Haman svakog dana, a to znači iz dana u dan, svjedoci smo loše i zamarajuće društveno‑političke klime u zemlji, pa i u svijetu. Nas dabome više zanima kako je kod nas i šta se zbiva kod nas, iako znamo da je dunjaluk već odavno postao globalno selo, pa tako i neki problem, taman na kraj sela, može doći i na naše ognjište i useliti se u našem odžaku, a kamoli ako je belaj nekoliko kuća od nas.
Ahvaj, šta bude kada postanete imuni na dešavanja i ravnodušni na sve ono što vas okružuje, kad postanete nezinteresirani flegmani, u onome što vas ometa u vlastitoj percepciji lagodnosti, rahatluka i blagostanja. Ima jedna leksema tipična za bosanski razgovorni stil, a to je glagol poravniti. Glagol poravniti ne bilježe mnogi južnoslavenski rječnici, a neki bosanski to ipak čine, što je posebno važno jer odražavaju specifičnu jezičku stvarnost. Većina rječnika, međutim, registrira glagol poravnati.
Glagol poravnati znači dovesti nešto u stanje ravnine, odnosno neku površinu učiniti ravnom (tako se može poravnati zemlja, ali i kuća, ne dao Bog!). Glagol poravniti, iako se u nekim leksikografskim izvorima navodi da se odnosi na primarno značenje glagola poravnati, dominantno sadrži druga dva značenja. Prvo značenje glagola poravniti jeste sjesti ili leći i odmarati se, obično na zelenoj meraji, iako navedeni položaj ne mora biti na ravnoj površini i ne mora nužno biti na travi odnosno meraji. Drugo značenje posebno je zanimljivo u kontekstu priče o ravnodušnosti i nezainteresiranosti, gdje ovaj glagol upravo nosi to značenje, metaforički uspostavljeno kao ekvivalent ravnodušnosti, u kojoj se također javlja osnova rav-a-n-, pa poravniti znači postati ravnodušan. Imajući to u vidu, jezik je imanentno posegnuo za tvorbom glagola pošto ne postoji glagol kojim se direktno izražava ravnodušnost, jer postoji samo neologistički dekomponirani oblik „biti ravnodušan“.
A kad se kaže za nekog da je poravnio – to upravo znači da je postao biti ravnodušan, nezainteresiran, da ga nije briga za nešto.
