Vrlo je zanimljivo pratiti RTV Herceg-Bosne ovih dana. To je televizija koju Dragan Čović želi progurati u javno budžetiranje, a najava da bi se to moglo i ostvariti dala je sama “osmorka” u dokumentu Smjernice, koji je potpisala s HDZ-om. Sijele Čovićevi medijski glasnogovornici i analitičari na toj televiziji i javno pričaju ono što Bošnjaci ne bi izgovarali ni u užem krugu bliskih prijatelja. Čovićevi kerberi, dakle, javno se sprdaju s Bošnjacima, očito ohrabreni dobrom pregovaračkom pozicijom svoga gazde.
Za njih je SDA političko krilo Islamske zajednice, a Bakir Izetbegović provodi Islamsku deklaraciju svoga oca. No, neumjerenosti nikada kraja pa je, po njihovom mišljenju, “Alija bio pragmatičan, a Bakir je radikal”. Raspojasani pred državnom sofrom, javno raspodjeljuju ministarstva i javno objašnjavaju na koji način blokiraju državu, pritom nastupaju s više kulturološke pozicije, smatrajući Bošnjake zaostalom barbarskom ruljom. Jedna od osnovnih teza jeste da Islamsku zajednicu treba mijenjati i reformirati.
O stidu i odnosu prema Drugačijem izlišno je i govoriti jer očito je da su pale sve zavjese, da ne osjećaju ni zrno straha radi reakcije javnosti, bilo kakve osude ili sankcija. Može im se, za taj posao kultivacije i civilizacije Bošnjaka imaju i agreman od Američke i Britanske ambasade. Prema autentičnom tumačenju koje su uskladili s “osmorkom”, ova robovlasnička pamet trebala bi se predstaviti kao “relaksacija odnosa” između tri naroda, koja do sada nije bila moguća jer je Bošnjake predstavljao “radikal” Izetbegović. I ne samo to da bi sada Bošnjake trebala predstavljati politika suprotstavljena SDA nego je dramaturški određeno da ih neće predstavljati niko. Naime, “osmorka” eksplicite insistira da nije “bošnjačka reprezentacija”, ali zato im nije mrsko da uzurpiraju bošnjačke pozicije u vlasti.
Ovaj bezobrazluk širi se katoličkim svijetom pa od toga kako treba uređivati Islamsku zajednicu i političku stvarnost Bošnjaka ne preza govoriti ni Katolički tjednik, sedmična novina koja izlazi u Sarajevu i u vlasništvu je Vrhbosanske nadbiskupije.
Tamošnji kolumnista fra Luka Marković zagledan je u Stambol i navija da Erdoğan izgubi na predstojećim izborima u Republici Türkiye jer time “prioritet turske politike neće biti podržavanje SDA unutar bošnjačkoga naroda, nego onih političkih snaga koje žele biti dio demokratskoga, sekulariziranoga europskoga svijeta”. Fra Luka očekuje da to “otvori prostor za političko djelovanje liberalnijih Bošnjaka muslimana koji nisu opterećeni konzervativnim arapskim islamom ili onim koji zagovara Erdogan”.
Važno je da Erdoğan ode jer time bismo, tvrdi fra Luka, dobili “prosvijećeni, tolerantni europski islam – da se islam prilagodi civilizacijskim dostignućima prosvjetiteljstva, prihvaćajući i znanstvene poglede na život, kao što je to učinilo i kršćanstvo, nakon mnogih povijesnih pogrješaka”. Izražava i strah jer ni više ni manje u suprotnom im prijeti “islamska Europa” pa za to uzima primjer “ponašanje mladih muslimana u Bruxellesu nakon pobjede Maroka nad Belgijom”. Fra Luka u potpunosti zanemaruje činjenicu da su Marokanci, baš kao i Alžirci, ali i druge arapske nacije, svedeni na evropski geto u kojem ne sjaje lažni multikulturalni izlozi koji se turistički reklamiraju u prospektima pristupnih kandidata iz predgrađa zapadne Evrope.
Muslimanske manjine u Evropi su svedene na robovlasničko roblje, radničku klasu u kapitalističkom mravinjaku, koja popunjava ispražnjena mjesta nepotentne i umorne stare dame. Multikulturalna Evropa, koja se kune u svoje principe različitosti, ne podnosi njihove hidžabe i te strašne barbarske običaje već smatra da ih treba reformirati i mijenjati. Naprimjer, trebaju nam LGBT džamije, trebaju nam inkluzivni džemati u kojem svi zajedno klanjaju, a namaz predvodi nepokrivena žena. Ako to nećete, mrš u geto. I onda se čude kada izolirani manjinski subjekt poludi, kada se doista radikalizira jer nema se gdje okrenuti, jer više nema šta za izgubiti.
Međutim, to je najmanji bezobrazluk koji se otkriva u tekstu fra Luke. Sama njegova potreba da ulazi u prostor institucije Islamske vjerske zajednice govori da je nimalo ne poštuje, da je nije spreman za dijalog jer sebe smatra višim civilizacijskim stupnjem. Zapravo, upada u zamku isključivosti i ekskluzivnosti egoizma u kojoj vidi sebe katolika bliže Bogu Uzvišenom od bilo kojeg muslimana. Pa sada smatra da, ako već Bošnjaci žele da budu muslimani, mogu to, ali treba oni da im nametnu koje su to praktične osnove na kojim počiva naša vjera. Prije svega, treba da se onemogući političko zastupanje, da se muslimani liše mogućnosti da kroz politiku traže i ostvaruju svoja građanska prava, da štite svoje institucije. Kada toga nema, a nadaju se da SDA neće biti i da Erdoğana kao simbola zaštitnika balkanskih muslimana neće biti, onda je moguće da se to nesretno “zaostalo” pleme reformira na zapadne i navodno moderne postavke.
Bosna i Hercegovina bi se, stoga, trebala podijeliti na hrvatsku i srpsku zonu utjecaja koja bi svaka prema svom adetu civilizirala muslimane i učila ih evropskim vrijednostima jer oni to sami nisu u stanju. Odnosno, Bošnjaci će većinski pripadati Zapadnom Rimskom Carstvu, a manjinski Istočnom Rimskom Carstvu. Pošto su Srbi nebeski narod, to znači da će Bošnjaci u manjem entitetu odmah dobiti ulaznicu u džennet, a u dijelu pod jurisdikcijom katolika imat će priliku ekspresno pojuriti u Evropsku uniju. Efendije će biti pod starješinstvom svećenstva, mekteb će se upisivati u Katoličkoj crkvi, a medresa u Pravoslavnoj. Ne treba brinuti, dobit će muslimani rubriku u Katoličkom tjedniku, s cvjetnom dekoracijom.
Neki Bošnjaci kao da ne shvaćaju da političko obespravljivanje nije posljednja tačka. Ono znači da su provaljena vrata, da se navaljuje u intimu kuće, da će se ući i u spavaću sobu, da će doći u pitanje nulto mjesto intime. Vjera.
