U toku srpsko-hrvatske faze razvoja bosanskog jezika nakalemljene su određene jezičke navike koje je danas teško promijeniti, a neće se pogriješiti ako se kaže da je taj period ostavio nesagledive posljedice u procesu razvoja bosanskog jezika.
Jedna od spomenutih jezičkih navika jeste i zamjenjivanje suglasnika f suglasnikom p, a nekad i suglasnikom v. A još u srpsko-hrvatskom dobu kazivano je kako je očuvanost suglasnika f u Bosni, naročito među “našim muslimanima”, tipična osobina narodnih govora.
Isto tako, u vrijeme kada je započeta reafirmacija bosanskog jezika, devedesetih godina 20. stoljeća, u bosnističkim radovima isticano je kako je jedna od osobina bosanskog u odnosu na srpski i hrvatski očuvanje i stabilnost suglasnika f u suglasničkom sistemu. Ovaj “glas” ustvari je došao u leksemama porijeklom iz drugih jezika, izuzimajući slučajeve asimilacije slavenske suglasničke skupine hv (tipa faliti, fatati i sl.), pa se naprvu može znati: kad god u nekoj riječi ima f, ta riječ došla je iz nekog drugog jezika.
Jedna od takvih riječi jeste i tzv. turcizam kaluf, koji je ustvari, prema Škaljiću (koji daje oba natuknička oblika – i kaluf i kalup), arapsko-turski oblik u kojem je u finalnoj poziciji postojao b odnosno p. Međutim, Skok navodi natuknicu kaluf, dok Matasović i dr. daju oblik kalup, objašnjavajući navedenu vezu utjecajem grčkog, zbog čega navedeni oblik smatraju balkanskim turcizmom. I tako, dok bosanski normativi dominantno navode ili samo kaluf ili daju moguću varijaciju kalup, gdje je prednost obliku s -f, srpski i hrvatski normativi navode samo kalup.
U biranom bosanskom jeziku preporučuje se da se nešto kalufi pomoću kalufa kako bi nešto kasnije bilo lijepo ukalufljeno. A poznato je da nije moguće jezičku normu potpuno ukalufiti.
***
Dr. sc. Alen Kalajdžija naučni je savjetnik Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu, u kojem je obavljao i funkciju direktora u dvama mandatima. Njegova područja zanimanja jesu lingvistika i historija jezika. Do sada je ukupno objavio 72 rada, uključujući izvorne naučne članke, stručne radove i prikaze, a istovremeno je učestvovao na 54 domaće i međunarodne naučne i stručne konferencije, simpozija i okrugla stola, od čega su 25 učestvovanja od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika. Učestvovao je na više od 60 stručnih tribina i promocija izdanja iz oblasti bosnistike. Urednik je više od 20 izdanja Instituta za jezik, od čega je u 14 izdanja bilo od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika, te je bio recenzent niza različitih naučnih i stručnih djela iz oblasti bosnistike.
