“Pričaju da Tuzla tone, more bit, al’ ako tone nekad i potone ostat će ovo Nedžad Salković i njegove pjesme”, zapisao je rahmetli Nijaz Alispahić, književnik i dramaturg.
Nedžad Salković rođen je u Tuzli od oca Zaima i majke Sahbe (Imširagić). Pjesma, posebno sevdalinka od njegove je najranije mladosti njegov životni saputnik.
”On je nesumnjivo u istoriji naše Tuzle pa i Bosne i Hercegovine po mnogima najbolji tumač bosanske sevdalinke. Zbog svoje elegancije, šarmantnog izgleda, prefinjenog ponašanja na pozornici i TV kamerama, njegove kolege prozvaše ga princem bosanske sevdalinke. Sa nepunih 18 godina, 1. aprila 1958. godine svoj prvi nastup obilježava na Radio Tuzli, pjesmom ‘Omer beže’. Od tada počinje njegov let ka vrhunskim zvijezdama tadašnje jugoslavenske estrade. U tim vrhovima neprikosnoveno ostaje i vlada decenijama”, zabilježio je Dragiša Trifković u Tuzlanskom vremeplovu.
Pripremajući ovaj temat o sevdalinci pozvali smo Nedžada Salkovića da govori za naš časopis, međutim njegovo je trenutno zdravstveno stanje takvo da, nažalost, nismo bili u mogućnosti uraditi intervju.
U jednom ranijem intervjuu za stranicu Bošnjaci.net Salković je govorio o svom ličnom odnosu prema sevdalinci pa je kazao: “sevdalinku upoređujem sa, recimo, jednom damom koja je prelijepa, šarmantna, izuzetno elegantna, pametna... To je sevdalinka, jedna prava hanuma, a ja imam običaj reći: To je moj najbolji ahbab”.
NERASKIDIVA VEZA SEVDALINKE I SAZA
Za sevdalinku se još kaže da je ona ljubavna pjesma, pjesma urbane sredine, odnosno ona predstavlja gradsku bosansku pjesmu i, naravno, njeguje se upravo u tim urbanim, a manje u ruralnim sredinama. U Bosnu je, nastavlja, došla sa sazom i u to davno vrijeme nju su pjevali i sami sebe na sazu pratili muškarci. Zatim je jedan svirao, a drugi pjevao sevdalinku. Dolaskom harmonike, tog evropskog instrumenta, na naše prostore, dolazi do promjene u načinju sviranja i pjevanja sevdalinke (prave se muzički aranžmani za više instrumenata).
Sevdalinku, smatra Salković, možemo tražiti, prije svega, u Bošnjaka. Sevdalinku su u bivšoj nam zajedničkoj domovini pjevali i pjevači koji nisu bili Bošnjaci, ali to nikada nije bilo autentično izvođenje.
Prema njegovim riječima, sevdalinku karakterizira prelijepa, tanana kajda (melodija) i stihovi koji govore iz duše ljudskog bića. Tek kada se ukomponiraju melodija i tekst, ona postaje ono što je neprocjenjivo blago. Naravno, kada ima dostojnog pjevača. Ona je, jednostavno, sevdalinka.
Govoreći o utjecaju islama kao religije na sevdalinku, kazao je kako on ne zna koliko islam utječe na kreiranje i usavršavanje sevdalinke, ali da su u bliskoj vezi to je neosporno. “Pa i samo učenje ezana, bar za mene, ima veze sa sevdalinkom, naravno ne tekstom već kajdom”, kaže Salković.
Tokom svoje duge i plodne karijere Nedžad Salković imao je priliku pjevati sevdalinku mnogim poznatim svjetskim ličnostima. Ali jedna je ipak ostala upečatljiva. Naime, u augustu 1997. godine, dvadesetak dana prije njene smrti, pjevao je sevdalinke Lady Diani, koja je tada boravila u Tuzli u svojoj humanitarnoj misiji. Tom prilikom zamolio je prevodioca da joj prevodi stihove na engleski, a na harmonici ga je pratio njegov dugogodišnji saradnik Amir Softić.
Kasnije je Lady Diana medijima kazala kako nikada nije slušala tako lijepe stihove i prekrasne melodije, ističući i specifičnost Salkovićevog glasa, konstatirajući da je “velika šteta što taj gospodin ne pjeva te pjesme na engleskom jeziku”.
Danas, kada se u Tuzli kaže sevdalinka, prva asocijacija je Nedžad Salković. On je sinonim za sevdalinku u Tuzli, a Tuzlaci osjećaju da je svojim glasom pronio dobar glas o Tuzli i da mu se ovaj grad mora nekako odužiti.
