Neobična strast gradonačelnice Sarajeva Benjamine Karić, da se svakom prilikom i neprilikom fotografira s bilo kim i bilo gdje, već je dobro poznata građanima Sarajeva. Takva navika bila bi možda i simpatična ekscentričnost da gradonačelnica Karić, zbog same funkcije koju obavlja, time često ne kompromitira ne samo sebe već i Sarajevo, grad koji predstavlja. Foto sessioni sa Draškom Stanivukovićem ili Tobiasom Pflunegerom ogledni su primjer manjka političke mudrosti i dobrog ukusa gradonačelnice Karić. Ipak, ma koliko foto-nastranost gradonačelnice Sarajeva bila neukusna i nepristojna, nažalost, u slučaju Benjamine Karić ne važi ona poslovica da slika vrijedi više od hiljadu riječi jer Karićkine izjave, daleko više od samih fotogradija, govore o njenoj suštinskoj nepodobnosti i neprikladnosti za funkciju koju obavlja.
Najnoviji skandal gradonačelnica je priredila građanima Sarajeva baš na godišnjicu drugog masakra na Markalama i to, da bi sve bilo gore, prilikom same ceremonije odavanja počasti za 43 ubijena sugrađanina. Govoreći za televiziju N1 i stojeći gotovo na samom mjestu na kojem je pala granata ispaljena s položaja srpskog agresora, gradonačelnica je izjavila, ni manje ni više, kako "mi šaljemo poruku da ne zaboravljamo ali opraštamo i želimo bolje sutra". Nevjerovatna drskost!
U čije ime Benjamina Karić šalje ovakve poruke? Ko ju je ovlastio da u ime žrtava, porodica žrtava ali i svih građana Sarajeva koji su preživjeli Opsadu oprašta agresoru i zločincima? I to da oprašta onima koji i ne traže niti su ikada tražili oprosta za svoje zločinačko ubijanje Sarajeva i Sarajlija, već to, štaviše, negiraju ili čak slave! Ko je Banjamini Karić dao takvo pravo? Odakle joj uopće hrabrost za takve subudalaste izjave?
Nažalost, ovakve vrste nenormalnih izjava, baš kao i raniji ponižavajući odlazak na noge gradonačelniku Banjaluke i prononsiranom četniku Drašku Stanivukoviću, nisu tek neki gaf već pokazatelj specifične SDP-ovske ideologije koju baštini i Benjamina Karić. To je politika u kojoj je "pomirenje" daleko važnije od istine, gdje se Agresija i Opsada ne tretiraju kao antifašistička borba protiv velikosrpskog fašizma već kao "nacionalistički sukob", pa se time, za razliku od Drugog svjetskog rata, osjećanja žrtava te ispravna karakterizacija zločinaca tretiraju kao prepreka uspješnoj "izgradnji mira" i "pomirenju naroda".
Gradonačelnici Karić, kao i cijeloj ljevičarskoj političkoj sceni u Sarajevu, ne pada na pamet da, recimo, prilikom komemoracija na Vracama pozivaju na "oprost" nacistima i fašistima, već takvom prilikom ispaljuju militantne parole o potrebi neprestane borbe protiv fašista i šovinista. S druge strane, nekako nemaju problem da se druže s ljudima koji otvoreno baštine fašističku velikosrpsku ideologiju ili da na stratištima žrtava velikosrpskog fašizma bulazne o "oprostu".
Benjamina Karić može opraštati zločincima samo u svoje vlastito ime, nikako u ime žrtava, njihovih porodica i građana Sarajeva. Sarajevo i sarajlije ne samo da NE ZABORAVLJAJU, Sarajevo i sarajlije NE OPRAŠTAJU! Sarajevo neće zaboraviti i oprostiti više od deset hiljada ubijenih i desetine hiljada ranjenih! Sarajevo ne zaboravlja i ne oprašta huljama kojima je dalo sve a koji su se 1992. godine popeli na okolna brda da bi ga ubijali četri godine. Zato poručujemo: NE u naše ime, Benjamina! Ne u naše ime!
