Sedmični list “Stav” u dogovoru s hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.

Priredio: Šaban GADŽO

''Mesnevija'', treći svezak, bejtovi: 3471-3493/III (prvi dio)

Euzubilla-Bismilla, elhamdulillah
Rabbi šrahli sadri...

Nakon što nam je hz. Mevlana u minulom dersu opisao svojstva džennetlija, sad nam opisuje svojstva džehennemlija, njihova ružna svojstva. Pa kaže, o jednom takvom čovjeku koji grijehe čini i ne pazi na svoje postupke, nego druge vrijeđa i ponižava:

Kad ti, svojom rukom, raniš jednog mazluma,
to drvo postane. Iz nje (rane) Zekkum izraste.

(Iz rane koju si napravio povrijedivši neku osobu bigajri-hak, učinivši joj zulum.)

Vidimo da je započeo s ovom osobinom činjenja zuluma, jer zulum je nešto za šta Gospodar već na ovome svijetu kaznu sprovodi nad osobom koja to radi; bilo kome da se zulum učini, bio to vjernik ili nevjernik, vapaj onoga kome je zulum učinjen ide pod Arš.

Iz te rane, koju si ti čovječe ovakvih osobina prouzrokovao, izraslo je drvo Zekkum. Drvo Zekkum nam je na nekoliko mjesta spomenuto u Kur'ani-kerimu; ono izrasta iz srca Džehennema i ono poput stabla Tuba koje u Džennetu pruža svoje grane u svaku kuću, tako ovo stablo, čiji su plodovi poput šejtanskih glava, pruža svoje grane u svaku kuću džehennemsku. U jednom hadisi-šerifu se prenosi da je Poslanik, s. a. v. s., upozoravajući ljude na ovo drvo rekao: „Bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću, jer kad bi samo jedna kap sa drveta Zekkum pala u dunjalučko more, ona bi proizvela neopisivu pometnju na zemlji. A šta li je tek sa osobama čija će hrana biti plodovi tog drveta!“ (O drvetu Zekkum, vidjeti: Saffat, 62-65; Duhan, 43-46; Vakia, 51-56)

U poznatom hadisi-šerifu Poslanik, s. a. v. s., nam poručuje da pomognemo zalima i mazluma, onoga koji zulum čini i onoga koji trpi zulum. Neko od ashaba obraća se Poslaniku, s. a. v. s., pa kaže: – Ja Resulallah, razumijemo da treba pomoći onoga kome je nepravda učinjena, ali kako pomoći onome ko zulum čini? Dobio je odgovor: – Spriječite ga u tome!

Sad vidimo šta znači i onaj hadisi-šerif: – Kad čovjek vidi zlo, neka prvo proba da ga otkloni rukom; ako ne može rukom, onda govorom; ako ne može govorom, onda srcem, a to je najslabiji vid imana. Pa su nam učenjaci objasnili to ovako: rukom ne znači da to svaki od nas radi, to bi trebala država (vlast) da radi, oni bi trebali da se bore protiv zuluma, jer imaju aparat prinude; u njihovim rukama je vlast i treba da sprovedu pravdu, da ne dozvole da se zulum širi. Oni koji bi trebali jezikom da reaguju, to je ulema, učenjaci; a ostali ljudi da to prezru srcem, a to je najslabiji vid imana. Uvijek je bilo zuluma, a možemo i danas vidjeti kako to izgleda, i mi počesto budemo sudionici toga. Molimo Gospodara da nas sačuva od tog zla, i ako ništa, osjetimo bar u svom srcu gađenje, i prezrimo te postupke zulumćara, ma kome da je učinjen zulum, bio to musliman ili nemusliman, vjernik ili nevjernik! Hz. Alija, r. a., da bi nam ukazao šta je zulum, ovako kaže: „Vallahi, kad bi mi bilo dato sedam prostranstava i oni svodovi koji su ispod njih (tj. nebesa koja su ispod tih prostranstava – sav Univerzum) a da Allahu pokažem nepokornost-asiluk, otimanjem ljuspice zrna ječma iz usta mrava, ne bih to učinio!“ Evo ovdje vidimo šta znači zulum, čak i ovako neznatan, i hz. Alija se kune Gospodarom i kaže kad bi mu sav Univerzum bio dat, ne bi učinio ni tako naznatan zulum, a time nama poručuje koliko je to zlo. U hadisi-šerifu nam se kaže: „Vlast opstaje s kufrom (s nevjerstvom), a ne može opstati na zulumu!“ Znači moguće je da država u kojoj su državnici nevjernici ali pravedni ljudi opstoji, a ne može opstati na zulumu, ma ko njome vladao!

