Dragan Mioković zastupnik je Naše stranke u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine te predsjednik Komisije za sigurnost ovog doma. Istovremeno, on je i vrlo aktivni korisnik društvenih mreža, naročito X-a, ranije poznatog kao Twitter, na kojem vodi verbalne ratove u odbranu katastrofalne politike svoje stranke. Ipak, prije svega, Mioković je Titin milicioner, osoba formirana u sistemu u kojem je svaka kritika vlasti, kojoj Mioković služi, bila krivično djelo i akt državnog neprijatelja.

Može Mioković iz službe, ali služba ne može, niti hoće, iz Miokovića. Milicioneru Draganu, nekadašnjem “državnom organu”, zato nije strano da poziva na represivno “djelovanje organa” spram svih koji se usuđuju kritikovati njegovu stranku, njenu politiku ili politiku njenih koalicionih partnera.

Štaviše, drug Mioković ne samo da priča, on i djeluje. Prema svjedočenju pojedinih građana iz dijaspore, koji su se usudili na “drzak i neprimjeren način” komentirati lik i djelo druga Miokovića, njihovo prakticiranje ove zagarantirane slobode govora rezultiralo je iznenadnom i nenajavljenom posjetom policijskih službenika MUP-a Kantona Sarajevo koji su se na njihovim bosanskohercegovačkim adresama raspitivali o dotičnim tretirajućih ih kao nekadašnju “neprijateljsku emigraciju”.

Naravno, u pitanju je ništa drugo već staro dobro zastrašivanje građana kako bi se samocenzurirali te prestali kritički pisati o drugu Mikoviću, njegovoj stranci i nametnutom i krajnje veleizdajničkom režimu kojem služe i u čije ime djeluju.

Upravo je ta dimenzija očite političke veleizdaje, koja se ne može sakriti od javnosti, i koju stoga građani neprestano kritikuju, potakla druga Miokovića na novi izliv totalitarizma.

Komentirajući u jednom medijskom gostovanju odluku svoje stranke da glasa za postavljanje HDZ-ovog kandidata za sudiju Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Mioković je sve one koji se protive takvoj veleizdaji državnih interesa prvo dehumanizirao kao botove, a zatim njihove komentare nazvao “skoro pa kažnjivim”.

Ako znamo da je režim “trojke”, kojeg sačinjava i Naša stranka, čiji je Mioković vjerni kadar, već nekoliko puta pokušao da u Kantonu Sarajevo izglasa zakone kojima bi se bilo kakva kritika, šala, karikatura, primjedba, psovka ili mim na račun nekoga od političara “trojke” mogao tumačiti kao zatvorom kažnjivi “govor mržnje”, onda je jasno da je u pitanju isti stari pokušaj kriminalizacije slobode govora i povratka “verbalnog delikta” za sve neistomišljenike.

Ovakve totalitarne tendencije navodno liberalnih ljevičara nisu ništa novo niti je posebno iznenađujuće što ih zagovara jedan bivši jugoslovenski milicioner. No, postavljanje osobe koja je spremna zastrašivati građane šaljući im svoje kolege na kućna vrata ili otvoreno kriminalizirati slobodu govora, nazivajući je “kažnjivom”, za predsjednika Komisije za sigurnost Parlamenta FBiH jeste krajnje skandalozno i neprihvatljivo.

Za sada Mioković i drugari pendreče “reakcionarne pripadnike građanstva” samo verbalno, ali pokazuju sve naznake da priželjkuju i fizičko pendrečenje neistomišljenika. Stoga – što prije našisti i našizam odu na smetljište političke historije, to bolje za ovu državu i za ovaj narod.