Zamjenica predsjedavajućeg Vijeća ministara i ministrica vanjskih poslova Bosne i Hercegovine dr. Bisera Turković nedavno je boravila u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je održala veliki broj sastanaka s utjecajnim političarima i aktivistima. U New Yorku se sastala s Antoniom Guterresom, generalnim sekretarom Ujedinjenih nacija, a zatim je prisustvovala sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija na kojoj se raspravljalo o BiH, odnosno o imenovanju novog visokog predstavnika u našoj zemlji Christiana Schmidta. U velikom intervjuu za Stav, nakon svoje uspješne diplomatske misije, govori o stanju i perspektivama odnosa s Hrvatskom i Srbijom, o izazovima i destrukciji s kojom se suočava u svom radu, o izmjenama Izbornog zakona, o ruskim ambicijama prema Bosni i Hercegovini, o međunarodnoj poziciji Bosne i Hercegovine između Istoka i Zapada, otkriva šta su joj poručili međunarodni zvaničnici, govori o reformi pravosuđa i borbi protiv korupcije.
STAV: S obzirom na to da je hrvatska politika u svojim diplomatskim inicijativama u vezi s izmjenom Izbornog zakona u Bosni i Hercegovini nedavno doživjela svojevrsni fijasko, smatrate li da u bližoj budućnosti može doći do promjene kursa njihove dosadašnje politike?
TURKOVIĆ: Bosna i Hercegovina je domovina svih njenih građana i naroda. Jedino kroz uspješnu, funkcionalnu, stabilnu i prosperitetnu državu svako može ostvariti svoj interes i zaštititi svoja prava. U državi u kojoj svako može, kad god mu padne na pamet, za bilo čiji račun, u potpunosti blokirati napredak, reforme, donošenje odluka i opći interes niko ne može ostvariti jednakopravnost niti prosperitet. Ni građani ni narodi. To je nešto što bi svako ko se pita trebao imati u vidu kada krene da svoje ciljeve pokušava postići uslovljavanjem, opstrukcijama i političkom trgovinom. U ovoj državi ne može biti dobro samo Bošnjacima ili samo Srbima ili samo Hrvatima. Može biti dobro svima ili nikome. Tu je u osnovi sistemski nedostatak takvog pristupa i politike za koji me pitate.
Nama trebaju rješenja koja će otkloniti diskriminatorske odredbe, ali donijeti i prohodnost odluka i funkcionalnost države. Republika Hrvatska jeste imala nekoliko tih inicijativa, “non-paper”, neka lobiranja, vjerovatno s namjerom da se ojača pozicija HDZ BiH u pregovorima. I nije to bilo nimalo bezazleno. Radi se o jako osjetljivom pitanju. Taj osjetljivi balans nacionalnog i građanskog je mač s dvije oštrice.
Morali smo uraditi mnogo toga da razjasnimo pravo stanje stvari i sve zamke koje su postavljene. No, kada se stvari do kraja osvijetle, kada se upali svjetlo, onda je svima jasno da je budućnost samo u prihvatanju istinskih evropskih standarda, a ne nekog jednostranog tumačenja. Da se vratim na vaše pitanje, ne znam šta će se desiti u budućnosti, ali znam da bolje budućnosti za cijelu regiju neće biti dok god preostali tragovi hegemonije susjeda, koje su ovu regiju, posebno BiH, toliko koštale, ne puste Bosnu i Hercegovini i njene narode na miru da u stabilnosti sami grade svoju državu.
STAV: Koji su uopće uvjeti da se odnosi promijene i jeste li Vi dobili dojam da u Hrvatskoj postoji politička snaga koja bi bila usmjerena prema dijalogu, a ne prema tvrdolinijaštvu i zašto ne reći – sukobljavanju? Uostalom, bili ste bosanskohercegovački diplomata u Hrvatskoj za vrijeme Agresije na Bosnu i Hercegovinu i dobro ste upoznati s historijatom hrvatsko-bošnjačkih odnosa, kao i odnosnom službenog Zagreba prema Bosni i Hercegovini.