I kao što Trifković zapisa, Nedžad Salković obišao je skoro čitav svijet, bio na svim kontinentima, ali nikada nije napustio svoju rodnu Tuzlu. Odmah po završetku brojnih turneja, snimanja, vraćao bi se u svoj voljeni grad govoreći prijateljima kojih ima širom svijeta: “Odoh ja, bolan, u svoju Tuzlu, mojim Tuzlacima, a vama želim zlatne dvore.”
Najmanje što Tuzla može učiniti za Nedžada Salkovića, kao što je ovaj grad učinio i za druge svoje velikane, jeste da osmisli i napravi muzejsku postavku posvećenu Nedžadu Salkoviću, doajenu bosanskohercegovačke sevdalinke, princu sevdaha.
TUZLA SE ODUŽILA SVOJIM VELIKANIMA
Kako nam je objasnio direktor JU Centar za kulturu Tuzla Edin Jahić, Nedžad Salković odlučio je da sve ono što je za života dobio i zaradio pokloni svome gradu.
“Predstavio je ovu ideju gradonačelniku Tuzle, a on je to zdušno prihvatio te predložio da se ta muzejska postavka posvećena Nedžadu Salkoviću otvori u okviru Centra za kulturu. Tu će biti izložene sve njegove nagrade, sve njegove zlatne i dijamantske ploče, sve njegove plakete, novinski članci... sve što je vezano za njegovu dugogodišnju karijeru. To će biti postavka koja će služiti nama i generacijama poslije nas kao svjedočanstvo o jednom velikanu, ali i o sevdalinci. Dakle, ta muzejska postavka imat će dvojnu funkciju, jednu o životu i radu Nedžada Salkovića, a drugu o sevdalinci kao našoj bosanskoj pjesmi”, kazao je Jahić dodajući da su pronašli odgovarajući prostor u okviru Centra za kulturu.
Naime, muzejska postavka bit će pored Doma književnosti u Tuzli, u centru grada, na Sonom trgu u pješačkoj zoni.
“Sada smo u fazi izrade projektne dokumentacije za adaptaciju prostora. Osim Nedžada Salkovića, planiramo u tom prostoru postaviti muzejsku postavku posvećenu Asimu Horoziću, tako da imamo ova dva bosanskohercegovačka velikana jednog pored drugog. U ovom trenutku inžinjeri i arhitekti pregledaju taj prostor, prave proračun koliko će to koštati kako bismo mogli u ovoj godini krenuti u građevinske radove i negdje pred kraj godine u postavljanje eksponata, a riječ je o zaista velikom broju eksponata. No, najbitnije je da se krenulo u ovaj projekt”, kaže Jahić.
On dodaje da Tuzla ima mnogo svojih velikana i dužnost je da ih se ne zaboravi.
“Odajemo veliku počast i Mirzi Delibašiću, i Dervišu Sušiću, i Meši Selimoviću, i Ismetu Mujezinoviću... jer ako mi to ne uradimo, bojim se da će vrijeme učiniti svoje i oni će pasti u zaborav. Mi to ne smijemo dopustiti”, zaključio je Jahić.
KARIJERA NEDŽADA SALKOVIĆA
Snimio je više od 70 gramofonskih ploča, veliki broj audio i videokaseta, cd-ova i TV emisija. Dobitnik je više od 30 festivalskih nagrada. Često je u raznim medijima biran za pjevača i ličnost godine. Tokom blistave umjetničke karijere dodjeljivana su mu mnogobrojna značajna umjetnička i društvena priznanja, a između ostalih:
– veliki broj srebrenih, platinastih i dijamantskih trofeja,
– estradna nagrada Republike Bosne i Hercegovine, 1980. godine,
– estradna nagrada SR Jugoslavije (tadašnje najveće umjetničko priznanje), 1986. godine,
– zvanje akademik u Evropskoj akademiji, sektor umjetnosti, 2016. godine,
– oktobarska Plaketa grada Tuzle 1982. i 1999. godine,
– Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem 1987. godine,
– “BH Muzički oskar” za 2007. godinu,
– specijalna nagrada za očuvanje i promociju sevdalinke, Ilidžanski festival, 2017. godine,
– plaketa za životno djelo – Asocijacija izvođača i svirača, Sarajevo 2018. godine,
– plaketa za životno djelo – Art kuća sevdaha, Sarajevo, 2018. godine,
– zlatna plaketa za životno djelo – festival narodne muzike Bihać, 2018. godine,
– najveće priznanje Grada Tuzla za životno djelo – “Povelja Grada Tuzla” 2018. godine,
- orden Evropskog pokreta – zvanje kulturni ambasador Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2018. godine.
