Manje-više u našoj široj javnosti dozrelo je saznanje da je Povelja Kulina bana, napisana 29. augusta 1189. godine, najstariji štokavski administrativno-pravni dokument starobosanske narodne provenijencije. Prošlo je ravno 834 godine otkako je u bosanskom jeziku zabilježena riječ povelja. Ova riječ u savremenoj jezičkoj praksi uglavnom se javlja u sklopu određenih sintagmi u kojima se ovaj dokument izdaje kao dio nekog službenog javnog priznanja, obejanjenja, zahvale, potvrđivanja, proglasa, propisa i sl. Još u najstarijim vremenima to sve jeste bila povelja, i očito je i to i u najvećoj mjeri ostala. Kod nas i u hronološkom i u kvalitativnim smislu centralno mjesto pripada Povelji Kulina bana, koja sadrži rečenicu u kojoj se spominje ova leksema: „Ě Radoe diěκь banь pisachь siju knigu povelovь Banovь“, što bi u prijevodu na moderni jezik značilo „Ja Radoje, dijak, pisah ovaj dokument (ovo pismo) povelje tj. zapovijesti odnosno naredbe banove“.

Manje je poznato da riječ povelja znači „zapovijest, zapovijed“, što se veže za njezinu etimologiju, tj. korijen koji je postojao još u prasl. *velě-, što je i danas sačuvano u, po svemu sudeći, tzv. defektnom bezinfinitivnom glagolu *veliti, tj. glagolima tipa velim, veliš, veli itd., odakle je ustvari dobijen oblik: po-vel-j-a, a koja je još u Kulinovo doba bila, dakle, zapovijest, baš kao što je to još ranije registrirano i u stsl. jeziku npr., kada se spominje u Zografskom evanđelju, u rečenici: „Izide povelěnie otъ k'esara Avъgousta“, što u prijevodu na savremeni jezik znači „Iziđe zapovijest ćesara (cara) Augusta“.

S etimološkog stanovišta, riječ je zanimljiva po tome što se njezino porijeklo veže za glagol govorenja, čime se eksplikacija govorom, haberom, poistovjećuje s naredbom, zapovijesti, zbog čega nijansu značenja govorenja sadrži i leksema vijest (stsl. věstь), koja je u semantičkom suodnosu s glagolom „znati“ odnosno preciznije „vidjeti“, a koja podrazumijeva informaciju koja se dobija primarno preko jezičkih sredstava, odakle se u savremenom jeziku pojavljuju oblici zapovijest i zapovijed, obje izvedene iz prasl. korijena *vidě-, odnosno starijeg *vědě. Povelja je, najkraće kazano, proklamirana pisana naredba, zapovijest, zapovijed.

U Povelji se, između ostalog, u jednoj sekvenci teksta navodi i starobosanska sintagma „i pravь goi drьžati sь vami“, što bi doslovno značilo da Kulin, obraćajući se dubrovačkom knezu Krvašu, priseže u formi direktnog obraćanja: „prav goj držati s vami“. Ono što je ovdje posebno zanimljivo jeste leksema goj, koja se na prvi pogled može činiti nejasnom. Međutim, prema saznanjima historijske gramatike i historijske leksikologije, ona je semantički povezana s brojnim izvedenim riječima koje postoje u savremenom jeziku s kojima je činila i čini porodicu riječi, a to su npr.: gojiti, uzgojiti, gajiti, odgoj, uzgoj i sl. Uzimajući sve to u obzir, proizlazi zaključak da Kulinova sintagma „prav goj držati s vami“ podrazumijeva održavanje dobrih, tj. „uzgojenih“, odnosno bolje kazano kultiviranih odnosa s Dubrovčanima.

Iako postoji semantička poveznica starobosanske imenice goj sa savremenim pridjevom gojen, što znači „debeo“, u navedenom slučaju nije riječ ni o kakvoj vrsti gojazne diplomatije, već diplomatije koja podrazumijeva dobrosusjedske odnose i poštivanja strana diplomatskog akta. (Tako je to valjda nekad bilo u Bosni!).

Vraćajući se na pitanje goja i odgoja, Kulinova Povelja ne samo da podsjeća na važan događaj iz historije Bosne i bosanskog jezika, već podrazumijeva obavezu ili zapovijed čuvanja svijesti o odgoju i kultiviranju, u najširem smislu značenja tih riječi, zbog čega se i u nastavi bosanskog jezika, uz aktivno njegovanje na sjećanje Dana bosanske pismenosti (29. august), ovakav fenomen treba iskoristiti u promociji pozitivnih vrijednosti kulture kojoj kao društvo pripadamo.

***

Dr. sc. Alen Kalajdžija naučni je savjetnik Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu, u kojem je obavljao i funkciju direktora u dvama mandatima. Njegova područja zanimanja jesu lingvistika i historija jezika. Do sada je ukupno objavio 72 rada, uključujući izvorne naučne članke, stručne radove i prikaze, a istovremeno je učestvovao na 54 domaće i međunarodne naučne i stručne konferencije, simpozija i okrugla stola, od čega su 25 učestvovanja od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika. Učestvovao je na više od 60 stručnih tribina i promocija izdanja iz oblasti bosnistike. Urednik je više od 20 izdanja Instituta za jezik, od čega je u 14 izdanja bilo od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika, te je bio recenzent niza različitih naučnih i stručnih djela iz oblasti bosnistike.