Faridé se probijala kroz hiljade ljudi koji su u utorak ujutro žurili u kupovinu za perzijsku Novu godinu, poznatu kao Nowruz, koja je počela u utorak u 6:36 po lokalnom vremenu s proljetnom ravnodnevnicom. “Postim, obično kupujem nakon iftara, ali danas sam napravila izuzetak”, rekla je ova žena koja je došla sa sestrom i prijateljicom. Oko nje su deseci štandova s povrćem, voćem, kiselim krastavcima ili hurmama koji u ovo doba dijele prostor s tradicionalnim predmetima koji čine stol od sedam S, ili haftsin, s kojim Perzijanci dočekuju godinu.
Jabuke (seeb), bijeli luk (seer), ocat (serke), zlatne ribice (ne počinju slovom s ali su ipak dio tradicije), pa čak i zmajevi koji predstavljaju simbol ove kineske godine, kulturnog sinkretizma već neko vrijeme asimiliranog od Iranaca. Usred onoga što se doslovno definira kao perzijski bazar, prodavači su se glasno takmičili kako bi privukli pozornost kupaca.
“Sole Now mubarek (sretna nova godina)”, vikao je jedan od njih, 17-godišnji dječak iz Kurdistana koji je prodavao sonbole, perzijski naziv za zumbule, kojih u ovo doba ne bi trebalo nedostajati u iranskim domovima. “Vriska čini posjetu bazaru zabavnijom”, rekao je Mehrdad, dječak koji prodaje cvijeće. Među kupcima je bila i Faridé.
“Mislim da je za mnoge poput mene tradicija Nowruza iznimno duboko ukorijenjena, toliko da nadilazi ramazan, iako sam religiozna”, kazala je. Sve do prošle godine, kada se ramazan poklapao i s novogodišnjim praznicima, hotelima, ugostiteljskim objektima uz ceste ili drugim turističkim objektima koji služe putnicima bilo je dopušteno da svoje salone otvore tokom cijelog dana. Ostali su mogli slati samo narudžbe uz uslov da ne jedu na javnim mjestima.
Zakoni Islamske Republike su strogi kada je u pitanju ramazanski post. Nakon revolucije 1979. godine donesen je zakon prema kojem se nepoštivanje pravila tokom svetog mjeseca kažnjavalo kaznom do 60 dana zatvora ili 74 udarca bičem. Pravila su s godinama ublažavana, proporcionalno promjeni velikog dijela društva, posebno u gradovima, ali svake godine ima priča o hapšenjima ili sankcijama.
"Mislim da pokušavaju smanjiti pritisak", kaže Faridé. Njena sestra Fariba izvadila je mobitel i pokazala nekoliko poruka koje su stigle iz raznih restorana s viješću da će tokom Nowruza posluživati i doručak i ručak. “Prošle godine smo putovali i bilo je mnogo otvorenih restorana zbog turista, ali ovo je prvi put da sam ovo vidjela u Teheranu”, dodaje. Ona, za razliku od svoje sestre, nije postila. "Neću prestati raditi ono što uvijek radim na Nowruz jer je ramazan", rekao je.
Ulazna vrata jedne od najpoznatijih ćevabdžinica na čaršiji bila su prekrivena crnim platnom. Ljudi su se gomilali vani, stajali u redu da uđu. Scena se ponavljala i u drugim objektima u okolini, poput onog kojim upravlja Mehrdad, koji prodaje pizze i prženu piletinu. Gosti su mu raznoliki.
Iranska ekonomija godinama propada, dijelom i kao rezultat sankcija protiv te zemlje. Dobar dio stanovništva tvrdi da je izgubio kupovnu moć – jaz između bogatih i siromašnih ne prestaje se povećavati – a to ima veliki utjecaj, posebno na srednju klasu koja se svakim danom osjeća sve nemoćnijom. Mnogo više ove godine, kada je rial, lokalna valuta, ponovno pao.
“Ovo će spriječiti mnoge da odu u inozemstvo i putuju po zemlji. Zato je potrebno da se restorani mogu otvoriti i da se pokrene ekonomija", objasnio je Farshid, vlasnik jednog od najpopularnijih restorana u središtu Teherana. "Čini se da na neki način postoji fleksibilnost od ove godine”, zaključio je. Neki to čitaju kao znak da je vlada čula poruku Iranaca na posljednjim parlamentarnim izborima, koji su završili s najmanjim odazivom u historiji Islamske Republike.
