Sedmični list „Stav“ u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz „Mesnevije“ održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
PRIREDIO: Šaban Gadžo
Euzubilla, bismilla, elhamdulillah, salavat...
Rabbi-šrahli sadri...
Nastavljamo kazivanje o parničarima iz vakta Davuda, a. s.
DAVUD, A. S., OTIŠAO JE U HALVET DA BI MU SE ISTINA OČITOVALA
(Da bi istina postala jasno vidljiva i svakome shvatljiva.)
Vrata zatvori i onda ode žurno
k mihrabu i dovi uslišanoj.
Spomenuo je ovdje riječ mihrab i vjerovatno nas odmah asocira na nišu u džamiji. Međutim, ova riječ sama po sebi znači mjesto gdje se vodi rat, a to je rat sa svojim nefsom. Borba s nevidljivim neprijateljem u nama samim, a koji je naš najveći neprijatelj? I Davud, a. s., ide na to mjesto da bi se u samoći obratio svom Gospodaru, a Gospodar je njemu na takav način otkrivao šta se krije iza onoga što ljudi javno ispoljavaju, a šta kriju u svojim nutrinama, o čemu će biti riječi i u večerašnjem dersu. Mi imamo ovu riječ vezano i za hz. Merjemu, sjećate se: Kad god bi joj Zekerijjah, a. s., ušao u mihrab, našao bi rizk, hranu, pa je pitao: O, Merjem, odakle ti ovo dolazi? A ona mu je odgovarala: Od Allaha! E onda je to bez računa. Da navedemo ajeti-kerim: Pa je Gospodar njezin lijepo primi i učini da lijepo izraste i da se o njoj Zekerijja brine. Kad god bi joj Zekerijja u mihrab ušao, kod nje bi hrane našao. „Odakle ti ovo, Merjema?“, pitao bi on, a ona bi odgovorila: „To je od Allaha!“ Allah, doista, opskrbljuje koga hoće, bez ikakva računa (Ali Imran, 37). Borba sa svojim nefsom jeste ona velika borba na koju je Poslanik, s. a. v. s., ukazao vraćajući se iz jedne žestoke bitke, rekavši ashabima: Vratili smo se iz male borbe u veliku borbu. Ja Resulallah, koja je to velika borba? Odgovorio je: Borba sa samim sobom. Pa nek nam ovaj mihrab i njegovo značenje približi tu borbu koja neće prestati do son-nefesa, do onog zadnjeg daha. Svjesni smo da često klonemo, ali nemojmo smetnuti s uma da je to jedan cijeli proces koji treba izdržati – pokazati istikamet (istrajnost) na Putu, pa inšallahu teala, nadati se uspjehu, jer vjernik sebi ne smije dozvoliti da izgubi nadu u Allahovu milost. Jedan primjer da navedemo.
Neki vladar osjetio je da mu se približila smrt, a imao je četvoricu sinova pa se pitao koga da imenuje za svoga nasljednika. I postavlja im jedan zadatak. Kaže: – Pogledajte onu planinu (a ona je izgledala nesavladivo, tako su bile okomite njene strane), ko se od vas popne na vrh, a poći ćete pred akšam, on će biti moj nasljednik. Otišli su sinovi i vraćaju se jedan po jedan neobavljena posla. Kad je i četvrti sin došao, koji je vladaru izgledao najsposobniji, babo se malo razočarao, pa mu kaže: – Zar ni ti nisi uspio?! On mu odgovara: – Oče, zàsad nisam. – To tvoje „zàsad“ znači da si vjerovatno vrlo blizu vrha bio? – Naprotiv, oče. Nisam ni jednu strminu savladao. – Pa šta onda znači to tvoje „zasad“? Sin mu kaže: – Planina je sigurno do svog vrhunca došla, ona nema razvoja, ali zato ja rastem!
Eto tako, budimo svjesni da mi iz dana u dan, boreći se na ovome poprištu, rastemo, zadobivamo duhovnu snagu i, inšallah, savladat ćemo sve prepreke ako budemo pošteni. Imamo Allaha koji pomaže i uz Njegovu pomoć uspjet ćemo. Pa kad je riječ o mihrabu, sjetimo se ovih primjera.
Hakk mu to što mu pokaza u potpunosti izloži.
Posta upućen u to ko je dostojan osvete.
Znači, Allah, dž. š., u mihrabu mu pokazuje rješenje tog spora i ko je krivac u tome, ko treba da izgubi, a ko da dobije parnicu.
