Nedavno dobih upit o problemu deklinacije višekomponentnih imena muškog roda. Za primjer mogu poslužiti imena nekih naših književnih umjetnika kao što su npr. Osman Nuri Hadžić, Abdurezak Hifzi Bjelevac, Muhamed Hevai Uskufi ili npr. Musa Ćazim Ćatić, Mehmedalija Mak Dizdar itd. Iako naši normativni priručnici daju rješenja, kao i sama jezička praksa, nije zgoreg podsjetiti se na ovu pojavu. Najprije treba navesti prvo i osnovno pravilo, a to je da se muška imena i prezimena kao sastavni dio datog antroponima dekliniraju u cjelini: Mak Dizdar, Maka Dizdara, Maku Dizdaru...
Za razliku od muških, u ženskim antroponimima deklinira se samo ime, dok se prezime ne mijenja: Sehija Husić, Sehije Husić, Sehiji Husić... Isto tako, može se reći da isto pravilo vrijedi i za višekomponentna ženska imena: Nasiha Kapidžić-Hadžić, Nasihe Kapidžić-Hadžić, Nasihi Kapidžić-Hadžić..., iako u nekim ženskim prezimenima može doći do kolebanja u ovoj deklinaciji, što je posebna priča.
Eh, što se tiče ovih višekomponentnih muških antroponima, pravilo vrijedi kao i za slučajeve u kojima se javlja samo ime i prezime, bez obzira na to je li riječ o umetnutom orijentalnom pjesničkom pseudonimu koji završava na -i (Nuri, Hevai, Uskufi, Hifzi...), ili da je riječ o običnom pseudonimu (Mak, Ćazim...), ili pak da je riječ o hipkorističkom nadimku (Ado, Aco, Buco, Mijo – bez obzira na poziciju u strukturi antroponima), npr.: Osman Nuri Hadžić, Osmana Nurija Hadžića, Osmanu Nuriju Hadžiću..., odnosno Musa Ćazim Ćatić, Muse Ćazima Ćatića, Musi Ćazimu Ćatiću..., odnosno Admir Ado Hadžić, Admira Ade / Ada Hadžića, Admiru Adi / Adu Hadžiću... S obzirom na navedene i vrlo jednostavne principe, bolje se rukovoditi ovim načelima nego ubacivati crtice između pseudonima ili nadimka i prezimena u paradigmi: *Osmana Nuri-Hadžića, *Osmanu Nuri-Hadžiću, s *Osmanom Nuri-Hadžićem. Pravila su u principu lahka – osim strancima koji uče bosanski jezik!
***
Dr. sc. Alen Kalajdžija naučni je savjetnik Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu, u kojem je obavljao i funkciju direktora u dvama mandatima. Njegova područja zanimanja jesu lingvistika i historija jezika. Do sada je ukupno objavio 72 rada, uključujući izvorne naučne članke, stručne radove i prikaze, a istovremeno je učestvovao na 54 domaće i međunarodne naučne i stručne konferencije, simpozija i okrugla stola, od čega su 25 učestvovanja od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika. Učestvovao je na više od 60 stručnih tribina i promocija izdanja iz oblasti bosnistike. Urednik je više od 20 izdanja Instituta za jezik, od čega je u 14 izdanja bilo od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika, te je bio recenzent niza različitih naučnih i stručnih djela iz oblasti bosnistike.
