke! Tu je kraj. Tu je početak i kraj, tamo se sve vraća. Riječima ilejhi-l- munteha upućuje na ajeti-kerim iz sure Nedžm, a mi ćemo još tri ajeti-kerima prije ovoga proučiti, da povežemo misao: ...i da je čovjekovo samo ono što sâm uradi, i da će se trud njegov, sigurno, iskazati, i da će prema njemu u potpunosti nagrađen ili kažnjen biti, i da će se Gospodaru tvome ponovo vratiti – ilejhi-l- munteha...(En-Nedžm, 39-42)
Dakle, Njemu je povratak.
Jer to je jedno more bez dna i obale.
Sva mora, pred njim, su kao naplavak.
(Tj. prema Allahovom moru, prema Njegovoj moći.)
Ako su sve vještine i rješenja aždaha,
pred illellah to je la.
(Ako je ovo sve što spletkaroši poduzimaju, te sve njihove vještine poput aždahe, pred illellah – osim Allaha – sve je to La, sve je to ništavilo, sve je to bez ikakve vrijednosti.)
Kada je moje izlaganje stiglo do ove tačke,
glavu je oborilo i iščezlo. A Allah
najbolje zna kako je ispravno.
E sada, u ovih sljedećih pet bejtova dat će nam rješenje, mogli bismo tako kazati, za kompletan ovaj naš Put. Sada dobro obratite pažnju kako ovu priču, ovo kazivanje, koristi da nam ključnu stvar poruči.
To što je bilo u Faraonu to ima i u tebi,
ali tvoja aždaha je u jami sputana.
(Taj nefs je naš faraon u nama – sve ono što je on u sebi udomio, a to su loša svojstva: umišljenost, grubost, sirovost, inad, kibur-oholost, gaflet-nemar itd. Dakle, sve to ima i u tebi, u tebi koji ovo slušaš, ali tvoja aždaha je u jami sputana, jer ti nisi imao moć kao Faraon da bi je ispoljio kao on. Kada bi to imao, možda bi tvoje ponašanje još gore bilo!)
O, žalosti! Ovo sve su tvoji halovi!
Ti to želiš Faraonu pripisati!
Šta nam hoće reći?
(Nemoj biti ahmak, čovječe, pa da sad ovu priču zapamtiš samo za to kako bi je mogao prepričavati. Ovo sam ja tebi ispričao; ovo su sve tvoji halovi. Ti nosiš faraona u sebi! Faraon je imao svoja dva doglavnika: Hāmāna, koji je bio projektant, i Kārūna, koji je bio vrlo bogat. Ti nosiš u sebi njegovog arhitektu Hāmāna, ti nosiš Kārūna u sebi, a nosiš i Musaa. Pa ti je ovaj prvi – Faraon – primjer za tvoj nefs, Hāmān-arhitekta tvoje su želje, Kārūn-bogataš koji kaže “ja sam ovo sve svojim znanjem stekao” primjer je za tvoju pamet koju begenišeš, a Musa, alejhis-selam, tvoj je ruh. Dakle, vidimo u kakvom se halu nalazi naš Musa, čime je okružen, kakvim sve neprijateljima!
Ako o tebi (to) govore, tvoj nemir raste.
A ako o drugome (to) zbore, legendom ti izgleda.
(Ako o tebi govore da si ti faraonove boje, onda se ti uznemiriš, a ako o drugom to zbore, to smatraš legendom, pričom, bajkom. Godi ti to da slušaš. Znači, ako si ti meni ovo uputio, ja sam odmah uznemiren. Ako to drugom govore, to je jedna lijepa priča. U pejgambera i velikana bio je običaj da direktno ne prigovaraju ljudima na njihove greške, jer ljudi ne primaju kritiku kad im se direktno u lice kaže; nego se to čini tako da se obrati općenito ljudima kako bi svako za sebe izvukao pouku. Oni su znali da čovjek ne može da to podnese, teško mu pada da mu se istina kaže u lice. Pa bi Poslanik (s. a. v. s.), ako je imao poruku, ako je htio da nekoga poduči da ne radi nešto što radi, ovako rekao:
Šta je tim ljudima pa govore tako i rade tako!?
Sada navodi i to šta se govori i radi, ali ne otkriva osobu, jer čovjek teško podnosi da mu se istina rekne u lice. Pa i hazreti Mevlana kaže: – Znam da će vam ovo teško pasti, ovo što sam vam rekao, ali ako me dobro razumite, sve ćete riješiti. Pa i ovih pet bejtova, ako dobro razumijete, na pravi način, ništa vam više ne treba.
Kako te harab čini (ruši) prokleti nefs!
Daleko te baca taj okrutni sudrug!
Da ovdje spomenemo jednu preporuku od hz. Abdulkadira Gejlanija, quddise sirruhu, za naše ponašanje koje će nas izbaviti od posrtaja i tumaranja.
Ovako nam kaže: Kun mea-l haqqi bila halkin – Budi s Hakkom, s Istinitim bez halka, bez stvorenja, bez ljudi. Dakle, kada si s Hakkom Uzvišenim, ne dozvoli da između tebe i Gospodara tvog uđu ljudi (otet će ti srce, otet će ti hudur); ve mea-l halki bila nefsin – A kad si s ljudima, skloni se od svog nefsa (budi bez svog nefsa – napusti ga). Vidite ovo! Jer mi upravo imamo sukobe nefsova, ovo su ratovi nefsovima i na individualnom i na kolektivnom nivou: vojske se sudaraju, države se sudaraju, škole se sudaraju! Potom završava: ve men lem jekun kezalike… – Ako se tako ne postupi, ako tako ne budeš postupio, …lem jezel fi tahbitin..., znači – neprestano ćeš besciljno tumarati … ve lem je zel emruhu feretan…, dakle – nasumice ćeš tumarati i prekoračivat ćeš granice koje je Allah uspostavio.
Razmislimo dobro o ovome savjetu, kako da se ponašamo u odnosu prema našem Gospodaru, a kako prema ostalim ljudima! I posljednji bejt nam kaže:
Tvoja vatra nije triješće Faraonovo,
inače bi buktila kao Faraonova.
(Znači, ti je nisi mogao potpaliti, nisi imao sredstava kao što je Faraon imao. Da si imao, inače bi buktila kao Faraonova.)
Da pročitamo još jednom prijevod ovih pet bejtova. Pažljivo ih poslušajmo!
To što je bilo u Faraonu to ima i u tebi,
ali tvoja aždaha je u jami sputana.
O, žalosti! Ovo sve su tvoji halovi!
Ti to želiš Faraonu pripisati!
Ako o tebi (to) govore, tvoj nemir raste.
A, ako o drugome (to) zbore, legendom ti izgleda.
Kako te harab čini (ruši) prokleti nefs!
Daleko te baca taj okrutni sudrug!
Tvoja vatra nije triješće Faraonovo,
inače bi buktila kao Faraonova.
In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
Vah-ji hak-vallahu a-lem bis-savab!
Drugi dio 24. dersa, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 21. oktobra 2020. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
