Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom Hadži Hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
PRIREDIO: Šaban Gadžo
Treći svezak, bejtovi: 3130-3176/III
Euzubilla, bismilla, elhamdulillah
Rabbi-šrahli sadri...
Naslov večerašnjeg dersa:
PRIČA O TOME, KAKO JE POSLANIK, A. S., PRITEKAO U POMOĆ KARAVANI ARAPA KOJA JE ŽEDNA I BEZ VODE OSTALA, SMRT OČEKUJUĆI. DEVE I LJUDI JEZIKE SU ISPLAZILI
U jednoj dolini zatekla se grupa Arapa.
Od nedostatka kiše, suhe su postale njihove mješine.
(Ni kapi vode u njima nije bilo!)
Usred te pustinje ostala karavana.
Svoju smrt je prizivala.
Najedanput, taj koji pristiže u pomoć na oba
svijeta, Mustafa, pojavi se na putu, radi pomoći.
U ovome bejtu nam podvlači ulogu Božijeg Poslanika, s. a. v. s., Ponosa svih svjetova – taj koji pristiže u pomoć na oba svijeta. Svima nam je dobro poznat ajeti-kerim u kom se kaže da ga je Allah Uzvišeni poslao kao milost svjetovima, i ta milost, kako su nam to lijepo učenjaci pojasnili, odrazila se na tri kategorije ljudi: vjernike, nevjernike i licemjere. Prema vjernicima, to nam je potpuno jasno – milost upute na ovom svijetu i vječne sreće na drugom svijetu. Što se tiče kjafira, nevjernika, upornih poricatelja Istine, ta se milost manifestuje na taj način što su zaštićeni od one globalne kazne; jer, prijašnjim Božijim poslanicima, nakon što bi im njihovi narodi leđa okrenuli, ne odazivajući se njihovom pozivu, nakon što bi ih napadali i ismijavali, ti narodi bili bi kompletno uništavani. Nakon dolaska Poslanika, s. a. v. s., nema više takve globalne kazne. Što se tiče munafika, licemjera, zaštićeni su u smislu da bi ih neko mogao da osuđuje za licemjerstvo – Allah ih je pokrio. A njih znaju oni kojima Allah Uzvišeni da vid. Mada, nije to teško ni prepoznati ko želi da vidi, jer će ih otkriti njihov postupak, a i njihov govor. Dakle, Poslanik, s. a. v. s., pritiče u pomoć i sutra, na Ahiretu. Ostavio je on dovu, nije je iskoristio na ovom svijetu, a to je šefaat (zauzimanje). To nam je najveća uzdanica.
Vidje tamo karavanu vrlo veliku
na užarenom pijesku, izloženu teškom putu i dnevnoj žegi.
(Jasno je da je bio obaviješten od Gospodara, jer je njima pohitao u susret.)
Njihove deve jezike isplazile.
Ljudi po pijesku na sve strane popadali.
Sažaljenje ga obuze pa reče: „Pazite, brzo krenite!
Neka nekoliko vas k onom pješčanom brežuljku potrči.
Pokazao im je izvjesni brežuljak... Zašto da trče tamo, kaže nam naredni bejt:
Jer, jedan crni rob, na devi, s mješinom prolazi.
Prema svom gospodaru je žurno nosi.
Tog crnog devedžiju, s devom,
po svaku cijenu, meni dovedite!“
Prema pješčanom brežuljku krenuše ti tražitelji.
Nakon jednog sahata, vidješe da je stvar baš takva.
(Uvjeriše se da je sve onako kako je Poslanik, s. a. v. s., rekao. A vidimo, trebalo je prohodati sahatak vremena do te dine.)
Crni rob je išao s devom i mješinom
punom vode, kao hediju noseći je.
(Noseći je svom gospodaru, u svoje pleme.)
Onda mu rekoše: „Poziva te na ovu stranu
Ponos cijelog svijeta, najbolji od svih stvorenja.“
(Iz ovoga vidimo da su oni vjernici i da znaju za Poslanika, s. a. v. s.)
Rob odvrati: „Ja ga ne poznajem, ko je on?“
Govornik dočeka: „To je čovjek mjesecoliki, lijepe naravi.“
(Lijepa lica, poput punog mjeseca; lijepe naravi i slatke riječi.)