TURKOVIĆ: Mislim da nikada nisu bili bolji uvjeti, odnosno, već je krajnje vrijeme da odustanu od politike koja djeluje kao želja za ostvarenjem nekakvih ratnih ciljeva u Bosni i Hercegovini. Nekad mi se čini da je Hrvatska kao članica Evropske unije i NATO prošla tu vrstu katarze i da iskreno i dosljedno želi dobrosusjedske odnose.
U privatnim razgovorima s hrvatskim zvaničnicima oni često i govore da su politike tzv. Herceg-Bosne i Mate Bobana prošlost s kojom je Hrvatska raskrstila. I doista u nekim stvarima imamo podršku i saradnju s njihove strane. To treba poštovati. Možda oni samo žele iskoristiti pritisak koji na BiH i Bošnjake pravi Dodik da bi lakše dobili ustupke koje traže u pogledu Izbornog zakona, ali zar je stavljanje na stranu negatora genocida i, na koncu, ako ćemo koristiti taj ratni rječnik, na stranu agresora koji je napao i Hrvatsku način da ostvarite svoje političke ciljeve?
Pogledajte samo situaciju u bosanskohercegovačkom entitetu RS, gdje Dodik ima apsolutnu vlast. U ovom dijelu Bosne i Hercegovine se ne dozvoljava podučavanje bosanskog i hrvatskog jezika, Bošnjaci i Hrvati skoro da ne postoje u javnim institucijama i preduzećima. Hrvati, koji su skoro potpuno nestali u ovom dijelu BiH, diskriminirani su i zajedno su s Bošnjacima građani drugog reda. Istovremeno, Dodik često napada banjalučkog biskupa Komaricu i optužuje ga da širi laži.
Ne može Hrvatska kao Srbija sjediti na dvije stolice. Ja sam uvjerena da većina Bošnjaka i Hrvata žele da se ova situacija riješi, da se relaksiraju odnosi, da se okrenemo rješavanju životnih pitanja, a imamo ih napretek. Postoji neka vrsta razumijevanja da mora doći do reseta i to je dobra osnova. Ali, bilo kakvo daljnje zaoštravanje, retorika i lobiranja sa strane ne doprinose dogovoru. Niko u dogovoru neće biti gubitnik sigurno. Uvjerena sam da je pristup predsjednika Izetbegovića u pregovorima apsolutno ispravan i, nakon svega, umjereni sam optimista. Vjerujem da će i posjeta delegacije SAD i EU doprinijeti približavanju rješenju, ali ti pregovori ne smiju blokirati napredak u drugim poljima.
STAV: Mene je zaintrigiralo da ste rođeni u Sisku. Nisam primijetio da su hrvatski mediji to primijetili, eto, barem u sličnom intenzitetu kao što je to u slučaju novog zagrebačkog gradonačelnika Tomaševića, koji je porijeklom iz Bosanske Posavine. Nedavno je bila i godišnjica Sisačke bitke iz osmanskog perioda. Bilo je nevjerovatno čitati nacionalističke napise nekih hrvatskih analitičara kojima se i dalje priviđa turska prijetnja, a Hrvatsku vide kao prostor tzv. predziđa kršćanstva. Je li u tome problem, u nekom refleksu koji je potpuno iracionalan, a proizvodi nevjerovatne predrasude prema Bošnjacima? Kako s tim izaći nakraj, kao da je u pitanju nemoguća misija i začarani krug?
TURKOVIĆ: Koketiranje, da se blago izrazim, s tvrdim nacionalizmom, populizmom, ksenofobijom i islamofobijom uvijek je bilo teško iskušenje za evropsku kršćansku desnicu. To im je kao neki kolač kojem teško odolijevaju. Nije to samo Hrvatska, ima još država u EU koje imaju tu vrstu problema.
