U uvodnoj riječi 435. broja Filip Mursel Begović piše o tome kako se “s baćuškama iz Rs-a ne može igrati žmire”.

“Leđa 'trojki' pridržavaju Schmidt i Murphy, a oni su odlučili da najozbiljnije udare u tzv. bosanski tronožac, odnosno u njegovu bošnjačku nogu. I tu su se ozbiljno preračunali. I to nije prvi put da rade slične greške. Historijski najveća je bila kada su popuštali Hitleru, što je na koncu dovelo do najvećeg pokolja u historiji. Milorad Dodik je u tom smislu mali igrač, ali Amerikanci su se i oko njega preračunali pa su sada možda shvatili da njegovo prelaženje granica ipak ima neke granice i da onako kako su ga doveli na vlast mogu ga i odvesti s nje. Međutim, sve je to u domeni nagađanja i magle, baš kao što je maglovita Murphyjeva kritika Dragana Čovića, rekli bismo više u nekoj PR-evskoj strategiji da ne udaraju samo po bošnjačkoj nozi bosanskog tronošca. U perspektivi, i Dragan Čović bi mogao biti smijenjen, ne bi mu bilo prvi put, jer desilo mu se to 2000-ih zbog malverzacija oko privatizacije, može ponovo, posebno ako će kauboji doista lasom hvatati korumpiranu političku vrhušku. Imaju čime uhvatiti i Čovića i Dodika, a potonjeg očito neće sankcionirati jer je opsovao genocid”, piše Begović.

Otkako je odlazeći visoki predstavnik Valentin Inzko donio Zakon o zabrani negiranja genocida, ne samo da protiv negatora nije podignuta ni jedna optužnica već je glavni državni tužilac, javno, pravdajući se da on i njegovi tužioci ne znaju kako se to radi i da ih treba poslati na dodatnu edukaciju, poručio da niko neće ni biti sankcionisan i da se negiranje genocida, kao njegova posljednja faza, može slobodno nastaviti. Izet Perviz napominje da je nakon toga bilo i za očekivati da se metode negiranja uproste i da se na kraju riječ genocid nađe zaogrnuta psovkom.

“Oni koji su stavili međunarodno priznanje na entitet nastao na genocidu, davši mu pri tome mnoge prerogative države i dozvolivši mu (kojeg li cinizma) da nosi naziv republika, potkopali su tim činom cijeli jedan međunarodni poredak i politički koncept koji je, ako ne ostatku svijeta, onda barem Evropi omogućio, evo, skoro 80 godina mira i nezapamćen tehnološki razvoj. Taj međunarodni poredak je počivao upravo na evropskim konvencijama o ljudskim pravima i na Rezoluciji o sprečavanju i kažnjavanju genocida. Uvođenjem jednog političkog entiteta nastalog na genocidu potkopane su same evropske vrijednosti.”

Mustafa Drnišlić upozoravao na pogubnu ulogu “Trojke” koja kapitulira u ime Bošnjaka. Kako navodi, ova koalicija prodaje državu na kašikicu i guta žabe u slast.

“Kako očekivati da se posve ograničene i potkapacitirane ličnosti iz trojke suprotstave srpskoj politici koja neće praviti greške iz prošlosti te stoga danas namjerava koristiti institucije države i zloupotrebljavati Ustav kako bi uništila tu istu državu. Velikosrpska politika naučila je iz grešaka ratnih zločinaca Biljane Plavšić i Nikole Koljevića te neće napuštati institucije već će lijevom rukom maksimalno blokirati njihovo djelovanje dok desnom izvode secesiju entiteta. Pri tome računaju na slab karakter, upitan moral i nezajažljivu ambiciju kadrova ambasadorske trojke koji su im već predali neke od ključnih institucija s obećanjem da će predati i ostale. Trojkaši su spremni progutati doslovno svaku žabu koja im se servira”, ocijenio je Drnišlić.

Jovan Jovanović Zmaj jedna je od najistaknutijih figura poetike romantizma u srpskoj književnosti. Uprkos pažljivoj brizi o njegovom liku i djelu, detaljnom istraživanju, jedan vrlo bitan segment ostao je u zapećku, kao da je “promakao” onima koji su zaduženi za valoriziranje i čuvanje sjećanja na njegovu pisanu riječ. To su radovi u kojima je Jovan Jovanović Zmaj, kao i drugi romantičari, pa i realisti (poput Branislava Nušića), iskazivao vlastitu fascinaciju istočnjačkim pjesnicima i pripovjedačima, ali i islamom, posebno sufijskim naukom.

