Činjenica je da su cijene robe široke potrošnje porasle, prije svega to se odnosi na prehrambene proizvode, od ulja, mesa, maslaca, do najavljenog poskupljenja hljeba, odnosno žitarica. Voće i povrće također je skuplje nego ranijih godina, odnosno nema onog sezonskog “pada” cijena u znatnijoj mjeri kao što je bivalo prethodnih godina.
Obično je reakcija javnosti na poskupljenja “udar na novčanike”, “narod je sve siromašniji”, “neimaština”, “sve skupo, plate nikakve” itd. Može se nabrajati do unedogled. Međutim, poskupljenje se ne smije shvatati kao nečiji hir ili prilika da se obogati, jer to sigurno nije, nego je prije svega posljedica okolnosti u kojima smo se svi našli. Okolnosti su nam svima poznate, svjetska ekonomska kriza izazvana pandemijom korona virusa.
Naime, cijeli svijet bio je skoro godinu potpuno blokiran. Niti je na tržištu bilo ponude, niti potražnje. Niti su kupci kupovali, niti su prodavci prodavali, izuzev osnovnih namirnica. Nakon godinu dana svijet se otvorio, potražnja je skočila do neslućenih razmjera, kupci su počeli manijakalno trošiti. Ponuda nije mogla ispratiti taj tempo. Tako da sada imamo veću potražnju nego ponudu i zato cijene rastu. Osnovna logika tržišne ekonomije.
KINA POKUPOVALA SAV KUKURUZ
Rast cijena započeo je u prvim mjesecima ove godine. Kako se privreda počela oporavljati, tako su prvo porasle cijene metala, i to za najmanje 40 posto. To je vodilo poskupljenju ostalih građevinskih materijala, poskupljenju gradnje općenito. Već početkom ljeta poskupjele su žitarice, što je za posljedicu imalo poskupljenje mesa. Naime, kako se kinesko tržište brže oporavljalo od krize nego zapadna tržišta i kako je potražnja na tom tržištu porasla za prehrambenim proizvodima, prije svega mesom, Kina je bila prinuđena uvoziti ogromne količine žitarica, posebno kukuruza, koji je osnova za stočnu hranu. Zbog zategnutih odnosa sa SAD-om, Kina je svoje potrebe za žitaricama zadovoljavala u Evropi, gdje su kupovali sve što se našlo na tržištu bez obzira na cijenu. Evropa se našla u deficitu sa žitaricama, pa su i cijene skočile zbog velike potražnje. Posljedica je da danas kilogram pilećeg filea plaćamo deset maraka umjesto šest, koliko smo ranije plaćali. Dodatni problem koji će se reflektirati na cijene poljoprivrednih proizvoda u vidu rasta cijena jesu ovogodišnji nepovoljni klimatski uvjeti – kasni mrazevi, grad i suša.
Osim specifičnih nepovoljnih uvjeta u zavisnosti od branše do branše, sva poskupljenja imaju isti zajednički sadržilac – transport. Od početka pandemije znali smo da su lanci snabdijevanja pokidani. Postalo je teško nabaviti robu. Ni do danas se transport robe nije “oporavio” od pandemije. Dešava se neobična situacija da se sirovine, poluproizvodi i gotovi proizvodi ne mogu transportirati od proizvođača do kupca. Maloprodajni objekti širom svijeta ostaju bez zaliha robe, a potražnja je ogromna i jedini logičan potez za obuzdavanje potražnje jeste podizanje cijena. Istovremeno, cijene transporta sve su veće jer se kompanije dovijaju na razne načine da nabave robu i, naravno, trgovci moraju podići cijenu proizvoda za onoliko koliko je poskupio transport.
Drugi važan faktor u poskupljenju, koji se odnosi na Bosnu i Hercegovinu, jeste potražnja mnogo veća od ponude izazvana velikim brojem “gostiju”. Naše tržište izuzetno je malo, kao što je i proizvodnja hrane skromna, i kao takvo nije moglo podmiriti potrebe velikog broja naših ljudi iz dijaspore koji su odmore provodili u Bosni i Hercegovini, kao i turista koji su odlučili svoj odmor provesti u našoj zemlji. S obzirom na to da je naša proizvodnja hrane nedovoljna i za domicilno stanovništvo, a kamoli za brojne goste, a kako smo već kazali, sve je teže uvoziti proizvode jer je svugdje ponuda “otanjila”, cijene neminovno moraju rasti.
LAKŠE JE PODNIJETI VISOKE CIJENE NEGO NESTAŠICU
No, poskupljenja će, osim prehrambenih proizvoda, obuhvatiti i druge segmente. Brojne multinacionalne kompanije koje imaju proizvodnju finalnih ili poluproizvoda u Kini najavljuju da će imati smanjenu ponudu, a povećane cijene svojih proizvoda u posljednjem kvartalu ove godine, koji je na Zapadu, tradicionalno, kvartal s najvećom prodajom. Problem je u transportu. Brodski transport već je poskupio, luke u Kini su zakrčene, svako malo neka se od njih zatvara zbog oboljenja lučkih radnika od virusa korona, pa su kašnjenja robe nezapamćena. Alternativni je prijevoz skuplji, što opet vodi podizanju cijena gotovih proizvoda.
Guangzhou Kina
Život u ovako umreženom svijetu, s globalnom ekonomijom koja je s bezbroj niti uvezala proizvodnju, distribuciju i prodaju proizvoda i usluga, ima svoje prednosti u smislu mogućnosti nabavke proizvoda i usluga po najpovoljnijim cijenama iz bilo kojeg kutka svijeta. Ali kako sada vidimo, ima i negativne strane. Kada niti popucaju, teško ih je ponovo spojiti. U globalnoj ekonomiji se upravo to dešava – spajanje pokidanih niti, nit po nit. Za to treba vremena.
Ekonomski eksperti procjenjuju da će se stanje stabilizirati već početkom 2022. godine. Do tada valja izdržati takozvane udare na džepove, novčanike... A moglo je i gore, visoke cijene lakše je podnijeti nego nestašicu, što je također realna opcija. Posebno se to odnosi na poluproizvode, kojih u posljednje vrijeme manjka, a ako nema poluproizvoda, ne može se, dakako, napraviti ni gotov proizvod.