Raspirivanje te vrste euforije koja donosi brze i nesigurne glasove opasna je igra. Populizam nikada ne donosi dobro, ali to je realnost. Ne smijemo biti naivni. Protiv takvih procesa se treba boriti znanjem i istinom. Evropa je pronalazila način da posljednjih 70 godina kanališe i suzbije tu negativnu energiju koja se javlja često u krizama. Vjerujem da će i naši zapadni susjedi pronaći demokratsku i odgovornu snagu da te srednjovjekovne kategorije i srednjovjekovnu sliku svijeta ostave historičarima, a da se okrenu budućnosti.
Odrasla sam u porodici i okolnostima koji su mi omogućili da život na Balkanu posmatram i doživim iz različitih uglova. To je svojevrsno bogatstvo ovog dijela svijeta. Model postoji, ne treba ga ova generacija izmišljati, Bosna je to pokazala kroz stoljeća. Zato smo nerijetko i plaćali cijenu te želje da živimo zajedno i u miru.
STAV: Kada govorimo o odnosu Srbije prema Bosni i Hercegovini, mi primjećujemo da Aleksandar Vučić u kontinuitetu šalje pomirljive poruke prema Bošnjacima, ali odmah zatim svojim djelima, prije svega mislim na otvorenu podršku Dodikovoj secesionističkoj politici i negiranju Genocida nad Bošnjacima i haških presuda, pokazuje sasvim drugu perspektivu. Kako uopće vjerovati političaru koji ispoljava takvu vrstu licemjernog odnosa?
TURKOVIĆ: Naš odnos prema Srbiji je iskren. Mi želimo da Srbija prepozna i prizna ono što se desilo u prošlosti, da prizna Genocid, međunarodne presude, da osudi i prekine s takvom politikom te da se okrene evropskim vrijednostima i demokratskom razvoju. I pored svega što se dogodilo, agresije i genocida, BiH je spremna da gradi dobrosusjedske odnose, zarad mira i budućnosti naše djece. Ali, ako vi slavite osuđene za ratne zločine, odlikujete i štitite ih, odbijate priznati istinu, ignorirate državne institucije BiH i njihove nadležnosti, onda teško možete očekivati da vam se sve vjeruje na riječ.
Bojim se da Vučić u ovom trenutku ne cijeni dovoljno naš iskren odnos i pomoć koju mu pružamo tražeći da i Srbija započne katarzu ka evropskim vrijednostima. Ta njihova politika “dobrog i lošeg policajca”, u kojoj Vučić drži konstantne pridike o poštovanju i uvažavanju, ali onda povezuje Kosovo i RS, pa onda podržava suverenitet BiH dok odlikuje Dodika koji otvoreno traži secesiju, nije neka spektakularna politička inovacija i očito je providna. Njome oni nanose štetu ne samo Bosni i Hercegovini i Srbiji nego cijeloj regiji koja ostaje zarobljena u neostvarenim hegemonijama koje su kulminirale u najgorem genocidu na evropskom tlu od Drugog svjetskog rata.
Ono što je važno da ljudi u BiH shvate i razumiju jeste da se Srbija i Vučić sve manje pitaju za budućnost BiH. Mi više ne ovisimo od njihove politike. Ona jeste izazov i nerijetko prepreka, posebno jer mogu da, očito još uvijek bez posljedica, koriste dejtonske mehanizme blokade kada im je to u interesu. Uprkos tome, BiH je pronašla svoj put, put ka EU i NATO.
STAV: Kada smo kod Srbije, mnoge u Sandžaku zanima tamošnji bh. konzulat, odnosno vide to kao svojevrsnu slamku spasa iz matične domovine koja će im pomoći u približavanju s maticom. Imate li ideju o kadrovima i kada bi se taj konzulat mogao otvoriti?
TURKOVIĆ: Dobra vijest jeste da je Predsjedništvo BiH usvojilo budžet za ovu godinu. Otvara nam se mogućnost da taj projekt realiziramo u dogledno vrijeme. Aktivnosti su već pokrenute i vjerujem da će to biti važan korak naprijed.
