Mnogi mediji prenijeli su informaciju o svojevremenom skandiranju navijača „Partizana“ košarkašu Džananu Musi tokom utakmice koja je igrana u glavnom gradu Srbije u maju 2023. između košarkaških klubova „Partizan“ i „Real“. Slična skandiranja, nažalost, i dalje se ponavljaju, samo se akteri pojedinačno mijenjaju. Ono što je u jezičkom smislu posebno zanimljivo jeste to što je većina naših medija prenijela ili sintagmu Musa, Turčine!, ili pak cijelu rečenicu s ostatkom vulgarno rimovanog sadržaja.

I zanimljivo, malo je ko od naših medija vodio računa o tome kako se treba u datom kontekstu napisati epitet koji je slavodobitno i na peškeš dobio bosanskohercegovački košarkaš Džanan Musa.

Poznato je pravilo da se etnici odnosno etnonimi pišu velikim slovom, ali nažalost neobaviješteni prenosioci informacija, ako se tako može i smije kazati, nisu svjesni toga da se navedena riječ piše malim, a ne velikim slovom, jer navedeni košarkaški dragulj nije u etno-nacionalnom smislu Turčin, da bi se navedena leksema pisala velikim slovom, iz čega proizlazi da se Musa, uvjetno kazano, piše „turčin“ (MALIM SLOVOM), jer se ova riječ odnosi na vjersku pripadnost koja je u južnoslavenskim jezicima metonimijski prenesena s etničke na religijsku pripadnost.

U prilog tome govori i glagol turčiti, koji znači „islamizirati“ odnosno „prihvatiti islam“, koji je zabilježen u starijoj pa i novijoj jezičkoj praksi u različitim književnojezičkim tekstovima i bosanskog i srpskog i hrvatskog jezika, pri čemu leksikografska obrada u različitim rječnicima daje navedeno objašnjenje „prihvatanja islama“.

To su, zapravo, isti oni „turci“, a zapravo Bošnjaci, nad kojima se, i prema sadržaju poznate srpske epske pjesme Početak bune protiv dahija, vrši osveta dahijama u Biogradu (Beogradu) početkom 19. st., sa starcem Fočom od stotinu ljeta i drugim akterima bošnjačke provenijencije. Kulminacija se, nažalost, dogodila padom Srebrenice, kada Mladić navještava osvetu istim tim „turcima“ nakon bune protiv dahija.

Zato treba imati u vidu da, kad god se govori u epici ili nerijetko drugim narativima o turcima, da je riječ o muslimanima odnosno konkretno Bošnjacima, pa i u Biogradu s početka pretprošlog stoljeća. (A da je Biograd nekad bio dobro naseljen Bošnjacima, svjedoči više spomenika, među kojima vrijedi spomenuti npr. slučaj Mula Mustafe Bašeskije, koji, kako u svom Ljetopisu zapisa da 24. svibnja 1760. odlazi u ovaj grad iz Sarajeva kako bi riješio zaostavštinu iza svoga amidže, kao i slučaj iz tog doba Osmana, sina Abdurahmanova, Beograđanina Bošnjaka, koji, prevodeći od 1770. do 1777. jedan botanički leksikon na osmanskoturski, sporadično spominje imena bilja na bosanskom jeziku.)   

I na kraju. Dok je trajala spomenuta utakmica, za to vrijeme, jedan drugi „turčin“ najuspješniji je bio u redovima „Partizana“ – Alen Smailagić, iako nije čašćen atributima kojima je obasipan Musa.

A muke navijačkog orgazma – ostat će zapisane.

***

Dr. sc. Alen Kalajdžija naučni je savjetnik Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu, u kojem je obavljao i funkciju direktora u dvama mandatima. Njegova područja zanimanja jesu lingvistika i historija jezika. Do sada je ukupno objavio 72 rada, uključujući izvorne naučne članke, stručne radove i prikaze, a istovremeno je učestvovao na 54 domaće i međunarodne naučne i stručne konferencije, simpozija i okrugla stola, od čega su 25 učestvovanja od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika. Učestvovao je na više od 60 stručnih tribina i promocija izdanja iz oblasti bosnistike. Urednik je više od 20 izdanja Instituta za jezik, od čega je u 14 izdanja bilo od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika, te je bio recenzent niza različitih naučnih i stručnih djela iz oblasti bosnistike.