“Sve ono što je preveo i/ili prepjevao Jovan Jovanović Zmaj objedinjeno je u 'Istočni biser', svojevrsni katalog pjesama raznih istočnih pjesnika, koji je svoje prvo izdanje imao 1861. godine. Najveći dio ove zbirke čine pjesme Hafiza i Mirze Šafija, ali su na srpskog romantičara veliki utisak ostavili i lirski rukopisi Adni Mahmud-paše Anđelkovića, Zejneb Hatun, Zatija, Omara Hajjama, Jahje-bega, Iljasa Revanija, Ahmeda Dajija, Mirze Mahduma, Rahmija i Nedžatija, čije je pjesme također prevodio i prerađivao. Zanimljivo je da prvo i drugo izdanje 'Istočnog bisera' dijeli vremenski luft od gotovo šest decenija. Nakon prvog izdanja koje je objavljeno u Novom Sadu 1861. godine, drugo je izdano u Sarajevu tek 1920. godine. Kako je to ocijenila Ana Stjelja, srpska književnica, prevoditeljica i orijentalistica, priređivač trećeg izdanja 'Istočnog bisera' iz 2011. godine, ova zbirka predstavlja značajno djelo ne samo njenog autora već i srpske književnosti, ali je, iz nepoznatih razloga, zanemarena, baš kao što su i 'Ramazanske večeri' Branislava Nušića potisnute na margine srpske književnosti. Ostavljen je prostor za sumnju da su srpski historičari književnosti i književni kritičari ova djela, umjesto kao jedno golemo bogatstvo, ocijenili svojevrsnim uljezom u srpskoj kulturi, čime su, ako je upravo to razlogom svođenja na sporednost ovih i ovakvih djela, osiromašili svoju nacionalnu književnost”, uočio je Mirza Abaz u svom tekstu o zanimljivoj strasti koju je njegovao Zmaj.

O ostalim temama kojima se bavi ovosedmični “Stav” saznajte iz sadržaja:

UVODNIK
Filip Mursel Begović: S baćuškama iz Rs-a ne možeš se igrati žmire

GENOCID U SREBRENICI (1995-2023)
Izet Perviz: Bestijalno negiranje Genocida omotano psovkom
Alma Arnautović: Dječak koji je uspio preći put smrti
Uzeir Alispahić: Zadovoljstvo je biti na pravoj strani
Nusret Idrizović: Srbima je svijet tijesan, stane u “Nož, žicu i Srebrenicu”
Jakub Salkić: Mi pod zemljom, i oni u zemlju
Mujo Musagić: Srebrenice nije bilo*
Sanadin Voloder: Biciklom od džamije Cvijet Srebrenice u Klagenfurtu do Memorijalnog centra u Potočarima
Osman Softić: Razbijen mit o Americi kao faktoru mira i stabilnosti

POLITIKA
Mustafa Drnišlić: Trojka prodaje državu na kašikicu i guta žabe u slast
Adnan Hamdov Pejčinović: Ulazak u politički konflikt patriotska je obaveza
Jakub Salkić: Živimo u vremenu autodestruktivnog bošnjačkog povijesnog revizionizma
Bojan Budimac: Presuđeni terorista promoviran u filozofa
Osman Softić: Simbolični ili stvarni prodor Irana u regiju Latinske Amerike

 

KOLUMNE
IZMEĐU DVIJU OBALA: “Mi smo avione pravili, a ovi danas...” (Ahmet Kurt)
KRIVO SRASTANJE: Bulgakov, Rajna, “civilizacija” i “antifašizam” (Sadik Ibrahimović)
ZAPISI IZMEĐU RATOVA: Zamalo nam jabuke dođoše glave (Amir Hasanović)
APOKRIFNI FRAZARIJ: Pripovijetka o teatru za jednu izvedbu (Irfan Horozović)
HAZNA AŠKA: Raspravljati o tajni Allahovog bića – to je srljanje u širk (Hadži Hafiz Mehmed Karahodžić/Priredio: Šaban Gadžo)

DRUŠTVO
Amir Telibećirović: Česi i Slovaci koji su primili islam impresionirani knjiama Alije Izetbegovića
Mirza Abaz: Jovan Jovanović Zmaj bio je zaljubljenik u pjesništvo Hafiza i Mirze Šafija
Alen Kalajdžija: Kad se tenderski vabi na neki simpozij
Nedim Hasić: 60 godina od upada Tolić-Oblak
Ammar Kulo: Škola u prirodi za djecu opkoljenih gradova
Izet Perviz: Stećci niz Donje Kraje

KULTURA
Ognjen Tvrtković: Jednom zvijezda, uvijek zvijezda
Almir Zalihić: Zrela proza o ljudskoj nesreći