Sljedećeg dana svi parničari dođoše.
Pred Davudom pejgamberom se posafaše.
(Safove, redove formiraše.)
I tako, ta sporna pitanja opet iznesoše.
Taj tužitelj brzo iznese krupne prigovore.
DAVUD DONOSI PRESUDU PROTIV VLASNIKA VOLA, REKAVŠI MU: „PROĐI SE SVOG ZAHTJEVA“, I NJEGOV PRIGOVOR DAVUDU, A. S.
Davud mu reče: „Šuti! Idi izmirenog potraživanja!
Ovog muslimana u pogledu tvoga vola razriješi!
Razriješi ga te tegobe koju mu ti zadaješ optužujući ga! Prođi se toga, ušuti! Vidimo i u ovome bejtu šta se od nas traži: olakšaj tom preko puta sebe, jer nećeš sigurno to učiniti na ovom svijetu a da tebi Allah Uzvišeni neće tegobe i na ovom i na onom svijetu olakšati. To lijepo u jednom stihu kaže Junus Emre, k. s.:
Hajde da se upoznamo, jedni drugima olakšamo!
Hajde da volimo i budemo voljeni! Nikome ovaj svijet neće ostati! A mi sve probleme imamo radi ovog svijeta koji nam prosto curi iz ruku. Al' eto tako, desi se da nas prevari šejtan ili nefs pa jedni drugima zadajemo probleme i tegobe, a ne olakšavamo, mada je imperativ: Olakšavajte, a ne otežavajte!
Kad je Bog tebe pokrio, o, mladiću,
idi, šuti i znaj hakk pokrivanja!“
Davudu, a. s., potpuno je jasno kakav se kvarnjak krije iza ove osobe koja viče: Pravda, pravda! Zato mu se ovako obraća: Hakk je tvoju sramotu pokrio pa budi zahvalan na Njegovoj dobroti i žrtvuj vola; kad je tebe Allah pokrio, znaj koji je hakk, pravo toga; znaš li zahvaliti Gospodaru na tome i popraviti se? U jednom hadisi-šerifu prenosi se da će na Sudnjem danu biti rob doveden pred svog Gospodara pa će ga Gospodar pokriti. Pokrit će ga da niko ne bude svjedok tog razgovora pa će ga upitati da prizna svoje grijehe: Znaš li za taj i taj grijeh, znaš li za taj i taj grijeh? A on će reći: Gospodaru, znam. Potvrdit će. A onda će mu Gospodar reći: Ja sam ga pokrio na onome svijetu, na dunjaluku, a danas ti ga opraštam! I bit će mu darovana knjiga dobrih djela. U ovome hadisi-šerifu vidimo šta znači priznati grijeh i da mumin ne laže ni na ovom ni na onom svijetu.
Sad se tužitelj žali:
Čovjek uzdahnu i povika: „O, teško meni!
Kakva je ovo presuda?! Kakva je ovo pravda?!
Želiš li, u pogledu mene, novi zakon uspostaviti?!
Vidite dokle ide ta pokvarenost u čovjeku. Preko puta sebe ima Božijeg poslanika i tako govori! Njega ne može prevariti (vidjet ćemo šta je uradio), ali on nastavlja da viče: Pravda, pravda! Prepoznajmo ovo u sebi, jer nam zato hz. Mevlana i priča ovo. Nemojmo samo ovome prići kao događaju koji se desio u vaktu Davuda, a. s. On o nama govori.
Toliko se raširio glas o tvojoj pravdi
da namirisani postadoše zemlja i nebo.
Toliko je poznata tvoja pravda, kaže tužitelj Davudu, a. s., a šta je sad ovo, kakva je ovo nepravda koju meni činiš?! – drsko ga pita.
Ni na slijepim psima ovako nasilje se ne sprovede!
