I kad pomisliš da su neki oblici iz bosanskog javnog prostora iščezli, pojavi se poneki slučaj koji vas derogira. Tako nekidan, čitajući jedan bosanski portal, naiđem na imenicu jeretik: „...proglasili su al-Bunija i njegovog savremenika Ibn Arebija jereticima, odbacujući njihov rad kao 'sihr' ili magiju...“

Istina, kad se uđe u detalje, onda se vidi da pisac ovog dijela teksta ima još nekih jezičkih falinki: al-Bunija – trebalo bi pisati Al-Bunija, odnosno još bolje El-Bunija; njegovog – trebalo bi biti njegova; jereticima – trebalo bi biti hereticima. No, pozabavimo se ovim posljednjim primjerom koji je bio povod ovog pisanja. Riječ heretik odnosno hereza prisutna je u narativu srednjovjekovnog perioda Bosne toliko da je gotovo nemoguće ovo ne znati s obzirom na to da su pripadnici Crkve bosanske upravo u stranim izvještajima i opisima proglašavani ovim svojevrsnim epitetom, pored toga što su prozivani bogumilima odnosno bogomilima, babunima, katarima, patarenima...

Opis svakog od pojedinačnih termina uzeo bi previše prostora za objašnjenje – pa o njima neki drugi put. Dakle, heretik je riječ nastala u grčkom jeziku – hairesis, a doslovno znači „odabir, stranka“. U osnovnom značenju podrazumijeva prije svega vjerski termin kojim se označava odstupanje od kanoniziranog tumačenja neke službene religijske istine u doktrinarnom smislu, čime se pod ovim pojmom podrazumijeva pripadnik nekoga krivovjerja, što zapravo podrazumijeva slijeđenje hereze.

U tom smislu, hereza i heretik u goroj su poziciji u odnosu na šizmu i šizmatika, jer ovo drugo prije svega znači „raskol, rascjep ili razilaženje“ u smislu otpadništva od religijske zajednice. U muslimanskoj historiji vjerskih rascjepa, šizmatik bi bio murtatin, murtat, murted. Tako su svojevremeno bili proglašeni bosanske hamzevije, čiji je osnivač derviš Hamza Orlović iz Konjević-Polja u 16. st. (o čemu je kod nas iscrpno pisao npr. Muhamed Hadžijahić).

Primjenjujući znanja navedenih pojmova, u bosanskoj jezičkoj zajednici može doći do jezičkog otpadništva pa postati, ne dao Bog, jezički murtat, tj. jezički šizmatik, a onaj ko potpuno isklizne, ispadne iz svoje jezičke zajednice, pa je takav jezički heretik. Gluho bilo, ne dao Bog!

 

 

+++

Dr. sc. Alen Kalajdžija naučni je savjetnik Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu, u kojem je obavljao i funkciju direktora u dvama mandatima. Njegova područja zanimanja jesu lingvistika i historija jezika. Do sada je ukupno objavio 72 rada, uključujući izvorne naučne članke, stručne radove i prikaze, a istovremeno je učestvovao na 54 domaće i međunarodne naučne i stručne konferencije, simpozija i okrugla stola, od čega su 25 učestvovanja od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika. Učestvovao je na više od 60 stručnih tribina i promocija izdanja iz oblasti bosnistike. Urednik je više od 20 izdanja Instituta za jezik, od čega je u 14 izdanja bilo od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika, te je bio recenzent niza različitih naučnih i stručnih djela iz oblasti bosnistike