Koliko je puta kazano da je upotreba i čuvanje suglasnika h strukturni element preko kojega se može pratiti osobenost bosanskoga jezika?! To istovremeno potvrđuje utemeljenost bosanskog kao slavenskog jezika, u kojem se, kao u najvećem broju slavenskih jezika, primjećuje očuvanost ovog suglasnika.

Nije mali broj naučnika koji su pisali o tome da je gubljenje ovog suglasnika razvijano pod utjecajem vlaškog odnosno romanskog supstrata na Balkanu. No, ovakve konstatacije nisu apsolutno prihvaćene i u svakom jeziku ne moraju biti potpuno dosljedne, ali je zato važno uočiti i prepoznati određene tendencije, što je u slučaju bosanskog jezika, dokazivo i prepoznatljivo.

To je slučaj i s glagolom bahuljati, koji je u hrvatskom, srpskom i crnogorskom, a nažalost, u nekim novijim bosanskim priručnicima, propisan u obliku bauljati. Ali, kako kaže jedna izreka, ako laže koza, ne laže rog, tako i etimologija ove riječi potvrđuje ono što je rog.

Nezaobilazni Skok objašnjava da je ispravan oblik riječi bahuljati te da je izvedena iz općeslavenskog korijena *bah-, odnosno *bъh-, što znači “prasak, lupa, vika”, a što je u vezi s korijenom *bas-, što inače znači “zujati”. Na drugoj strani, u Etimološkom rječniku R. Matasovića i dr. navodi se oblik bauljati i te se dovodi u vezi s imenicom bauk, a završni suglasnik -k, može biti formant za tvorbu, što bi značilo da je bau- korijen, pri čemu se bauljati dovodi u vezu s hodanjem, kao havet, strašilo, očito makar četveronoške.

Bez obzira na postavljene hipoteze, čini se da obje imaju osnove, iako se oblik s -h- može dovesti u vezu s korijenom *bas-, odakle je izveden glagol “basati, nabasati”, što označava vrstu kretanja, idenja, kretanja, lutanja.

Rezimirajući kazano, proizlazi nesumnjiv zaključak da se u bosanskom jeziku MORA sačuvati oblik bahuljati. Jer, bahuljanje je ipak ekspresivnije od običnog bauljanja. No, vidjet ćemo.

***

Dr. sc. Alen Kalajdžija naučni je savjetnik Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu, u kojem je obavljao i funkciju direktora u dvama mandatima. Njegova područja zanimanja jesu lingvistika i historija jezika. Do sada je ukupno objavio 72 rada, uključujući izvorne naučne članke, stručne radove i prikaze, a istovremeno je učestvovao na 54 domaće i međunarodne naučne i stručne konferencije, simpozija i okrugla stola, od čega su 25 učestvovanja od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika. Učestvovao je na više od 60 stručnih tribina i promocija izdanja iz oblasti bosnistike. Urednik je više od 20 izdanja Instituta za jezik, od čega je u 14 izdanja bilo od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika, te je bio recenzent niza različitih naučnih i stručnih djela iz oblasti bosnistike.