Među primjerima starije bosanske leksike koja bi se danas mogla okarakterizirati arhaizmima nalaze se i riječi jaramaz i delikanlija. Oba primjera navedenih riječi porijeklom su iz turskog jezika i obje se odnose na mušku, mahom mlađu populaciju, ili sirovom snagom i opasnim backgroundom opasanim maskulinima.
Leksema jaramaz uglavnom je negativno markirana i odnosi se na muškarce sklone različitim sumnjivim poslovima koji često nisu u skladu sa zakonom, za koju bi u savremenom jeziku mogle biti upotrijebljene lekseme kao što su bandit, mafijaš, mafioza, iako u samom turskom jeziku semantički ekvivalenti, prema Škaljiću, znače „nevaljalac, nemiran ili nepristojan odnosno nestašan“ čovjek. U aktuelnom društvenom trenutku, novi bosanski jaramaz mogao bi biti svaki onaj ko se junači, ko se folira, ko je drzak i ne poštuje red i zakon. Nažalost, ima takvih.
Leksema delikanlija doslovno na turskom jeziku znači onaj ko je „lude krvi“ (Škaljić), tj. ko je pun snage i nepromišljenosti u jeku mladosti, koji bi mijenjao svijet sirovom snagom, odnosno ko je mlad i lud, nepromišljen, silovit i silan, ali i nepouzdan, nerealan, ko ne umije procijeniti situaciju i stanje. Delikanlija bi zapravo bio uglavnom mlad, snažan, silan i nepromišljen čovjek.
Svako društvo bilo bi sretnije kada bi imalo što je moguće manje jaramaza, a delikanlije samo treba usmjeriti pravom stazom i sirovu snagu iskoristiti u korisne svrhe. A nije da je lahko.