I njegove razne osobine mu navedoše,
a on će na to: „Reklo bi se da je to onaj pjesnik,
Upućuje nas na jedan od više ajeti-kerima u kojima nas Allah, dž. š., obavještava kako su prijašnji narodi odgovarali Božijim poslanicima, na njihove pozive. Govorili su da su pjesnici, da su vračevi, da su luđaci, da su sihrbazi... I ovaj rob kaže: Reklo bi se da je to onaj pjesnik..., jer je on slušao ovakve stvari. Da navedemo jedan od tih ajeti-kerima, esteizubillah: Mi Poslanika nismo pjesništvu učili, to mu ne priliči. Ovo je samo pouka – Kur'an jasni (Ja-sin, 69).
Dalje ovaj crnac-rob, nastavlja:
koji je skupinu ljudi sihrom potčinio.
Ja neću, prema njemu, zakoračiti ni za pola pedlja!“
Opet nas upućuje na ajeti-kerim, esteizubillah: I tako je bilo, ni onima prije ovih nije došao nijedan poslanik a da mu nisu rekli: „Čarobnjak je!“, ili: „lud je!“ (Ez-Zarijat, 52)
Kao da su ovo ostavljali u nasljedstvo jedni drugima, ovi nedozvani ljudi. Jer nijedan Božiji poslanik nije došao sa zadatkom da uputi svoj narod, a da mu njegov narod nije rekao ovo: da je čarobnjak ili luda!
Pošto ovaj crnac neće ni pedlja da krene dalje, oni:
Vukući ga, povedoše ga na onu stranu.
On ih je, opirući se i zapomažući, grdio i vrijeđao.
Kad ga dovukoše pred tog cijenjenog,
on reče: „Napijte se vode i uz to ponesite.“
(Svi se iz karavane napijte vode, snabdijte se vodom i ponesite i drugima.)
Sve putnike, iz te mješine, on vodom zasiti.
Deve i sve osobe su od te vode pili.
Velike i male mješine napuni iz mješine roba.
Nebeski oblak zapanjen ostade iz ljubomore prema njemu!
Poslije ovoga pita hz. Mevlana:
Je li iko vidio da se putem jedne mješine
rashladio goreći žar takvog pakla?
(Takvog pakla kao što je žeđ.)
Je li iko ikad vidio da se iz jedne mješine vode
tolike mješine napuniše bez stiske?
Bez ikakvog uznemiravanja, bez ikakve gužve, rashladi gorući žar pakla... Je li iko nešto tako vidio? Razumije se, iza ovoga stoji Allahova Svemoć.
Zahiren, svi su vidjeli jednu mješinu vode, a niko ne vidi s čim je povezana ta mješina. Dakle, vidimo uzrok, ali ne vidimo Musebbibul-esbaba – Onog koji daje sve uzroke. U nekoliko sljedećih bejtova hz. Mevlana hoće da nam pojasni ovu vrlo značajnu stvar – šta je uzrok?
Sama mješina je bila veo, a talasi dobrote,
stizali su, po Njegovom emru, iz Bahri-asla.
Po Božijem emru (po Božijoj naredbi), iz Bahri-asla, iz tog Praizvora, tog nevidljivog i neiscrpnog mora, stizali su talasi dobrote. S tim morem je ova mala mješina (njen sadržaj – voda) bila u vezi, kao jedna mala kapljica, ali povezana sa svojim izvorom.
Sama mješina bila je veo, sebeb, jedan uzrok, koji mi vidimo pred sobom – on je veo ove tajne velike. Zato treba ove sebebe, s kojima se mi susrećemo, uz Allahovu pomoć, drukčije dočekati. Sad će nam to pojasniti:
„Voda, putem ključanja, hava (zrak) postane,
a ta hava, putem hlađenja, voda postaje.“
Nauka nam predstavlja kako se odvija ovaj ciklus u prirodi. Količina materije se ne mijenja, samo jedan element – voda, iz tečnog stanja prelazi u gasovito, i obrnuto. Tu jednu zakonitost naveo nam je hz. Mevlana, kao da citira naučnike, a onda kaže:
Ne! Bez sebeba (uzroka) i mimo te zakonitosti,
voda se pojavljuje, stvaralačkim aktom, iz nepostojanja.
Iz svijeta, za nas nepostojećeg, jer ga mi ne vidimo, iz adema – stvaralačkim aktom, mimo te zakonitosti, voda se pojavljuje. I kada je Musa za narod svoj vodu molio, Mi smo rekli: “Udari štapom svojim po stijeni!” – i iz nje je dvanaest vrela provrelo, i svako bratstvo je vrelo iz kojeg će piti znalo. “Jedite i pijte Allahove darove, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći!” (El-Bekare, 60)
Pošto ti od djetinjstva sebebe gledaš,
za sebeb si iz neznanja prionuo.
