Nastavljaju se izraelski i američki pokušaji da Egipat preuzme upravljanje ulogu u vođenju pojasa Gaze. Oni pokušavaju planirati poslijeratnu fazu i prvi dan koji će uslijediti nakon sporazuma o prekidu vatre između izraelske okupacije i palestinskog pokreta otpora.
Upravljanje Gazom najveća je briga mnogih regionalnih i međunarodnih stranaka, koje Egipat vide kao važnog igrača koji može riješiti dilemu Pojasa, koji je nakon 7. oktobra postao velika glavobolja Tel Aviva i Washingtona.
Bivši direktor za moralna pitanja u egipatskoj vojsci, penzionisani general-major Samir Farag, otkrio je u televizijskom intervjuu o Sada El Balad, da je predsjednik Abdel Fattah Al-Sisi odbio američki prijedlog koji je iznio šef CIA-e, direktor William Burns, tokom njegova posjeta Kairu ovog mjeseca. Američki prijedlog traži od Egipta da upravlja Pojasom Gaze šest mjeseci.
Prvo, ova izraelsko-američka ideja o upravljanju pojasom Gaze nije nova. Tačnije, prošle godine je predstavljen više puta i svaki put je odbijen.
Prošlog novembra, američki Wall Street Journal otkrio je da je Al-Sisi odbio američki prijedlog da upravlja sigurnosnim poslovima u Gazi, s ciljem da se Palestinskim vlastima omogući da preuzmu upravljanje pojasom.
Novi prijedlog, prema curenju medija, zasnovan je na prelasku sa trenutne humanitarne situacije na civilnu upravu, a Egipat je arhitekta ove transformacije. Egipat bi trebao preuzeti odgovornost za nadzor upravljanja pojasom i sigurnosnu i vojnu koordinaciju s izraelskom stranom, što implicitno znači uklanjanje pokreta Hamas iz upravljanja Gazom.
Prema prijedlogu, Egipat će, sigurnosno, u vođenju pojasa podržati lokalne plemenske grupe, ili naoružane grupe na čelu sa protjeranim palestinskim vođom iz pokreta Fatah, Mohammedom Dahlanom, od međunarodnih mirovnih snaga, ili od zajedničkog Arapske sile, za prelazni period.
Predloženi plan predviđa ukidanje uloge Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć i rad za izbjeglice (UNRWA) i njezinu zamjenu ulogom Programa Ujedinjenih nacija za razvoj, Agencije Sjedinjenih Država za međunarodni razvoj, pored Arapske lige.
Naravno, prema svojoj viziji, Izrael teži da razoruža palestinski otpor, uništi tunele, okonča utjecaj Hamasa u pojasu Gaze i ukloni ga jednom za svagda iz pojasa Gaze.
Ovaj prijedlog se zasniva na presedanu da je Egipat preuzeo vlast i administraciju Pojasa Gaze od 1948. do trojne agresije na Egipat 1956. godine, kada je Izrael četiri mjeseca okupirao Pojas Gaze. Egipćani su se ponovo vratili da vladaju Gazom 1957. godine do poraza 1967. godine, nakon čega je Izrael okupirao pojas Gaze, Zapadnu obalu, Golan i Sinaj.
Vladajući egipatski režim može se složiti s izraelskom stranom u pogledu potrebe da se okonča Hamasova vladavina Gazom iz mnogo razloga. Najvažniji razlog je ideologija Pokreta, koja je nastala iz Muslimanskog bratstva koje se protivi vladavini Al-Sisija. Jasno odbacivanje izraelskog prijedloga od strane Kaira, međutim, ima svoje objašnjenje.
Stav Kaira proizlazi iz principa ne izazivanja tenzija i pokušaja da se poboljša stabilnost na egipatsko-palestinskim granicama, prije svega iz sigurnosnih razloga. Stoga Egipat vjeruje da Pojas Gaze moraju voditi Palestinci, podalje od bilo kakvog stranog uplitanja, osim ako nije vrlo ograničeno, i kao partneri, a ne kao apsolutni autoritet.
Egipatski stav podržava nekoliko logičnih razloga koji izazivaju zabrinutost Kaira za dan nakon rata.
Prvi od ovih razloga je iščekivanje i oprez protiv posljedica nošenja tereta vođenja gusto naseljenog regiona sa 2,3 miliona ljudi, koji ima svoje životne i humanitarne potrebe.
Drugo, Egipat strahuje od mogućnosti da se umiješa u krizu u Gazi i da bude ubačen licem u lice u sukob s palestinskim frakcijama otpora koje insistiraju da je upravljanje Pojasom Gaze interna palestinska stvar.
Treće, egipatska diplomatija smatra da isključivanje bilo kakve uloge Palestinske uprave i nepostojanje okvira za sveobuhvatno političko rješenje palestinsko-izraelskog sukoba znači zamku za budućnost. Trenutni prijedlog je samo sedativ i hitan izlaz za izraelsku okupaciju iz ćorsokaka u Gazi nakon 7 mjeseci agresije, bez jasnog ishoda.
