Građani Bosne i Hercegovine rasuti su po cijelom svijetu i u gotovo svim zemljama imaju svoje male zajednice unutar kojih djeluju i oživljavaju svoju tradiciju. U Mađarskoj djeluje zajednica građana bh. porijekla, katolika, koji se nazivaju Bošnjacima. Svakodnevno čuvaju bosansku tradiciju, nose bosanske nošnje, a u Pečuhu čak jedna od glavnih ulica nosi ime Bošnjačka. U Bosni i Hercegovini se o bošnjačkoj zajednici u Mađarskoj ne zna gotovo ništa. Tek nedavno, boravkom jednog od članova zajednice u Tuzli saznali su se vrijedni detalji.
Činjenica koja je u BiH gotovo nepoznata je da u Mađarskoj djeluje bošnjačka zajednica katolika koji vuku porijeklo iz Bosne i Hercegovine, a koji se nazivaju Bošnjacima. Bošnjačka zajednica broji 8.000 članova. Svi oni čuvaju bosansku tradiciju. Na čelu bošnjačke zajednice je sveučilišni profesor i sociolog Ivica Đurok iz Mađarske. Kaže da u nekim naseljima u okolini Pečuha ljudi čak nose nošnju bosanskih krajeva: „Suočiti ćete se s činjenicom da je ta nošnja gotovo istovjetna s nošnjom koja je u okolici Olova i nekim tim područjima. Pitanje je moralnog i identičkog aspekta jako važno za te ljude, za tu zajednicu.“
I dok se neki bh. državljani dans odriču svoje domovine, ljudima koji pripadaju bošnjačkoj zajednici u Mađarskoj veoma je važno da ih BiH zaštiti, jer oni žele upravo svoju matičnu zemlju. Oni na taj odgovor još uvijek čekaju, kaže profesor Đurok:
„U Pečuhu ima sedam naselja gdje kažu za sebe da su Bošnjaci. Kažu da su katolici, iz Bosne, i pitaju: “Imamo li mi pravo na svoju matičnu domovinu koja se zove Bosna i Hercegovina? Na ovo pitanje netko treba da nam odgovori. Mi znamo odgovor. Ima li Bosna i Hercegovina neku obavezu brinuti se o tim ljudima? Ne financijski, to nam ne treba, ali u moralnom smislu – ima li Sarajevo, Tuzla, općenito Bosna i Hercegovina, neke obaveze da se brine o nama?“
Bez obzira na bilo kakvu podršku iz BiH, pa i moralnu, bošnjačka zajednica u Mađaskoj ima sjajnu budućnost. U nju se sve više uključuju mladi koji žele pronositi bosansku tradiciju. Na to je profesor Đurok veoma ponosan:
„Evo, radi primjera, ovo se dogodilo prije par dana. Studentica dolazi kod mene i ja kažem: ‘Šokice’, a ona kaže: ‘Ne, ne, ja sam Bošnjakuša’. Ja opet kažem: ‘Ne, vi ste Šokica’, a ona: ‘Ne, ja sam Bošnjakuša. Da li trebam išta osim toga kazati?’”