STAV: Nedavno ste imali vrlo zanimljivu raspravu s ruskim diplomatom. Prema Vašim saznanjima, do koje mjere Rusija podržava subverzivnu srpsku politiku prema Bosni i Hercegovini i na koje sve načine pokušavaju unazaditi međunarodnu poziciju naše zemlje?
TURKOVIĆ: Vidite, na sjednici Vijeća sigurnosti sam predstavljala državu i imala sam obavezu da pojasnim kako stvari stoje, posebno nakon replike ruskog ambasadora. BiH teži da ima dobre odnose s Ruskom Federacijom, ali isto tako očekujemo da oni poštuju odluku građana i institucija BiH da idu putem evroatlantskih integracija.
Zapadni diplomati nerijetko govore kako ruski utjecaj ne treba ni precijeniti niti potcijeniti. Slažem se s takvom pozicijom. Ako tražite da budem preciznija, mislim da Rusiji, za razliku od retrogradne politike Milorada Dodika, nije konačni cilj da dođe do raspada BiH, već samo da oni kao država zadrže veći utjecaj u suverenoj BiH zarad nekih svojih političkih ili ekonomskih ciljeva.
Mislim da ni Rusija ne bi podržala Dodikov separatizam. Voljela bih kada bi Moskva potpuno razumjela da čak i verbalnim protivljenjem ili usporavanjem evroatlantskih integracija, bez obzira na njihov konačni motiv, pomažu destabilizaciju cijele regije te na direktan način narušavaju odnose. Uvjerena sam da bi ulazak BiH u EU i NATO, jer bi postala funkcionalnija i snažnija država, omogućio i kvalitetnije odnose s Rusijom.
STAV: Imaju li Srbi razloga da se boje novog visokog predstavnika u BiH? Prema njihovim reakcijama i izjavama, čini se da je upravo tako. Dobili ste podršku američke (i NATO) politike u svojoj nedavnoj diplomatskoj misiji. Bez obzira na to, dio srpske i hrvatske politike na to ne gleda kao na uspjeh Bosne i Hercegovine nego kao na bošnjačko podmetanje. Dodik je čak nedavno ponovo izjavio da ne treba vjerovati Bošnjacima i Hrvatima, spominjući i globalne zavjere. Kao da smo se vratili u vrijeme kada je srpska politika propagandno tvrdila da postoji neka “mudžahedinsko-vatikanska zavjera”, zar ne? Za čiju dobrobit radi ministrica Bisera Turković?
TURKOVIĆ: Bosanski Srbi imaju historijsku šansu, kao i Bošnjaci i Hrvati, ali i svi ostali narodi i građani BiH, da zajedničkim snagama osiguraju mirnu i stabilnu budućnost u evropskoj porodici. Ne razumijem strah od reformi koje vode ka članstvu u EU. Nisam sigurna da se tu radi o bilo kakvom strahu ili opravdanoj zabrinutosti, prije da je riječ o običnoj politizaciji pojedinih političara kojom se žele spriječiti jačanje vladavine prava, zakona, države, društva jednakih šansi i prosperiteta.
Vjerujem da će novi visoki predstavnik pomoći BiH. Imali smo već godinama neaktivnog Inzka, koji je morao koristiti mehanizme deblokade koje ima na raspolaganju. Niko od Schmidta ne traži da radi posao bh. vlasti, ali njegova je uloga jasna, tamo gdje je riječ o podrivanju Dejtona, a ono se može manifestirati na različite načine, OHR ima svoju jasnu ulogu. Ne može neko, recimo, bez posljedica ponižavati Ustavni sud BiH i odbijati provoditi njegove odluke. Ranije sam govorila da će u boljoj BiH i Srbima biti bolje. Kome nije u interesu da država bolje funkcionira, da imamo bolje propise, više investicija, stabilnije okruženje, više radnih mjesta, bolju zdravstvenu zaštitu, bolje obrazovanje, da se snažnije borimo protiv nezakonitosti, korupcije?!