Od ovog nasilja stijena i brdo odjednom bi se raspali!“
Tako je javno prigovarao dozivajući:
„Ovamo, ljudi! Doba zuluma je! Čujte me!“
Evo vidimo kako neko koristi jedan momenat: niko nije obaviješten o njegovom zločinu osim Božijeg poslanika, i sad ima lijepu priču, argumente (zahiren) na svojoj strani. I vidite kako to koristi – on viče i optužuje: Ovamo, ljudi! Doba zuluma je! Jer evo ovo što Davud radi, to je zulum meni! Čujte me! A hz. Abdulkadir Gejlani, k. s., spominjući jednog od Allahovih iskrenih robova, salihina, kaže: On veli svom prijatelju: – Dođi, da plačemo nad onim što Allah zna o nama! Ostali svijet ne zna, a mi to lijepo ispoljavamo, onu svoju lijepu stranu. I kaže hz. Abdulkadir: Istinu je rekao: – Dođi, da plačemo nad onim što Allah zna o nama! Oni koji su ovoga bili svjesni čak su i na drastične načine bježali od toga. Za jednog od njih – Ruzbehan se zvao – koji je bio od ehlullaha, znači od Božijih ljudi, kaže šejh Muhjuddin, k. s., da je imao vanredne halove. Kad bi on tavafio Kjabu, onda je svijet mogao da vidi kako se na jedan neobičan način ispoljavao taj njegov istinski ašk prema svom Gospodaru. Međutim, Allah ga stavi na kušnju i osjeti ljubav prema jednoj djevojci. Kad je on to vidio u sebi, sad i ta ljubav proizvodila je kod njega ovakav sličan hal na koji su ljudi navikli. I ljudi su računali da je to posljedica njegove ljubavi prema Allahu Uzvišenom, ali ovakvi istinski robovi nisu to dozvoljavali da takav sud o njima ostane. Došao je među svoje učenike, skinuo svoju hrku i rekao: – Ja ne mogu više vama govoriti. Ispričao je svoj hal i rekao: – Ja sad odoh hizmetiti toj osobi. Kad je došao kod nje, ispričao joj je svoj hal. Pošto je u temelju svega bila iskrenost, a eto, i jedno neobično iskušenje, Allah dž. š., mu je pomogao. Ova se osoba potpuno izmijenila, potpuno se predala Putu, postala njegov učenik, a on je bio spašen tog hala. Evo vidimo na koji su način ljudi bježali od toga da ne bi došli u tu situaciju da neko i dalje ima lijepo mišljenje o njima, a oni znaju, u svojoj nutrini, o čemu se radi. Kao što ima osoba koje vole da budu pohvaljeni za ono što nisu učinili i što nisu ni zaslužili. Znači, sve su ovo stvari koje mi u ovome svom mihrabu, u borbi sa svojim nefsom, pošteno moramo otkriti u sebi i, inšallahu teala, držati pod kontrolom tu jednu dimenziju koja samo čeka da mi malo zaspemo, da nas gaflet obuzme, pa da nas obori.
DAVUD, A. S., DONOSI PRESUDU PROTIV VLASNIKA VOLA, REKAVŠI MU: „SAV SVOJ IMETAK NJEMU DAJ!“
Potom mu Davud reče: „O, inadžijo,
sav svoj imetak odmah mu daj!
Inače, tvoja stvar će tegobna postati.
To ti velim da se putem njega
tvoje nasilje ne ispolji.“
Vlasnik vola nastavlja s optužbama:
Zemlju po glavi posu i odjeću razdera,
rekavši: „Svakog trena zulum povećavaš!“
(O, Davude, ti svakog trenutka sve veću i veću nepravdu činiš!)
Kad on nastavi s prigovorima,
Davud ga pred sebe pozva.
Davud mu reče: “Kad sreća ne bijaše tvoj udio,
o, ti slijepe sreće, tvoj zulum malo-pomalo
se poče ispoljavati.
(Tvoja nepravda počela se otkrivati.)
Opoganio si se (zulumom), a onda tražiš položaj,
počasno mjesto. A za magarca poput tebe
šteta i one slame i trave!
E vidite sad u ovom bejtu šta nam kaže: Opoganio si se zulumom koji si učinio, a onda tražiš položaj i počasno mjesto. Vidite šta se dešava kad je čovjek u vlasti nefsa. Najgore je stvari čovjek uradio (evo, ovdje je riječ o ubici, o kradljivcu, jer će sve uzeti od imetka babe ove osobe), a onda traži položaj. Ili drugim riječima: Premda si prljav, ti hoćeš da se popneš u pročelje i na visoku poziciju. Premda si u krivu, ti uporno potražuješ pravo. Pa za magarca poput tebe šteta je i one slame i trave! Nisi dostojan ni te slame ni trave. Na šta se čovjek može spustiti i toliko nisko pasti!