(Poruka i ukor: vezao si se k'o pijan plota za ove sekundarne uzroke!)
Sa sebebima gafil si u odnosu na Musebbiba.
Na taj način težiš k ovim velovima.
Nemaran si u odnosu na Onoga Koji daje sve uzroke, tj. Boga Jedinog. Ako si, čovječe, ovako postavio stvari, onda težiš, u ovom slučaju – mješini, i onda ti ostaje daleko, nedokučivo ono Bahri-asl, što je spomenuo u prošlom bejtu, to More beskrajno, i onda ti Prvi uzrok ostaje pokriven!
Kad sebebi odu, po glavi se udaraš
vapeći: „O, naš Gospodaru! O, naš Gospodaru!“
E vidite šta nam je sada kazao i kako nam je otkrio ovu tajnu. Svjesni smo da su sebeb našeg dolaska na ovaj svijet naši roditelji i to je sekundarni uzrok; mi kao vjernici znamo da je Allah Taj Koji stvara, a naši roditelji su bili vrata na koja smo mi došli na ovaj svijet. Sad se vežeš za te sekundarne uzroke, a kad dođe vakat i Allah ti uzme te uzroke, šta se onda dešava? Ti se onda direktno susrećeš s Musebbibom, s Izvorom – nema više ovih oslonaca, oni su ti uzeti... Onda se iz tebe ovakav vapaj uzdiže: Rabbena! – O, Gospodaru! O, Gospodaru! Ovi uzroci za koje se mi ovako vežemo, to može biti položaj, može biti bogatstvo itd... Kad ti Gospodar to ukloni, slijedi ti direktni susret s Njim, i onda, kad si vidio da je sve to potonulo u šta si nadu ulagao, iz tebe samog izlaze ovakvi vapaji. Ali zašto to prije nisi razumio, zašto je trebalo da dođe do toga? Zašto je trebalo da čovjek provede u gafletu vrijeme koje mu je Gospodar stavio na raspolaganje i da ne otkrije ovu tajnu?
Gospodar mu odgovara: „Idi k sebebu!
Kako to da te ono šta sam Ja stvorio i dao
opominje i podsjeća na Mene? O, čuda!“
Idi sad uzroku, idi tome za što si se vezao!, reći će ti Gospodar. A kako to kad su sad nestali ti uzroci iz tvog života, kako da te to opominje? Zar ti Ja prije nisam poslao nekoga koji će te opomenuti, kako ne bi došao u ovu situaciju? Opisujući takav jedan hal beznađa u koji dolaze ljudi koji ne znaju za Musebbiba, za Izvora svih uzroka, ovako nam kaže:
On (čovjek) će reći: „Odsad, ja ću Tebe vidjeti u svemu.
Neću gledati na uzroke i te obmane!“
Hakk će mu odvratiti: „Tvoj slučaj je opisan
u ajetu: Ako bi i bili vraćeni, oni bi se istom povratili...
o, ti u pokajanju i zavjetu nestalni!“
Upućuje nas na dva ajeti-kerima iz sure El-En'am, esteizubillah: Da ti je vidjeti kako će oni, kad pred vatrom budu zadržani govoriti: „Da nam je da povraćeni budemo, pa da dokaze Gospodara našeg ne poričemo, i da vjernici postanemo!“ Ali, ne! Njima je sada očevidno postalo ono, što su oni prije krili. Ako bi i bili vraćeni (na Zemlju), oni bi se povratili onome što im je bilo zabranjeno; jer oni su, doista, lažljivci! (El-En'am, 27-28)
Jer oni ovo – povrati nas (kad bi nas povratio) pa da radimo dobra djela, oni to ne govore zato što žele da budu vjernici – ne, nego govore od straha pred onim što ih očekuje, što im je postalo potpuno vidljivo ono što su posijali! Kad nas ovako prepadne, ajetima kroz ove bejtove, ipak nam hz. Mevlana u sljedećim bejtovima daje nadu. Gospodar će reći:
Ipak, Ja na to ne gledam, nego ti milost
ukazujem. Moj rahmet je sveobuhvatan. Na rahmetu tkan.
Tj. Moja milost je bezgranična!