Četvrto, sudjelovanje Egipta u upravljanju Pojasom Gaze pojačat će palestinsku podjelu i produbiti stanje neslaganja između Pojasa Gaze i Zapadne obale, što Kairo ne odobrava zbog stvarne prijetnje koju nosi cijelom palestinskom pitanju.
Peto, utjecajni egipatski zvaničnici vjeruju da će jednostavno prihvatanje prisustva unutar pojasa Gaze u okviru dogovora s okupacijom biti izgovor da se Egipat optuži za saučesništvo i učešće u ratu u Gazi, koji je odnio živote više od 100.000 poginulih i ranjenih.
Nema sumnje da bi preuzimanje uloge policajca u Gazi predstavljalo sramotu za egipatsku vojsku, koja izbjegava uplitanje u bilo kakve regionalne sukobe, poput gorkog iskustva Egipta u jemenskom građanskom ratu između 1962. i 1970. godine.
Jedan od geopolitičkih rizika koje prati istraživač zainteresiran za palestinska pitanja, Imad Al-Masry, je da će ga sudjelovanje Egipta u vođenju pojasa Gaze pretvoriti iz arapskog saveznika, ili barem posrednika, u protivnika i stranu u sukobu sa stanovnicima Gaze i palestinskim pokretom otpora. To može dovesti do sukoba s naoružanim palestinskim frakcijama, što je definitivno u interesu okupacije.
Opasnost ovog scenarija, ako se prijedlog provede, je da uprava pojasa Gaze može pretvoriti Egipat u protivnika izraelske okupacije, posebno ako postoje izraelski prekršaji protiv Pojasa Gaze, s jedne strane, ili ako Otpor izvodi ofanzivne operacije protiv okupacije pod egipatskom upravom. U oba slučaja, Egipat se može naći u konfrontaciji sa grupama otpora ili sa okupacijom.
Egipatske sigurnosne i obavještajne službe shvaćaju da ako se Egipat umiješa u krizu u Pojasu Gaze ili ako preuzme ulogu vođenja njome umjesto grupa otpora, to može podstaći egipatske mase protiv egipatskog vladajućeg režima, posebno ako Kairo postane kamen spoticanja na putu otpora u suprotstavljanju okupaciji, što režim ne želi.
Postoje i drugi problemi oko ovog pitanja, općenito, koji se smatraju bombama koje otkucavaju. Ova pitanja uključuju sudbinu mreže tunela, raketne snage Otpora, dosije zatvorenika, mogućnost da se palestinski elementi infiltriraju na Sinaj ili Izrael da izvrše atentate na nebu Gaze, sve su to dileme koje će okruživati one koji razmišljaju o vođenje Pojasa.
Posmatrači potvrđuju da izraelsko-američki prijedlog prate finansijska, ekonomska i politička iskušenja i privilegije za Al-Sisijev režim, ako prihvati vođenje Pojasa Gaze kao što je to činio prije 1967. Sadašnji režim pati od teške ekonomske situacije.
Pokušaji iskušenja se mogu nastaviti, kroz nuđenje novih beneficija vezanih za povećanje kredita, povećanje obima uvoza gasa iz Izraela, dobivanje naprednih ugovora o naoružanju i vrijednog dijela sredstava za obnovu Gaze.
General-major Samir Farag je iskreno otkrio da Egipat ne pada na iskušenja. Rekao je da je ovo jedna od najboljih odluka koje je predsjednik Al-Sisi donio i da ga je Bog nadahnuo da donese tako mudru odluku, uprkos svim finansijskim i vojnim iskušenjima, te da je predsjednik Al-Sisi odbio taj prijedlog i rekao da ljudi u Gazi bi trebali biti ti koji je vode.
U međuvremenu, Egipat je predložio poduzimanje drugih zadataka i aranžmana u vezi s nadzorom i kontrolom granica, te obučavanje palestinskih kadrova za upravljanje sigurnošću u Pojasu Gaze, uz vraćanje uloge Fatah pokreta i Palestinske vlasti unutar Pojasa Gaze ili formiranje palestinskog tehnokratska vlada za upravljanje Zapadnom obalom i Pojasom Gaze. Ovo je ranije odbacio izraelski premijer Benjamin Netanyahu svojom poznatom izjavom: „Nema Hamastana i nema Fatahstana“ (što znači „Ne vladavini Hamasa i ne pravilu Fataha“).
Pokret Hamas vodi pojas Gaze od 2007. godine, nakon što je pobijedio na palestinskim parlamentarnim izborima, što znači da će biti teško iskorijeniti Pokret koji uživa veliku podršku naroda, a čija je popularnost drastično porasla tokom rata, koji je ušao u sedmi mjesec.
Egipatski mandat nad Gazom je, opet, scenario koji služi samo izraelskim interesima, u zamjenu za mnoge geopolitičke rizike i sigurnosne i strateške gubitke za Egipat, gubitke koji se ne mogu nadoknaditi finansijskim iskušenjima koja se nude režimu Al-Sisija.
