Princ realpolitike, siva eminencija nekoliko američkih administracija, najprominentniji evropski doseljenik u Sjedinjenim Američkim Državama Henry Kissinger je 2014. godine u tekstu objavljenom za Washington Post branio tezu ukrajinske finlandizacije. Još krajem januara smo u Stavu, sluteći ozbiljnost ukrajinskog problema, objavili tekst Smije li Finska prići NATO-u, a danas je pitanje do jučer nepoznate finlandizacije mainstream, pri čemu su se sve teze iz gore navedene analize obistinile.

Na sceni je smrt koncepta vojne neutralnosti unutar evropskog kontinenta, bez iznimke, a samo idealisti i filantropi smatraju da Švicarska nema tajne sigurnosne sporazume s NATO savezom, kao uostalom i Austrija. Evropski kontinent niko ne bi mogao tako dobro natjerati na mobilizaciju kao što je to uradio Putin. Upravo je on postao vezivno tkivo evropskih partnera, iako su dileme, dubinski procjepi i različita poimanja i dalje jako prisutni u briselskim redovima. Tvrdio je 2014. godine nikad zaboravljeni u javnom prostoru Henry Kissinger da je koncept finske neutralnosti najbolje rješenje za ukrajinsko pitanje, pritom snažno napavši model koji je ponudio tada Janukovič. Iako genijalan, ni Kissinger nije u karijeri bio lišen pogrešaka u predikcijama, analizama i u tom je pogledu sukrivac kineske superekspanzije u ekonomiji.

Naravno, dobri stari Henry (protiv kojeg se vodio postupak za iniciranje nekoliko ratova) uživa u svom konformizmu i na tome mu ne treba zamjeriti ako uzmemo u obzir da je svaki savjet američkom predsjedniku naplaćivao i do 30.000 dolara. Ali ruku na srce, pristupanje Finske i Švedske (posebno Finske) u NATO savez poboljšava sigurnosnu arhitekturu kontinentalne Evrope. Finska armija, o kojoj smo pisali, odnosno njene sugestivno nazvane Finske odbrambene snage, ima perspektivu rapidnog i galopirajućeg razvoja od raspada Sovjetskog Saveza. Taj je razvoj metodičan i potpun, te obuhvata sva tri vida oružanih snaga sa specijalističkim i opštim rodovima. Sigurnosna politika kao i doktrina odbrane anticipiraju, iako stidljivo, ali dovoljno razgovijetno, samo jednu sigurnosnu i prijetnju i opasnost i izazov – Rusku Federaciju. Zbog toga, iako su oružane snage profesionalizirane, obavezni vojni rok postoji te je u javnom diskursu Finske etabliran kao conditio sine qua non.

S tim u vezi treba imati na umu da je Finska, iako demografski slaba, naspram ogromne teritorije, u budućim i savremenim projekcijama ozbiljan partner. Koliko je Finska ozbiljan partner, ukazuje i činjenica da je čak 80 posto mladih služilo vojni rok u sklopu klasične vojne obuke uz rodovsku specijalističku.

KOPNENA VOJSKA FINSKE

Finske odbrambene snage u sastavu kopnene vojske imaju oko 4.300 profesionalaca (vojnika, podoficira i oficira po ugovoru), dok je godišnja mobilizacija brojnosti oko 13.000 regruta, pri čemu bi cjelokupno na godišnjem nivou finske odbrambene snage bile snage 17.300 vojnika. Vojni je rok obavezan, te po vidovima u kojima se služi različito po trajanju, pri čemu se služi u sva tri roda. Također postoji i aktivna rezerva brojnosti oko 80.000 vojnika, s tim da su godišnje vježbe aktivne rezerve obavezne i da se izvode svake godine po 80 dana. Ukupno rezervni sastav s aktivnom rezervom broji 200.000 rezervista. Srazmjerna malobrojnost kopnene vojske u mirnodopskim uvjetima nadomješta se snažnim mobilizacijskim potencijalom koji se zanavlja, a s druge strane cjelokupna armija visokotehnološki je opremljena.

