U bosanskom govornom jeziku upotrebljava se jedan izraz za neotesanog i primitivnog maskulinuma: harlovina. Navedena leksema, kako na to upućuje Škaljić, vodi porijeklo iz turske osnove ala odnosno hala, što u navedenom jeziku izvorno znači „zmija“, a u mitologiji označava neman sličnu zmaju, aždahi, s jačom duhovnom silom.

Međutim, kod Skoka se pojavljuje drugačija etimologija, prema kojoj se harlovina kao augmentativ dovodi u vezu s glagolom harliti, što znači „gledati u čudu, biti zabazeknut“, odnosno „zinuti od čuda“, što se u žargonu označava oblikom „ostati paf“. Iako ne postoji bliža veza između značenja koja se mogu naći, logičnije bi bilo očekivati da je riječ nastala iz Škaljićeva tumačenja.

Međutim, ako Skokovo harliti znači „biti u čudu s otvorenim ustima, čeljustima“, ta razjapljenost usta odnosno čeljusti evidentno se može povezati sa Škaljićevom nemani koja se prema ustaljenoj percepciji date nemani vizualizira s otvorenim ustima. Poslije toga moguća su povezivanja s konjem, za što postoji dosta primjera u epskoj tradiciji u kojoj riječi h-arlov, h-alovit, h-arlovit, h-arlovijast, h-alovan pa i h-arlovija, (Škaljić) „koaliraju“ s navedenom životinjom, koja prilikom iskazivanja svoje sile i snage, često bude s otvorenim ustima, razjapljenim čeljustima.

Kasnije je posredstvom neologizacije formirana imenica harlovina (alov > a-r-lov > h-arlov > harlov-in-a > harlovina), kojom se danas označava, kako je već kazano, neotesna i primitivna muška osoba bez manira, koja se može povezati s konjem, zbog čega je moguće da je razvijen ovaj oblik s izrazito negativnim značenjem, mada porijeklo ove riječi nije bilo takvo.

Međutim, sve kazano, ipak, treba uzeti s rezervom! Harlovina u javnom prostoru Bosne i Hercegovine ima, a čak se busaju u prsa svojim primitivizmom, bahatošću i harlaukanjem. A kad takva harlovina zaharlauče...

+++

Dr. sc. Alen Kalajdžija naučni je savjetnik Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu, u kojem je obavljao i funkciju direktora u dvama mandatima. Njegova područja zanimanja jesu lingvistika i historija jezika. Do sada je ukupno objavio 72 rada, uključujući izvorne naučne članke, stručne radove i prikaze, a istovremeno je učestvovao na 54 domaće i međunarodne naučne i stručne konferencije, simpozija i okrugla stola, od čega su 25 učestvovanja od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika. Učestvovao je na više od 60 stručnih tribina i promocija izdanja iz oblasti bosnistike. Urednik je više od 20 izdanja Instituta za jezik, od čega je u 14 izdanja bilo od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika, te je bio recenzent niza različitih naučnih i stručnih djela iz oblasti bosnistike.