Pušenje duhana u savremenom, uglavnom zapadnijem, svijetu u središtu je problema očuvanja zdravlja. Ne braneći pravo tutundžija da ćejfe, ne može se šale oteti dojmu kako mnogi i veći prijestupi i poroci nisu ni blizu pušenju, poput alkoholizma npr., koji je sasvim džaiz u tom nekom modernom svijetu. Da ne govorimo o drugim porocima, za koje eto nije utvrđeno da utječu na zdravlje (sic!), kao što su kockanje, kladionice, drogiranje, konzumerizam svake vrste, seksualne nastranosti – i brojne druge pošasti modernog čovjeka, ali se zato velike štorije, zakoni i kampanje vode protiv ovog poroka. Ne ulazeći u analizu posljedica nekih navedenih pošasti i poroka, može se zaključiti da je pušenje zdravstveni pa i ekonomski problem jer se najdirektnije odnosi na pojedinca, dok ostali imaju mnogo veći utjecaj na društvo i okolinu. Da ne govorimo o bolestima nefsanskog tj. duševnog porijekla, kao što su etički fenomeni oholosti, zavisti, laži, ljubomore, klevete, licemjerstva, smutnje itd. Naravno, duhan i ostale poroke ne možemo stavljati u isti koš sa spomenutim, ali ono što zapinje za oko jeste upravo neopredijeljenost društva da se bori protiv raznih vrsta anomalija i društvenih prijestupa. Da bi društvo funkcioniralo, potrebna je ona tzv. katarza, ali ne samo od duhana, već i alkoholizma, droge, kladionica, zavisti, oholosti itd. Ko će to raditi, ne znam, ali je znano da su sve mentalno, zakonski i moralno zaokružene osobe pojedinačno odgovorne za to. A moralisati i nije neki popularan aktivizam, mora se priznati.

No, vratimo se jezičkom značenju duhana. Riječ je u bosanski jezik ušla iz arapskog posredstvom turskog. Što se tiče fonetsko-morfološke fizionomije, govornici bosanskog jezika apsolutno su opredijeljeni za taj oblik, iako postoje i one jezičke tradicije u kojima se puši duvan. Srećom, duhan je kod nas odnio pobjedu! A nije davno bilo kada je u Sarajevu radila negdašnja Fabrika duvana Sarajevo, u socijalističkom društvu pušenja jezičkog bratstva i jedinstva. Kasnije je, ko zna kojim čudom i čijim zalaganjem, ova firma prešla na duhan.

A o štetnosti duhana nekada je pjevao Sarajlija Hasan Kaimija, koji je ovaj pojam obilježio jednim starim turcizmom: tutun, od kojega su nastali i tutundžija, pa i prezime Tutundžić itd. Tako u prvom stihu pjesme o zabrani pijenja duhana Kaimija kaže: „Bujurmišdur Gospodar: Ostante se tutuna!“

***

Dr. sc. Alen Kalajdžija naučni je savjetnik Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu, u kojem je obavljao i funkciju direktora u dvama mandatima. Njegova područja zanimanja jesu lingvistika i historija jezika. Do sada je ukupno objavio 72 rada, uključujući izvorne naučne članke, stručne radove i prikaze, a istovremeno je učestvovao na 54 domaće i međunarodne naučne i stručne konferencije, simpozija i okrugla stola, od čega su 25 učestvovanja od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika. Učestvovao je na više od 60 stručnih tribina i promocija izdanja iz oblasti bosnistike. Urednik je više od 20 izdanja Instituta za jezik, od čega je u 14 izdanja bilo od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika, te je bio recenzent niza različitih naučnih i stručnih djela iz oblasti bosnistike.