Kod opremanja finskih odbrambenih snaga u toku hladnog rata kupovalo se i s Istoka i sa Zapada kao uvjet, međutim, danas se ipak nastoji kupovati od zemalja članica EU i NATO-a, dok jednu paletu proizvoda rade i Finci za svoje, ali i izvozne potrebe. Sovjetski tenkovi T-54, T-55 i T-72 zamijenjeni su njemačkim “Leopardima” 2A6, koje je Finska vlada korištene kupila 2015. godine od Nizozemske. Nepostojanje kapaciteta dalekometne raketne artiljerije nadomješteno je 2016. godine nabavkom američkog sistema M270 MLRS, s raketama dometa od 70 do 150 kilometara. Ostala artiljerijska oruđa od obalnih baterija do haubičkih bila su uglavnom zasnovana na sovjetskim i djelimično finskim vučnim haubicama sve do 2017. godine, kada su kupljene južnokorejske K9 “Thunder” samohodne haubice u NATO kalibru 155 mm.

Protuzračna odbrana na srednjem dometu koristi norveški NASAMS te francuski “Crotale”. Uopšte kod nabavke opreme za finske odbrambene snage ključni kriterij jeste ustvari jednostavnost treninga, odnosno obuke s obzirom na to da se korištenje skupih sistema, komplikovanih ne bi isplatilo. Skupa oprema bi se svake godine dodatno oštećivala dok bi se na njoj iškolovao regrutni kadar. Sveukupno jedinice kopnene vojske koriste savremene gadgete za pregled bojnog polja, upotrebljavaju izviđačke dronove te kroz ugovorenu saradnju s NATO snagama imaju punu interoperabilnost kao u zemljama članicama.

RATNA MORNARICA

Ratna mornarica Finske u službi je očuvanja akvatorija na koji polaže pravo Finska kao država. U tom je pogledu Finska mornarica usmjerena na očuvanje akvatorija u Botničkom zaljevu prema Švedskoj te Finskom zaljevu prema pribaltičkim državama i Ruskoj Federaciji. Posebno su specifični Alandski otoci, koji su sporazumno demilitarizirani, ali mornarice Švedske i Finske zajednički nadziru svoje akvatorije poštujući teritorijalne vode druge zemlje. U hladnoratovskom periodu ratna mornarica uglavnom je bila oslonjena na obalske baterije, minopolagače i miniranje arhipelaga te nekoliko raketnih čamaca.

Trenutno najsnažniji plovni aduti ratne mornarice jesu četiri raketna čamca klase “Hamina” te četiri raketna čamca klase “Rauma”. Konceptualno, radi se o plovilima značajne brzine (nešto preko 30 čvorova), naoružanim topovima 40 mm tipa “Bofors”, protuzračnim raketama “Umkhonto” malog/srednjeg dometa, protubrodskim raketama RBS-15, sistemima za elektronsko ometanje te navigacijom. Raketni čamci su zbog plićeg gaza, manjeg deplasmana (oko 250 t) najadekvatniji za brzi odgovor u plićim vodama Baltika i Botničkog zaljeva. Prema tome, njihova vatrena moć odgovara potrebama, pri čemu su najveći minopolagači klase “Hämeenmaa” deplasmana 1.450 tona. Opremljeni su sistemima za protupodmorničku borbu kao što su dubinska punjenja te sistem RBU-100 namijenjen uništavanju podmornica.

Najveće plovilo jeste službeno deklarirano kao minopolagač, ali po potrebi je služilo i za transport jedinica i ratnih materijala. Međutim, Finska je u svakom pogledu vrlo pedantno radila kada su u pitanju nabavke i zanavljanja opreme koja treba da naslijedi onu kojoj ističe rok radnog resursa. Dugoročno, to je najpoželjniji model koji ostavlja dovoljno prostora za obuku i primanje novih sredstava na kojima se izvodi obuka, dok se i dalje ne potroše resursi starijih modela čijim krajem počinje nova tehnološka era bez diskontinuiteta obuke.

