Čips. Sendvič sa salamom. Čokoladica. Gazirani sok. To je najčešći izbor za užinu djece predškolske i školske dobi. Te su nam navike svima manje-više poznate. No, kada ih je Danira Šabić javno obznanila na društvenim mrežama, jer je to uvidjela tokom rada u školama i vrtićima, nastala je žestoka rasprava, a njeni profili prijavljeni su i blokirani. I postavlja se pitanje zašto su roditelji uvrijeđeni. Da su to dobre navike, nisu!

Danira već pet godina vodi radionice kuhanja zdravih obroka za djecu. Prvo je radila u svome prostoru, a nakon toga u sklopu raznih projekata držala je radionice u školama. Kroz te radionice uvidjela je kako se djeca hrane dok su u školama, kako privatnim, tako i državnim.

“Jako mi je drago da, bez obzira na to što se desilo sa mnom i s mojim profilom na Instagramu, vidim da se priča o toj temi, jer je situacija stvarno loša po zdravlje djece. Zaista se vidi da nam treba edukacija u tom pogledu – i roditelja, a i škola”, kaže Danira.
Na pitanje šta je pokazalo njeno istraživanje prehrambenih navika djece u školama, odgovara da djeca za užinu u školi najčešće jedu sendviče sa salamom, čipseve, gazirane sokove, čak i užine koje im se nude u školama i produženom boravku podrazumijevaju istu takvu hranu, koja je jako loša i nije nutricionistički primjerena djeci kojoj se daje.

Rezultat: Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) u godišnjem izvještaju za 2020. godinu navodi da 20,22 posto djece u Bosni i Hercegovini ima problem s debljinom. Podaci UNICEF-a BiH iz 2011. godine pokazuju da zbog loše ishrane skoro tri posto djece nije dovoljno fizički razvijeno te da svako četvrto dijete pati od prekomjerne težine. Istraživanja su pokazala i da mnoga djeca imaju smanjen nivo željeza u krvi, što utječe na koncentraciju i pamćenje.

PRETILOST SKRAĆUJE ŽIVOTNI VIJEK

Rezultati istraživanja iz 2017. godine, kojim je obuhvaćeno 33.200 djece u osnovnim školama Kantona Sarajevo, pokazuju da više od 50 posto djece ima poremećaj u indeksu tjelesne mase. Istraživanje u okviru projekta “Pretilost u osnovnim školama” pokazalo je da je od 50 posto djece s poremećajima u indeksu tjelesne mase 10 posto pothranjeno, a njih 40 posto pretilo. Jačanje svijesti o zdravoj prehrani i fizičkim aktivnostima u ranoj dobi vrlo je važno, jer čak 80 posto pretile djece u dobi od 11 godina postanu i pretile odrasle osobe. Pretili ljudi žive kraće u prosjeku za 7,1 godinu od osoba koje imaju adekvatnu tjelesnu masu. Zbog toga je upravo školski uzrast razdoblje kada se može i treba pomoći djeci da steknu dobre navike, budu fizički aktivnija i zdravije se hrane.
Daniri su ovi podaci dobro poznati. Zato se, kako kaže, tokom svojih radionica najviše fokusira na voće i povrće, savjetuje roditeljima i djeci da za užinu umjesto čipsa ponesu voće ili povrće, da umjesto gaziranih sokova ponesu vodu ili čaj, da nezdrave grickalice zamijene sjemenkama ili orašastim plodovima, da sendvič prave od integralnog hljeba umjesto od bijelog, da izbace iz ishrane paštete i salame.

Prema njenim riječima, loše prehrambene navike djece nisu samo problem kojim se može baviti jedna strana – porodica, u to se mora uključiti i škola, ali i šira društvena zajednica.

“Imamo slučajeva da se neki roditelji trude da njihova djeca jedu zdravo, ali onda ta djeca dođu u školu, gdje 90 posto djece jede nezdravu hranu, koju sam već spominjala, i onda je i ovu djecu, koja su sebi ponijela zdravu užinu, sramota i vrate je kući ili traže da jedu što i druga djeca. Upravo kroz ove edukacije nastojim djecu naučiti da nije sramota hraniti se zdravo i nije sramota biti drugačiji. Trudim se da naučim škole i roditelje da više pričaju o tim temama i nekako urede pravila da se zna šta se smije unijeti u škole, a šta ne smije. I šta se može prodavati u krugu škole. Ovo jesu mali koraci, ali mijenjamo se nabolje. Javljaju mi se naši ljudi iz Njemačke, Norveške s iskustvima koja oni imaju u školama na Zapadu. I sama sam živjela u Norveškoj i Belgiji, znam da na Zapadu postoji uređen sistem na nivou države ili na nivou same škole gdje se zna šta se od namirnica može unijeti u školu, šta se može prodavati u krugu škole. Mnogo se komunicira s roditeljima. Svi mi moramo biti uzor jedni drugima, to je način na koji možemo mnogo uraditi, da jedni drugima budemo primjer”, kaže Danira.

EDUKACIJA DJECE, RODITELJA I NASTAVNIKA

Da bi napori dali rezultata, važna je edukacija kako djece i roditelja, tako i samih nastavnika. To je ogroman posao koji zahtijeva mnogo rada i ozbiljan sistematičan pristup.

Dvije godine pandemije poremetilo je i navike djece. Online nastava držala ih je zatvorenim u njihovim domovima, prikovanim za računare, s malo ili nimalo fizičke aktivnosti. Strah od zaraze ili stroga pravila u pogledu kretanja također su kumovala tome da djeca nemaju dovoljno fizičke aktivnosti, da ionako nedovoljno kretanje dodatno smanje. Loše stanje u pogledu pretilosti zbog loših prehrambenih navika pogoršano je izostankom fizičke aktivnosti, koja je i ranije bila nedovoljna.

Statistika sve govori, djeci nedostaju fizičke aktivnosti i zdrava prehrana. Danas djecu moramo tjerati na fizičke aktivnosti da bismo ih odlijepili od mobitela i tableta. Ali roditelji su tu ključni, oni moraju biti primjer djeci i u pogledu ishrane, a i u pogledu fizičke aktivnosti.

“Neki dan vidjela sam da je djeci bilo zabranjeno da izađu vani na veliki odmor, morali su sjediti u razredu zamračenih i zatvorenih prozora. To su problemi o kojima se treba pričati”, kaže Danira.

Pretilost je postala jedna od najvećih “pošasti i jedan od najvećih javno-zdravstvenih problema”. Prekomjernu težinu prati niz posljedica, od dijabetesa do problema u kardiovaskularnom, probavnom i muskulatorno-skeletnom sistemu. Debljina skraćuje život. Životni vijek kraći je između 10 i 12 godina kod dvadesetogodišnjaka koji ima indeks tjelesne težine iznad 40 u odnosu na vršnjaka koji ima normalnu tjelesnu težinu, kažu naučnici.

Bez obzira na brojne uvredljive komentare koje je Danirina objava na društvenim mrežama izazvala zato što je “zavirivala u dječije torbe”, kako su to opisali roditelji, zdrava ishrana djece, kada se uzmu u obzir statistički rezultati o pretilosti, tema je kojoj društvo mora posvetiti mnogo više pažnje.