I upućuje na ajeti-kerim: Moj rahmet obuhvata sve (svaku stvar)! (El-A'raf, 156)
Sad bismo mogli ovako kazati, poslije ovih riječi našeg Gospodara: Gdje god i dokle god bi čovjek mogao da padne nisko, ne može nikako izaći iz ovoga rahmeta. Evo vidimo da on obuhvata svaku stvar, a znamo da je naš Gospodar zapisao da Njegov rahmet nadilazi Njegovu srdžbu. U jednom hadisi-šerifu se spominje kako Gospodar ima stotinu milosti, i samo je jednu spustio na ovaj svijet. Ta jedna milost se manifestuje među svim stvorenjima Njegovim, pa i životinje koje osjećaju milost prema svojim mladim crpe iz te jedne milosti, a 99 milosti ostavio je za Jevmul-kijame, za Dan obračuna.
Ne gledam na tvoje prekršeno obećanje,
nego te darujem, iz plemenitosti, onog trena kad Mi se obratiš.
Kad zavapiš: Ja Rabbi! Ja Rabbi! Gospodar se odaziva i kaže ti: „Lebbejke, ja abdi!“ ( „Odazivam ti se, Moj robe!“) Samo pazi, nek to bude iskreno.
Karavana hajran (zapanjena) bi u pogledu njegova djela.
„O, Muhammede! Šta je ovo? O, ti čija je priroda
od prirode mora!
Svi iz karavane, zadivljeni onim što su vidjeli, ovim čudom, kao jedan glas, u zanosu, govore: O, Muhammede! Ti si More hakikata (More zbilje)! U tebi leže riznice i tajne Istine! I u istom zanosu nastavljaju:
Velom si učinio malenu mješinu!
Potopio si i Arape i Kurde!“
Dakle, pokrivačem te beskrajne slatke vode, učinio si tu malu mješinu. Potopio si i Arape i Kurde – ugasio si žeđ svima! Suštinski, tvoja pojava je gašenje žeđi onima koji žude za Vodom života!
Ovo kazivanje o mu'džizi Božijeg Poslanika, s. a. v. s., o čudu koje je pokazao, iz ovoga možemo za sebe uzeti pouku. Mi smo ova karavana, idemo kroz ovu pustinju dunjaluka, žeđ nas je spopala... Vidimo, ovi ljudi znaju za njega, kažu da je to Ponos svjetova... vidimo kako ga opisuju. Kao takvi, žedni su ove Vode života i pojavljuje se Poslanik tu da ugasi žeđ. Samo, vidjeli smo u onome bejtu – sat vremena su išli do te pješčane dine... Moramo poslušati Poslanika, moramo mu vjerovati. Jer, mogli su tada uključiti nekakvu logiku ili biti prevareni od strane šejtana i svog nefsa, pa da kažu: Otkud sad da neko zna da tamo negdje neko ide i nosi mješinu vode?! E to je ono kad se mumin pozove da uradi nešto što je dostojno Božijeg roba, onda on kaže: Čujem i pokoravam se! A kasnije će vidjeti posljedicu toga, kao što su to vidjeli ovi iz karavane i svjedoci toga bili. Eto, tako ćemo i mi danas, ovakvim pristupkom, odmah vidjeti posljedicu na sebi, a i na zajednici.
PUTEM MUDŽIZE, MJEŠINU TOG ROBA JE, IZ GAJBA, VODOM NAPUNIO
I LICE, TOM CRNOM ROBU BIJELIM UČINIO S DOPUŠTENJEM ALLAHA SVEVIŠNJEG
Sad nakon karavane, prelazi na kazivanje šta se dešava sa ovim crnim robom. Poslanik, s. a. v. s., kaže mu:
„O, robe, sada gledaj svoju punu mješinu,
da u žaljenju ne izgovaraš dobro i loše!“
(Kaže mu hz. Pejgamber: Eto ti sada opet pun tvoj mijeh. Da se ne bi potužio, kad odeš u svoje pleme, kako smo ti oduzeli nepravedno vodu.)
Taj crnac hajran bi od njegova burhana.
Iz bezmjesnog, javljao se njegov iman.
Nad ovakvim Pejgamberovim dokazom (dokaz u prilog pejgamberluka njegovog), malo-pomalo, u srcu ovog crnog roba, poče se javljati iman. Odakle? Iz lamekana, iz bezmjesnog... On je sve vrijeme bio prisutan, svjedočio je tom čudu i u njemu se, svjedočeći ovo što mu je Gospodar pokazao, počinje rađati iman. Otkri se istina pred njegovim očima!