Pogledajte ovo! Znači, ljudi mogu biti i kjafiri ali da budu pravedni, da ne čine zuluma! Možemo to da vidimo po svijetu – ljudi koji su neznabošci, ali vode računa da pravedni budu; i na drugoj strani, u državama gdje su vjernici (koji se tako izjašnjavaju) ali despoti kojih nije briga za ovaj zulum! I onda se čudimo zašto je kod njih tako težak hal! Eto, hz. Mevlana odmah pođe s ovim najtežim zlom koje može poteći od čovjeka, i sad dalje nastavlja da nam to pojasni:

Kad ti, iz srdžbe, vatru u srca ubaciš,
kvasac džehennemske vatre postaneš.

Znači, ti takav, čovječe, ti si postao u društvu, u komunikaciji s ljudima, izvor iz kojeg vrije vatra, koja druge prži; takvim postupkom ti postaješ kvasac džehennemske vatre!

Kad tvoja vatra ovdje, ljude prži i peče,
ono što se iz nje rađa, ljude će spaljivati (u Paklu).

Kad tvoja vatra (ona ružna svojstva koja izlaze na vidjelo iz te tvoje vatre u srdžbi) ovdje ljude prži i peče; te vatrene varnice koje frcaju iz tebe, one padaju na ljude okolo i prže ih; ono što se iz te vatre rađa (ta ružna vatrena svojstva) ljude će spaljivati sutra u Paklu. Evo vidimo ovdje ono što smo prošli put naveli kad Behlul kaže svom bratu da nema ništa ni u Džennetu ni u Džehennemu, nije ništa vidio tamo, osim ljude kako sa dunjaluka dolaze, pa neko nosi ovo neko ono – neko vatru, neko sadnicu... E ovako mi bivamo kvasac džehennemske vatre! Vodimo dobro računa o ovome – poslujemo, dolazimo svakodnevno u kontakte sa ljudima, pa gledajmo da se zaštitimo, jer mnogo je ljudi koji su nosioci pakla – hodajući pakao, koji prži sve oko sebe!

Tvoja vatra (ovdje) je prema ljudima uperena.
Vatra koja se iz nje rađa, na ljude (tamo) nasrće.

(Na drugom svijetu.)

Te tvoje ružne riječi, slične zmijama i akrepima,
tamo će zmije i akrepi postati i za rep te povući.

Evo sad opet primjer kako sjeme ne liči na ono što će nići iz njega, pa ova ružna riječ je sjeme iz kojeg će sutra, na ahiretu, nići zmije i akrepi i za rep te povući – takav će doček biti osobi ružne riječi!

Evlije si ostavio da čekaju.
Čekanje će ti postati jaran prilikom Proživljenja.

Znači, pošto je čovjek suštinski dobar, uvijek postoji ovaj glas koji ga usmjerava i govori: Idi, bježi na onu tamo stranu! A na toj tamo strani Božiji ljudi, odnosno Božije kapije, čekaju da se okreneš njima, a ti si pustio da oni čekaju! Jer doći njima, znači razvesti se od svega onoga što si do tad radio, a tebi se to nikako ne sviđa da to u ovome trenutku uradiš, i onda ostavljaš njih – ti si tako posijao sjeme, da sutra, na Danu proživljenja, čekaš!

Tvoje obećanje: „Danas ću, sutra ću“,
postat će tvoje čekanje na Mahšeru. Teško tebi!