Plan za obnavljanje ratne mornarice Finska je predstavila za period od 2020. do 2028, imenujući ga projekt “Squadron 2020”. Prema ovom modernizacijskom projektu, cilj je u periodu od 2020. do 2025. izgraditi četiri savremene korvete klase “Pohjanmaa”, deplasmana oko 4.000 tona, pri čemu bi trebale ući u operativnu upotrebu do 2028. godine. Konačno, ratna mornarica, kao i kopnena vojska, u potpunosti je kompatibilna i interoperabilna s NATO standardima opremanja, obuke i komandnog sistema.

RATNO ZRAKOPLOVSTVO

Potrebe ratnog zrakoplovstva Finske specifične su i uvjetovane su vrlo nezahvalnim terenom na kopnu koje treba nadzirati, vrlo razuđenih obala i arhipelaga, uvjetuje potrebu za agilnošću posebno s obzirom na česte povrede zračnog prostora od ratnog zrakoplovstva Ruske Federacije. Vodeći se ovim principima, Finska vlada je 2021. godine aktivirala program HX Fighter nabavke višenamjenskog borbenog aviona, ali prije tog programa su u sastavu ratnog zrakoplovstva Finske bili američki F/A-18C “Hornet”, koji su i dalje u upotrebi, pri čemu je program nabavke zamišljen tako da istupanju prvih “Horneta” iz službe po isteku resursa prvi novoizabrani višenamjenski borbeni avioni ulaze u službu.

Kao i u druga dva vida, finski vojni vrh vrlo je pedantno radio na modernizaciji, pri čemu su zahtijevani probni letovi zemalja koje pošalju potrebnu dokumentaciju o modelima i tipovima koji su ponuđeni. Pa su tako testirani francuski “Rafali”, njemačko-francuski “Eurofighteri”, švedski “Gripeni”, američki F-16 te F-15 i F-35. U decembru prošle godine odlučeno je da se ide ka nabavci američkih F-35A “Blok 4”. Kupuje se 64 aparata i cjelokupni projekt procijenjen je na 10 milijardi dolara iako prava cijena nije poznata, ali ono što zapanjuje jeste činjenica da se zanavlja avion za avion iako se nabavljaju dosta moderniji avioni s većim spektrom borbene upotrebe. Dugoročno s opremanjem zrakoplovstva, Finska stječe sposobnost udara po strateškim ciljevima, pri čemu F-35 mogu biti platforme za upotrebu krstarećih raketa, pa i nuklearnih bojevih glava.

FINSKA ŽELJA I STRAH

Zabrinuta ukrajinskim scenarijom, Finska odavno koketira s razgovorima o pristupanju NATO-u, pri čemu bi s tehničko-tehnološkog aspekta njen prijem morao biti promptan i neometan. Dugoročno je njen strateški položaj vjerovatno najtraženiji položaj s aspekta geostrateškog repozicioniranja NATO-a i zaokruživanjem sjevernog krila. Sudeći prema izjavama zvaničnika, velika je želja da se dugogodišnja saradnja Finske i NATO-a okruni punopravnim članstvom koje bi u potpunosti zaokružilo sigurnosnu arhitekturu Sjeverne Evrope.

Imajući to na umu, ruska strana nema namjeru skrštenih ruku posmatrati pristupanje NATO savezu države s kojom ima granicu čak 1.300 kilometara, pri čemu bi NATO ne rakete već haubice mogle pogoditi Sankt Peterburg. S druge strane, finski strahovi okrunjeni su u protivljenju dijela predsjednika i premijera država u Evropi koji su jasno dali do znanja da neće podržati članstvo Finske.

Razjedinjenost po ovom pitanju ukazuje na nedostatak konsenzusa koji će se vjerovatno ispeglati na samitu NATO-a u Bruxellesu 14. juna. Kako će tada pred Stoltenbergom i Bidenom pravdati svoje stavove o proširenju saveza na sjever, ostaje da se vidi. Ali za budućnost i suštinski, pristupanjem Finske savezu bilo bi jednako strateški bitno kao i pristupanje Turske 1952. godine. Fincima se žuri, Fincima se vraški žuri.