Izvor vidje, iz have teče.
Njegova mješina, tom izljevu, veo postala.
(Ovaj čovjek gleda odakle ta voda dolazi – iz have teče, i postaje svjestan da je njegova mješina samo veo ovome izvoru.)
Od tog pogleda, velovi se poderaše,
tako da jasno vidje skriveni izvor.
Vidio je izvor iz alemi-gajba, iz nevidljivog svijeta, koji je snabdijevao vodom ove izvore koje mi vidimo na ovom svijetu. Sad, svaki od nas, kako se može poistovjetiti s ovom karavanom, isto tako, može se, i treba, poistovjetiti s ovim crnim robom, kako bi shvatili glavnu poruku ovog kazivanja. Vidite, najedanput spada veo s tog pogleda, on je sad napunjen nuri-ilahijom i vidi odakle sve dolazi.
Toga časa, oči roba se suzama ispuniše.
On zaboravi na gospodara i stanište.
Pred tim prizorom on je zaboravio na sve, pa i na gospodara kod kojeg služi i kome vodu nosi. A to sve što je zaboravio, šta je to? To je taj jedan privid koji te upravo sprečava da vidiš Istinu, koja je tako blizu, koja stoji pred čovjekom.
Ruke i noge ostadoše mu ukočene.
Bog je potres ubacio u njegovu dušu.
Sad opisuje kakvo je stanje ovoga roba: ruke se nisu mogle micati, noge nisu mogle hodati!
Opet, radi dobrobiti, Pejgamber ga povuče
(za ruku), govoreći mu: „Sebi dođi! Idi tamo
gdje si pošao! O, korisniče!
(korisniče, tj. ti koji si se usrećio ovim što si vidio)
I sad, koristeći takav jedan nimet, idi gdje si krenuo – vrati se u svoje pleme!
Nije vakat hajreta! Hajret je pred tobom!
Odmah kreni na put, okretno i hitro!“
Vidimo sad ovaj bejt, Allah najbolje zna šta se sve krije u njemu, ali evo, na nešto ćemo ukazati:
Nije vakat hajreta, nije vakat da sada ostaneš u tom stanju začuđenosti i zadivljenosti. Zašto? Zato što je hajret pred tobom – sad si snabdjeven nuri-ilahijom, sad nosiš u sebi Vodu života; sad će na svakom koraku tebe pratiti hajret; sad ćeš na svakom koraku svjedočiti znakove Božije, na koje nisi ni obraćao pažnju; sad ćeš na svakom koraku biti svjestan onoga: Allahov je istok i zapad, ma gdje se vi okrenuli, tamo je Njegovo lice! Zato, naprijed odmah kreni – na put, okretno i hitro! I uvijek budi na putu, jer na putu si na svakoj dionici, suštinski, na cilju, kad ovako putuješ! S druge strane, upozorenje: sve će puhati u tu stranu da te zaustavi na ovome putu! Može se desiti da Allah Uzvišeni otkrije robu veličanstvene znakove i da, recimo, rob bude zaustavljen s tim! Nema stanka, nego naprijed, do u beskonačnost! Kako se kaže u hadisi-šerifu: Što mi se više otkrivaš, sve Te manje znam! Nema tome kraja, nema kraja spoznaje!
Ruke Mustafine na lice stavi
i stade ih ljubiti, kao što to ašici čine.
Kao što to čine zaljubljeni, ne zaustavljajući se, ne prestajući da ih ljubi. Eto vidite kako opisuje stanje ovoga roba – on tek sad vidi ko je pred njim! I potpuno mu je jasno pred kim stoji!
Pitali jednom Imami Gazaliju da im pojasni za kog se može reći da je kjafir, a imali su na hateru sljedbenike Knjige: kršćane, Jevreje (kasnije, kako se islam širio, pod taj pojam uvršteni su i sljedbenici stare religije u Iranu i Indiji). Imami Gazali im, na ovo pitanje ko je kjafir, u smislu da negira posljednjeg Božijeg Poslanika, koji dolazi da potvrdi sve Božije poslanike, ovako odgovara: Ako čovjek nije čuo za Božijeg Poslanika (ovdje se podrazumijeva da je govor o ljudima koji vjeruju u Boga) niti se upoznao s njegovim svojstvima, to nije kjafir, za njega se ne može reći da je kjafir. Recimo, on je sljedbenik neke druge religije. Ako je čuo za Božijeg Poslanika, za njegov dolazak, ali se nije upoznao s njegovim svojstvima – ni to nije kjafir. (Jer, evo vidite, ovaj rob, kad su mu kazali ko ga zove, on kaže to je taj pjesnik, sihrbaz, jer on sad ponavlja ono što je čuo o tom čovjeku; on ne zna, nije ga nikada upoznao, ne zna ko je to. Njegovo znanje o njemu je ono što su mu drugi kazali, i to nije kjafir. Sad kad on dolazi i kad vidi ko je ovo pred kim stoji, Allah mu to pokazao, smilovao se njemu, e onda se on ovako ponaša.) Pa nek znamo ovo, jer često ljudi pitaju to, a Allah najbolje zna. Ovo je jedan divan primjer kako prilaziti tome.