Ti se izvrdavaš govoreći – danas ću, sutra ću..., tako govoriš kad god osjetiš taj glas koji te doziva da učiniš tevbu, i to tvoje – ima vremena, imat će i na Mahšeru posljedicu! Na to nas upozorava hz. Mevlana, jer to što ti tako postupaš (tvoje kolebanje i odgađanje), sutra na Mahšeru (na Sudu) to postaje tvoje čekanje – otegnut će se tamo polaganje računa! I onda završava hz. Mevlana: – Teško tebi! Ako ovako odlučiš da provodiš svoj život – teško li se tebi! Ne odugovlači sa tevbom! Vrati se Gospodaru: Fe firru, ilallah! – Pa, bježite Gospodaru!, kako nam se kaže u ajeti-kerimu. (v. Ez-Zarijat, 50) A hz. Mevlana, sjećate se, nekad nam je rekao: Najefikasniji ubica nefsa (te vatre u tebi ili drugog lica šejtana) je sjena pira, učitelja. Zato, bježi u tu sjenu, da bi se sačuvao od propasti! Ponovo nas upozorava hz. Mevlana šta znači iskoristiti sadašnji trenutak... A to nam je lijepo rekao i hz. Abdul Kadir Gejlani: Jučer – pouka i opomena; danas – prilika; sutra – neizvjesnost! Jer, budućnost, ona i kad dođe, bit će sada! E zato, na pravi način iskoristi ovaj sad trenutak, a iz onog što je prošlo, uzmi pouku; neka ti to bude opomena, da bi sada, u ovome trenutku, bio budan i iskoristio priliku koja ti se pruža!

Odgađajući hairli poslove, kao što je tevba, tebe će smrt iznenaditi, pa ćeš leći u mezar i onda – šta ti preostaje? Očekivati Kijametski dan, da ustaneš iz mezara i da izađeš na Mahšer. Teško tebi ako budeš tako radio, i čekao posljednji čas!

Prenosi se kako je jedne prilike hz. Ahmed Gazali (to je stariji brat Ebu Hamida Gazalije) govoreći svojim učenicima rekao: „Sve što sam vam za vrijeme četrdesetogodišnjeg predavanja (kazivanja) govorio, sve je to Firdusi u jednom stihu rekao! A u tom stihu Firdusi kaže: Vladara Pravednog stalno obožavaj, a o minulom danu razmišljaj, da bi uzeo pouku i sad, ovo što ti je Gospodar dao na raspolaganje, na pravi način iskoristio!“

Ostat ćeš, iščekujući, u tom dugom Danu,
u hisabu i pod Suncem koje dušu rastače.

Jer rečeno nam je u predajama da će tada, na Danu polaganja računa (hisab), Sunce biti tik iznad glava cijelog tog skupa, pa će se ljudi kupati u svom znoju: neko do članaka, a neko će biti sav potopljen! Da nas Allah sačuva toga!

Jer Nebo si ostavljao da čeka,
sijući sjeme: „Sutra idem na Put!“

Vidite šta kaže: ...Nebo si ostavio da čeka! Sad ovo povežimo sa prošlim bejtom – evliju si ostavio da čeka, a on je komad neba spušten u tvoj život; on je u direktnoj vezi sa Jedinim – to nebo si ostavio da čeka, sijući ovo sjeme: Sutra idem na Put! (Sutra ću to uraditi.) A sjećate se da nam je hz. Mevlana cijelo jedno poglavlje posvetio ovakvom pristupu u životu, kad spominje osobu koja je posijala trnje pa to trnje bihuzuri prolaznike, trga im odjeću, bode ih... Ljudi se žale, a on ne haje. Slučaj je došao do kadije. Kadija ga poziva i kaže mu: Ukloni to! A on sve govori sutra ću, sutra ću. Na kraju mu se kaže: Znaš šta znači to tvoje sutra? To tvoje sutra znači da će ovaj trn toliko jak izrasti da ga nećeš moći ukloniti. Dakle, taj trn će, iz dana u dan, sve jači i otporniji biti, a ti ćeš, iz dana u dan, sve slabiji postajati; sve manje i manje kuveta ćeš imati da uzmeš sjekiru i udariš po njegovom korijenu. To sada uradi! Međutim, ako se desilo i ovo da smo ovako prevareni, nećemo gubiti nadu u Allahovu milost. Šta onda da uradimo? Pa eto, makar da je samo i nekoliko trenutaka ostalo – bježi u sjenu Božijih prijatelja, pa da se u njihovom prisustvu to trnje preobrazi u ruže! Jer, oni su alhemičari, koji od bakra zlato prave! Da proučimo nekoliko ajeti-kerima uz ovaj bejt, esteizubillah: Koliko ostaviše bašča i izvora, i njiva zasijanih i dvora divnih, i zadovoljstava koja su u radosti provodili! Tako to bi! I Mi smo to sve, u nasljedstvo drugima, ostavili. Pa ni Nebo ni Zemlja, nisu ih oplakivali! I nije im dato roka (da se vrate, poprave – nisu bili od kazne pošteđeni). (Ed-Duhan, 25-29)

Pogledajte samo ovih nekoliko ajeti-kerima, kad bi ih čovjek pred sobom imao! Borimo se sve zbog ovoga što će pripasti kao nasljedstvo nekom drugom, a da bi došli do toga, ne biramo sredstva kojim ćemo to sebi priskrbiti!