Stvari su jednostavne, ali tu imamo problem što pojedini političari, kada osjete da je njihova vlast ugrožena, nemaju skrupula i raspiruju nerealne ambicije i snove o tome da je sreća u novim podjelama i destrukciji države BiH, a sve kako bi zadržali fotelje i bogatstvo. Zaboravljaju da su Bosna i bosanski narod nadživjeli sve svoje neprijatelje tokom cijelog milenija. A bilo ih je i daleko moćnijih.
STAV: Prema Vašem mišljenju, koji će biti utjecaj nedavnih haških presuda na odnos međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini? Šta Vam poručuju strani diplomati i državnici s kojima ste se nedavno susretali, a popis Vaše diplomatske inicijative je pogolem?
TURKOVIĆ: Haške presude, koliko god mi njima nekada nismo zadovoljni i koliko god one bile samo mrva ovozemaljske pravde, imaju nemjerljiv značaj. Prvi put je Genocid na Bošnjacima, a bilo ih je kroz historiju više, istražen, utvrđen, presuđen i međunarodno priznat. To je jedna od najvećih pobjeda Bosne i Hercegovine. Nekada mi u ovoj svakodnevnoj teškoj borbi za sitne korake naprijed izgubimo iz vida razmjere pobjeda koje su ostvarene.
Nikad nemojte zaboraviti da je plan bio da ove zemlje nestane, da jednog naroda nestane, da se izbrišu tragovi njegovog postojanja, da se uklone džamije i mezarja, a da su danas ta država i taj narod na pragu punopravnog članstva u najsnažnijem političkom i vojnom bloku u svijetu.
Nije ta borba završena, ima još posla i opasnosti, ali napredak se ne smije izgubiti iz vida. Mi sada u miru možemo debatirati o tome jesmo li mogli uraditi više, je li bilo boljih kadrovskih rješenja, je li bilo korupcije ili ne...
Svi međunarodni zvaničnici s kojima sam evo posljednja dva mjeseca razgovarala daju nesumnjivu podršku našim naporima da gradimo i branimo BiH. Tu nema nikakvog odstupanja ni milimetra. Svi “baloni” poput “non-papera” samo su pokazali da višegodišnja kampanja protiv BiH nije dala očekivane rezultate. Sjetite se miliona dolara poreskih obveznika koje je Dodik bacio za lobiranje u SAD, da bi se danas nalazio na crnoj listi.
Ne treba naravno potcijeniti izazove i destrukciju s kojom se suočavamo. Ona je možda i glavni razlog zašto dio mladih ljudi odlazi iz BiH, jer ta zapaljiva retorika, taj hibridni i medijski rat, ta negativna energija koja se emitira u javnost umara i demotivira mlade koji onda traže šansu negdje drugo. Na tom polju moramo pojačati napore i odlučnije braniti pozicije BiH.
STAV: Čini se, što više radite, da su napadi na domaćem terenu na Vas žešći. Nimalo slučajno, zar ne?
TURKOVIĆ: Najmanje je problem što sam ja na meti. Svako ko predano i odgovorno radi svoj posao nađe se prije ili kasnije na meti kampanje koja se vodi protiv BiH.
STAV: Korupcija izjeda bh. društvo, ima li napretka u reformi pravosuđa?
TURKOVIĆ: Reforma pravosuđa je naša obaveza na evropskom putu, ali ne samo to, ona je od vitalnog značaja za državu. Vladavina prava i društvo jednake šanse te borba protiv korupcije su naš imperativ.
Nerijetko se u te oblande “borbe protiv korupcije” različitim medijskim spinovima uvijaju pokušaji slabljenja institucija, političkog odstrela pojedinaca, nerijetko na štetu probosanskih političkih snaga, a bez pravog pravnog osnova.