Tada, Mustafa, svoju mubarek ruku
stavi na njegovo lice, pomilova ga i usreći.
Bijel postade taj crnac, dijete Habeša (Abesinije),
poput punog mjeseca, i u svijetli dan se preobrazi njegova noć!
Njegovo crno lice se preobrazi u svijetli dan! Pokazuje Božiji Poslanik drugu mu'džizu: mesh ga je učinio po licu i to crnilo se pretvara u bjelilo! Razumljivo, jasno nam je, ne govori hz. Mevlana o rasnim razlikama, daleko je to od njega, nego govori o tome crnilu u smislu nesvjesnosti Gospodara svog ili života u gafletu i nemaru... A svi smo takvog lica dok nam se ne desi ovo, dok u naš život ne uđe Poslanik. (U današnjem vaktu, to je onaj ko ga predstavlja, ko predstavlja sve Božije poslanike, a to su njihovi varisi.) Pa ako mu čovjek dozvoli da uđe u njegov život, onda će se ovo crnilo, tj. nedozvanosti gafleta i nemara, pretvoriti u jedno ovakvo stanje. Njemu postaje jasno gdje je Izvor svega toga, i kao ovaj rob, on gleda odakle dolazi ta voda i najedanput, to crno lice postaje ljepotan!
Kao Jusuf posta, u ljepoti i privlačnosti.
Pejgamber mu reče: „Sad idi u svoje selo
i kazuj šta si sve vidio i doživio!“
Pogledajte koliko puta hz. Mevlana uzima ovaj primjer „kao Jusuf posta“. Sjećate se, često spomenemo taj bejt, gdje on kaže: Ti si Jusuf! Ti si svojom suštinom (svaka osoba je to svojom suštinom) Jusuf, tj. ljepotan: Gospodar je stvorio čovjeka u savršenom skladu, sa lijepim licem. I onda kaže hz. Mevlana: Izađi iz tog bunara, i pokaži tu ljepotu! Izađi iz okova dunjaluka, oslobodi svoju dušu okova tijela, koja robuje tome; koja kao zatočenik cvili u tom bunaru – oslobodi je! Kako se oslobađa? Evo na ovakav način: dozvoli da u tvoj život uđu ovakvi ljudi, zavapi u ovoj pustinji dunjaluka za Vodom života i sigurno će se pojaviti onaj koji danas predstavlja sve Božije poslanike!
Imamo još dva bejta.
Krenuo je kao bez glave i noge zanesen.
U hodu noge od ruku nije razaznavao.
Nije znao gdje su mu ruke, a gdje noge! Opisuje nam njegov hal: sav je u toj jednoj zadivljenosti, u jednom hajretu! A sjećate se kako nam hz. Mevlana na onom jednom mjestu reče: Prodaj pamet, a kupi hajret! Prodaj tu svoju pamet koju toliko begenišeš i kupi ovaj hal, hal ove zadivljenosti!
I u posljednjem bejtu ovako kaže:
I tako se izdvoji od karavana, i s dvije
pune mješine, zaputi se svome gospodaru.
Sad se ovaj rob odvojio od karavane, i hz. Mevlana kaže: (...) i s dvije pune mješine... Čuli smo za ovu jednu mješinu, o njoj je bila riječ u dersu. A koja je ovo druga mješina? Jedna mješina od kože, u kojoj je voda unutra, a druga mješina sad je njegova mješina napunjena nuri-ilahijom, božanskim svjetlom! I s te dvije mješine on se vraća svome narodu, svome plemenu i gospodaru. Pa ćemo, inšallah, u sljedećem dersu, vidjeti kako izgleda taj susret.
In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
Vah-ji Hakk-vallahu a-lem bis-savab!
El-Fatiha!
74. ders iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 8. 12. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