Još jedno tumačenje ovog bejta: Stalno si odgađao tevbu i dobra djela, govoreći: „Sutra ću to i to uraditi; još ima roka za to!“ Dok te, na koncu, smrt nije iznenadila!

Tvoja srdžba je sjeme vatre Pakla.
Smjesta, ugasi taj tvoj pakao, jer on je zamka!

Zamka, prvo tebi, a onda i svima s kojima dolaziš u kontakt – smjesta to ugasi, taj pakao!

Ugasiti tu vatru nije moguće drukčije nego nurom.
„Tvoj nur gasi našu vatru!“ Mi smo zahvalni!

Drugi polustih je na arapskom i u njemu je upleo hadisi-šerif: Kada mu'min (istinski vjernik) bude na Sirat-ćupriji, Džehennem će kazati: „Prolazi, o mumine! Tvoj nur gasi moju vatru!“

Dakle, moguće je tu vatru ugasiti samo nurom, svjetlom istinskog dina, a to je sjeme koje će posijati ovi koji čekaju, koje smo ostavili da čekaju! A treba da im priđemo, jer znate kako svijeća reaguje... Ako dovoljno blizu približimo jednu drugoj, plamen sa svijeće koja gori, prosto će skočiti na onu drugu koja se približila plamenu; tako ova prva svijeća može na hiljade drugih da upali, a da njenom svjetlu ništa ne manjka. E takva su svjetla Allahovi prijatelji! Pa, priđi tu, da zadobiješ ovaj nur koji gasi vatru, jedino on!

Bejt završava riječima: Mi smo zahvalni! (Ja Rabbi, mi smo Tebi zahvalni na ovom nimetu dini-imana!)

Ako, bez nura, blagost ispoljavaš, ipak je loše,
jer tvoja vatra je živa i u pepelu je.

Vatra tvoje srdžbe je živa, samo se je primirila. Ona je skrivena, kao žar u pepelu. Istom, iznenada, dođe do eksplozije: bukne vulkan iz čovjeka!

Hoće da nam sad kaže, možda si od ljudi koji može i da prikrije tu vatru, a nema ovoga nura; znači nije pristao da priđe ovim Božijim kapijama, odakle jedino može zadobiti taj nur. I takav može izgledati vanjštinom da je osoba koja je smirena, sabrana... Ipak, znaj da ta vatra tinja; ona još nije ugašena i u nekom trenutku može taj vulkan da se probudi!

To biva usiljenost i pokrivka. Pazi!
Tu vatru možeš ugasiti samo svjetlom dina.

Možeš ti da izgledaš miran, staložen, a da u tebi bukti vatra srdžbe... Pa nam kaže hz. Mevlana: upamti dobro, čovječe, tu vatru možeš ugasiti samo svjetlom istinskog dina. Ko toga svjetla nema, iz njega će, kad li-tad li, provaliti onaj vulkan gnjeva i srdžbe, pa će se pokazati njegovo pravo lice – ko je on, i šta je on! Ispoljit će se to tvoje pravo lice koje si skrivao, i onda će se vidjeti ko si i šta si, čovječe!

Dokle god ne vidiš svjetlo dina, siguran ne budi!
Jer pritajena vatra jednog dana će se ispoljiti.

Vatra nefsa, koja je u tebi bila prikrivena, izbit će iz tebe i izaći na vidjelo. Ti se usiljeno trudiš da sakriješ u sebi tu vatru strasti, ali uzalud! Ona je jača od tvog slabog dina! Pošto tvoj din nije jak da se suprotstavi vatri strasti koja u nefsu gori, ona će ga nadvladati. I onda vidimo, na sebi ili na drugom, kako je palo u vodu sve naše nastojanje... Možda si, godinama, zahiren (pojavno), sve što vjera od tebe traži donio na mjesto, ali ova vatra nije ugašena, jer nikada u tebi nije zaživjelo ovo svjetlo – ostavio si na čekanju one izvore!

Prvi dio 81. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 9. 2. 2022. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.