Idi! Tvoja djeca s tvojom suprugom
postadoše njegovi robovi. Više ne govori!“
(Znači, ovo je završena stvar, i tvoja djeca i supruga postaju roblje ovoga čovjeka.)
Uzevši kamen, po prsima se objema rukama udari
i stade trčati, iz svog džehla, gore-dolje.
Na jednom mjestu hz. Mevlana kaže o ljudima koji su u vlasti svoga nefsa: On iz jednog sanduka prelazi u drugi sanduk, a taj sanduk je želja njegova, žudnja njegova, za ovakvim stvarima koje prolaze. Na jednom primjeru u šestom svesku Mesnevije to je hz. Mevlana lijepo i, onako, šaljivo pojasnio. On tamo navodi primjer Džuhije, a Džuhija je kod Arapa, u arapskom svijetu, Nasrudin hodža. Džuhija kaže svojoj ženi: Hajmo malo zabiberiti (napakostiti) kadiji. (A žena mu je bila izuzetno lijepa, i to iskoristi.) Dolazi kod kadije i žali se na svog muža, a kadija, vidjevši kako je ona lijepa, kaže: Vidiš kolika je gužva ovdje, puno svijeta dolazi, bilo bi lijepo da se osamimo pa da mi ti sve to lijepo i potanko ispričaš. Kaže ona: Nikakav problem. Muž mi večeras neće biti u kući; kod mene je prazno, možemo fino sjesti da ti sve to lijepo ispričam. Kadija to jedva dočeka. Došao je navečer kod nje, a ona je pripremila lijepu hranu i sve ostalo. Kad je kadija htio da joj priđe, po dogovoru, Džuhija pokuca na vrata. Bio je jedan sanduk tu i kadija se sakrije u taj sanduk. Ulazi Džuhija unutra i kaže: Ženo, imam jedan veliki problem, mi smo, eto i sama vidiš – fukare, a svijet misli da smo mi izuzetno bogati, jer ko god je ulazio u našu kuću vidi onaj sanduk i misli da mi unutra držimo zlato i srebro. Znaš šta ću ja uraditi sutra? Iznijet ću ga na trg i zapaliti pa nek sav svijet vidi da nemamo ništa od toga! Šta će hudi kadija unutra, prenoćio je tu, sutra došao nosač da iznese sanduk. I kako ga nosi, ovaj iz sanduka mu kaže: Brzo otiđi do mog zamjenika i reci mu nek doleti ovamo i otkupi me, nije bitna cijena! (Jer, da se sad spasiti sramote, a i vatre, ne pita se za cijenu.) I tako je taj i uradio; platio je debelo – stotinu zlatnika, i izbavio se kadija.
Ispričao nam je hz. Mevlana tu priču da nam kaže: Ovako izgledaju naši potezi privučeni zabranjenim, onim što nam ovaj nefs koji sugerira zlo nudi i potura, navodi te na zlo, na ono za čim on žudi, a onda tu priskoči šejtan pa ti uljepšava ružne stvari, a mi, zavedeni, počnemo kovati planove i smišljati kombinacije... Vidite kako je to lijepo hz. Mevlana ispričao. Kadija je odmah pao na tu ljepotu... Nije slučajno ni kadija ovdje spomenut, jer je to onaj koji dijeli pravdu. A ovako izgleda naš hod na ovom svijetu – iz sanduka u sanduk. Pa šta je sad u pitanju, je li to strast za ovim ili za onim, to nije bitno. Vidimo i u ovom dersu kako ovaj tužitelj viče: Pravda, pravda! I svi mu ljudi, ta neuka svjetina, vjeruju da je on u pravu. Vidjet ćemo sad kako dalje idu bejtovi.
Ljudi, također, u prigovaranje se upustiše,
jer, u pogledu smisla njegova postupka, bili su gafili.
Neupućeni u suštinu stvari upućuju prijekor Davudu, a. s. Ne razumiju oni o čemu se radi i upustiše se u ova pričanja. I ovdje opet vidimo šta znači ono što je rečeno u hadisi-šerifu: Čovjek postaje neprijatelj onog što ne zna. Pa naučimo više tu lekciju! Nemojmo dozvoliti da nas uvedu u ovakve slučajeve pa da se od nas traži sud. Koliko god da znaš, stani malo. Upitaj se koliko ti je stvarno toga otkriveno.
„Mesnevija“, treći svezak, bejtovi: 2415-2453/III (prvi dio)
Prvi dio 58. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 28. 7. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