Pravosudni resursi se koriste za nekakve političke obračune, otvaraju se predmeti, a čvrstih optužnica je malo, dok pravi kriminalci slobodno hodaju ulicama. Da je, primjerice, Tužilaštvo BiH s istim entuzijazmom pristupilo predmetu “Ikona”, koji je nanio ogromnu međunarodnu štetu BiH, ili procesuiranju neprovođenja presuda Ustavnog suda BiH ili brojnih drugih slučajeva, napada na povratnike, džamije u RS, kao što je, recimo, u slučaju provjere diplome direktora Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, možda bi se moglo reći da ima nekih rezultata. Ovako, čini se da su potrebe za dubokim reformama neumoljive.
STAV: Nešto slično sam Vas već upitao u intervjuu za Stav netom nakon što ste najavljeni na poziciju ministrice vanjskih poslova, ali sada bih volio da to elaborirate iz svog iskustva zadnje dvije godine na poziciji glavne ličnosti bosanskohercegovačke diplomatije. Ima li Bosna i Hercegovina šanse da bude most između Istoka i Zapada? Prije svega, prepoznaju li se ta naša pozicija i na Istoku i na Zapadu?
TURKOVIĆ: Bosna i Hercegovina ima vrlo povoljan međunarodni položaj. Imamo moćne i iskrene prijatelje širom svijeta. Svijet stalno gradi nove mostove, i teško je govoriti i tim nekadašnjim okvirima Zapada i Istoka, u svijetu gdje globalne korporacije su već odavno prevazišle državne, nacionalne, kulturne pa i civilizacijske granice. Imamo veliku šansu da u narednih dvije tri decenije kapitaliziramo potencijal koji imamo, ne samo ekonomski, neko i kulturološki, tehnološki, naučni, jer ljudi širom svijeta imaju, da tako kaže, poseban osjećaj za BiH.
Naravno, poslovni i politički svijet ima svoja pravila, ali ima i ono nešto što je više od čistog profita i interesa. Na tim osnovama gradimo jednu strategiju koja bi taj brend Bosne i Hercegovine izdigla iz ratne paradigme u dimenziju moderne, razvijene evropske države, koja svoje različitosti doživljava kao prednost i identitet kakav je rijetkost u svijetu. Za to neće biti dovoljno samo da pričamo o tom mostu između Istoka i Zapada, nego da doista zakopamo lopate i napravimo i taj i mnoge druge mostove. Bagerima, kamionima, teškom mehanizacijom, ali i visokim tehnologijama IT industrije, naukom, turizmom itd.
STAV: Koliko smo izgubili zbog sprečavanja arapskih turista da posjećuju Bosnu i Hercegovinu? Bili ste ambasadorica BiH u Kataru. Možete li nam iz tog iskustva posvjedočiti koliko su besmislene tvrdnje onih koji imaju neku vrstu straha od Arapa?
TURKOVIĆ: Štete će se mjeriti milionima maraka. To je mrlja na aktuelnim ministrima koji blokiraju jednu takvu odluku. Niti jednog trenutka nisam to pitanje htjela dovesti u ravan ideologije, ali su oni sami spomenuli da to “nije islamofobija”. Bojim se da je to i nešto gore od toga. Bojim se da je to politika koja smatra da treba spriječiti napredak države, pa čak i po cijenu vlastite štete. Jer, od PDV-a koji bi platili turisti iz Saudijske Arabije korist bi imali svi građani BiH. Ovako je to samo ogolilo na šta je spremna destruktivna politika o kojoj smo ranije govorili.
STAV: Imate li aktivne kontakte i susrete s bosanskohercegovačkom dijasporom? Koliko Vam pomažu u lobiranju? Često spominju ministarstvo dijaspore kao imperativ. No uglavnom ga zagovaraju Bošnjaci u dijaspori koji očito ne shvataju do koje se mjere susrećete s opstrukcijama u radu.
TURKOVIĆ: Naravno. Oslanjamo se na njihovu aktivnost i podršku. Iako je u tom pogledu Ministarstvo civilnih poslova BiH direktno nadležno i vodi aktivnosti u tom smislu, moramo posebno istaći dio patriotskih organizacija u SAD koje su imale vrlo pozitivnu ulogu.
